Svetski putnici i travel profesionalci

Truman

Elita
Poruka
23.207
Vest o čoveku koji je obišao sve zemlje sveta bez upotrebe aviona me je inspirisala da otvorim jednu temu posvećenu velikim putnicima, kao i travel blogerima koje pratimo. Često se dešavalo da pročitam neki tekst o legendarnim globtroterima, avanturistima iz različitih vremena itd. ali brzo zaboravim. Evo jedne teme za takve.

Od ovih iz našeg regiona jedini koji je obiša sve zemlje sveta koliko znam je Kristijan Iličić iz Hrvatske. Pratim ga preko više društvenih mreža. U Srbiji je pisalo pre možda 5-10 godina o jednom našem čoveku koji je obišao gomilu zemalja, mislim da je i knjigu napisao o tome, ali ne mogu da se setim imena. Pravnik, ima veliku porodičnu biblioteku.

Za koje velike svetske putnike znate, koje travel blogere/vlogere pratite? Takođe, znate li nekoga ko jako puno putuje, da može da se kaže da je globtroter?

Takođe, imate linkove o najvećim svetskim putnicima kroz istoriju ili u sadašnje vreme delite.

Neka ovo bude tema posvećena putnicima.
 
Gabriel traveler and Bald and Bankrupcy, njih gledam ponekad na youtubeu.

Inace, potpuno besmislen "smisao" zivota, smisao ti da bodes pecate granicne policije u pasose. Pri tome nekad su ti traveleri ziveli ili od milostinje ili nadnica koje su zaradili na tim putovanjima ili jednostavno bili deca bogatih roditelj koji su to finansirali. Zadnjih 8-9 godina neki od njih dobro zaradjuju od vlogova na youtubeu, broj pratilaca i broj pregleda je ogroman ( Bald recimo ima milione pratilaca i pregleda po jednom video zapisu na youtubeu). No, na drugoj strani ti ljudi zive na neki nacin usamljenickim zivotom, bez pravih prijatelja i bez porodice. Ne mzoes i jare i pare, drugacije receno.
 
Dopada mi se taj način života, barem par godina tako da radiš. Poštujem kad zarađuju od travel vlogovanja. Inače, ima i parova, čak i ljudi sa decom koji tako
žive.
Nije stvar u lupanju pečata nego u svim iskustvima koje stečeš. Da imam materijalne mogućnosti uzeo bih slobodno godinu dana i samo putovao.
Stos je sto su mnogi ljudi dosli do istog zakljucka - zaradjivace preko broja pregleda i pratilaca na drustvenim mrezama. Pa tako danas imas totalnu inflaciju tih travel vlogova, stotine i stotine njih tako pokusava da finansira svoj nomadski zivot te je danas ekstremno tesko zaraditi za zivot i putovanje na taj nacin. Mozes samo ako si "staro i ugledno ime" ili ako si totalno drugaciji od drugih (a na koju foru?) pa privuces gomilu novih pratilaca.

Mislim da je ipak u pitanju broj pecata u pasosu a ne sticanju iskustva ako vec juris sto veci broj "overenih" drzava. Jer kakvo razlicito iskustvo mozes da steknes u dve susedne drzave sa istom klimom, narodom, kulturom, kuhinjom? Zasto bi isao iz Malija u Mauritaniju? Ili iz Gvineje u Gvineju Bisao? Pa cak, iz recimo Norveske u Svedsku ili Srbije u Montenegro? Suvise su tu male razlike da bi stekao neko "iskustvo". To je stvar samo broja pecata u pasosu.

Ah, da imam i ja jednog takvog lika u porodici, suraka. Razveo se lik, deca mu ostala sa majkom im a on dosao do nasledstva od roditelja pa covek napustio posao i putuje po svetu, vec je 2 godine u Aziji, zadnje mesto boravka mu je u Laosu. Lozi se na to kako kreshe Azijatkinje. A pri tome napustio je posao da ne bi davao alimentaciju deci, od nasledstva im nista nije dao vec ce sve to profuckati a zay.e.bao je i svoju sestru za njen deo roditeljske imovine. Eto, i na taj nacin moze da se putuje po svetu.
 

Милорад Рајчевић – први Србин који је пропутовао свет


Милорад Рајчевић из Лесковца, рођен у Прокупљу 1890. године, био је први Србин који је пропутовао цео свет. Њему је на визит-карти писало само светски путник, јер је заиста то био. Свако путовање доживљавао је као једну врсту упознавања живота, па се зато сматра првим српским светским путником – овако кустос историчар Горан Вилић, управник Музеја Јадра, предочава посетиоцима у Кући Ђуре Јакшића изложбу „Милорад Рајчевић – први Србин који је пропутовао свет”. Рајчевић је дуже од три деценије путовао по свету, па је хемисферу обишао шест пута. Милорад је на своје прво путовање, како сведочи Вилић, пошао као петнаестогодишњак, а са 20 година (1910. године) упознао је браћу Савић, власнике београдских новина „Мали журнал”. Браћа су Милораду, сумњајући у његову причу о авантуристичким путовањима, понудила опкладу да ако за две године, са максималним средствима од 150 динара, обиђе читав свет, добиће 10.000 динара. Ова опклада је ушла у историју. Савићи су задали задатак Рајчевићу да са тих својих путовања шаље дописнице и разгледнице као доказе да је био у сваком од места које је посетио. Младом авантуристи то није тешко пало. Уговор је подразумевао тачну маршруту пута. Милорад је могао да користи превоз који је желео ако би за то имао новца. Ишао је пешке, на бициклу и мотоциклу, колима, железницом, на слону, носили су га у рикши. На пут дуг 120.000 километара, испратило га је пола Београда 14. марта 1910. године и краљ Петар му је пожелео срећан пут.

Отиснуо се само са ранцем на леђима и празном свеском у коју је намеравао да прикупи потписе свих утицајних људи које сретне у току путовања. И прикупио је више од 30.000 потписа од најзначајнијих државника, политичара, научника и највиђенијих људи тог времена. Упознао је Гандија, Хитлетра, Мусолинија, краља Румуније Карола, генерала Франка, Теслу, Пупина… и све најзначајније светске личности. Читаоци „Малог журнала” уживали су „путујући” са њим.

Појављивао се у свим светским новинама. Примали су га и сви лидери и градоначелници највећих градова. Нема државе у којој није био. Говорио је 15 језика и представљао је најбољег амбасадора своје земље, о којој је беседио где год је имао прилику. Дрмале су га жута грозница и маларија, спавао је по друмовима, у џунглама, на врелом афричком песку, али и по луксузним хотелима и најраскошнијим вилама индијских раџа, на бродовима, пењао се на врхове Тибета и Килиманџара, бацали су га таласи Тихог океана, био је заробљеник степа и пустиња, пробијао се кроз прашуме и џунгле, сунчао се на обалама Калифорније и купао у светским рекама Јордану и Кангу. Дружио се са најбогатијим човеком на планети Низамом од Хајделберга Осмог и његових 300 жена.

Први је Србин коме је Рузвелт изјавио саучешће када се затекао у његовом кабинету пошто су га обавестили да је краљ Александар убијен. Свој рукопис „Из жарке Африке” продао је у 40.000 примерака. Рајчевић је носилац Споменице Кнеза Николе, а јерусалимски патријарх Дамјанос одликовао га је крстом Светог гроба.

– Последње што о Милораду Рајчевићу знамо јесте да се јавио сликом 1939. године у одори светосавског искушеника манастира Хиландар. Потписао се као Едвокије Рајчевић – каже историчар Горан Вилић.
 
Lozi se na to kako kreshe Azijatkinje.
Wow, ti baš zavidiš svome šuri?!

Poprilicno nezahvalna osoba, skupili smo joj kintu i za bicikl, i za opremu i za neko vreme takvog zivota... a nikad nam se nije zahvalila na tom blogu.
Ne razumem. Javno se svima zahvalila u mnogim emisijama... gledala sam.
A i Radojki izgleda?🤪


Inače lep topik, prikladan temi cele diskusije, pozdravljam...ali ujedno obuhvata i dve različite vrste aktivnosti koje većina povezuje, "sveCki putnik" i bloger, to jest vloger/YouTuber, jer ko još uvek čita blogove, a koje često uopšte ne "hrane" jedna drugu.
Za sebe smatram da sam dosta putovao u životu i ja uvek kažem "ili si putnik, ili nisi" jer meni nije PUTNIK onaj koji je napucao sve zemlje sveta, iako je to podvig koji je uspeo prilično malom broju ljudi, za mene je putnik onaj ko je znatiželjan i zainteresovan da putuje i istražuje celog svog života. Neko ko ima tu neku iskru u sebi da stalno negde ide, otkriva nove stvari i to uopšte ne mora da bude negde na drugom kraju sveta.
Imam puno primera ali evo jedan lični: imam jednog dugogodišnjeg drugara koji nikada nigde nije putovao, jeste u Nemačku, Švedsku ali on je poljak iz Świnoujście pa to i nije neki podvig, "Svinjoušće" je na granici sa Nemačkom. On se uvek oduševjavao mojim pričama o putovanjima, pogotovo onim iz Amerike, Nju Jork ga je posebno fascinirao ali i uopšte taj Holivudski narativ koji je svetu serviran o Americi. Nikad mu medjutim nije palo na pamet da ode u Ameriku a mogao je, stvarno nije bilo razloga koji bi ga toliko sprečio da nikada ne ode i vidi ono o čemu mašta. Ajde, kaži možda pare...ali Adam je samo koju godinu mladji od mene, nije Amerika oduvek bila skupa, čak je tamo 90-ih bila i poprilično jeftina u poredjenju sa Evropom i možda Adam nije imao za mesec ili dva meseca road tripa po Americi ali za nedelju dana u NYC znam sigurno da jeste, bilo je tada čak i vikend tura za tamo koje su bile nekada zapanjujuće jeftine. U svakom slučaju Adam je bio i DJ onako iz hobija, i to čak odličan ali to mu nije bilo zanimanje. Tako je iz čiste zaebancije konkurisao da bude DJ na jednom od najvećih kruzera na svetu..trebao si da pošalješ neki svoj audio mix, reference na neki tvoj sajt i par gigova koje si odradio, i Adam je to sve imao, poslao i ubrzo su ga zvali i ponudili mu posao. Prvo je mislio da ga neko od nas zeza ali kada je uvideo da je stvarno, jer imao je on kontakt sa njima više puta, onda se i malo(više) usrao od straha i onoga što ga očekuje. Ma daj bre, otvorila ti se mogućnost, sudbina je tako htela da vidiš sve ono o čemu si maštao, šta si se usro ko neka cava, nije bre to ništa, pa sve ti je organizovano....stvarno sam mu tako pričao, verovali ili ne. Čak je i prvi let imao za Newark a ne Miami, da tamo uradi neku ektra audiciju i imao prilike da baš za vikend bude u njegovom gradu iz snova.
I da skratim priču Adam je DJ-isao na brodu 2 godine i za to vreme napucao zemalja što je meni trebalo 40 godina, verovatno i više, jedino u Australiji nije bio od kontinenata. Globetroter? Paaaa, može se reći da je bio te dve godine, PUTNIK - ne, Adam nikada nije bio putnik. Kada je završio kontrakt vratio se i više nigde nije mrdnuo kao ni pre toga. Za 10 godina mislim da je jednom otišao u Rim na "vacation" i to je bilo to.
Adam je bio u više zemalja nego većina vas koji ovde pišete ali sam siguran da ste većina vas mnogo veći putnici nego što će Adam ikada biti. Stjuardesa koja možda mrzi svoj posao je možda bila u puno zemalja ali kad nadje bolji posao možda više nigde ne ode, da li je ona putnik - za mene nije nikakav, itd, itd...
Znači mene lično to napucavanje broja zemalja uopšte ne fascinira. Dobro, taj danac što je obišao sve zemlje bez aviona je ekstreman slučaj, naravno da treba skinuti kapu podvigu kao i svakom ko nešto zacrta i postigne, ljudi rade razne stvari, neko plovi preko okeana, neko pliva La Manš, neko trči maraton svaki dan...i videti sve zemlje sveta je zaista podvig, bez obzira kako je to uradjeno.
Gore pomenuta Svetlana Radojčić je prokomentarisala neki moj video i rekao sam joj da je zaista legendarno to na šta se ona odlučila, skidam kapu i pozdravljam ali ja to nikada ne bih, za mene je ona fakir, kao onaj što leži na ekserima. Zašto bih ja radio tako nešto? Da li je ona putnik, pa ne znam je i ne pratim je baš nešto ali rekao bih da jeste, deluje mi da ima tu iskru i želju koja se nikada ne gasi, celog života, stalno te nešto vuče da negde ideš, nikada ne možeš da se svrtiš na jednom mestu, što ono kažu. A kad to imaš obično uvek i nadješ načina do to radiš, takvi ljudi nikada ne kažu "nemam pare, zato nigde ne idem".
Svakom svome i ako je neko sretan i voli ono što radi nemam protiv ali, i ne mislim sada na bilo koga, treba imati meru u svemu je moje mišljenje. Danac je stekao nezaboravno iskustvo ali je sa druge strane izgubio i 10 godina od nekog drugog života. Mozda bi za to vreme napravio decu, porodicu, što je isto nezaboravno iskustvo. Život nisu samo putovanja, iako ona mogu biti vrlo važan deo, toliko drugih interesantnih stvari ima tako da sam ja uvek za raznovrsnost. Kao ono kad imaš svoje omiljeno jelo koje stalno jedeš i na kraju ti se zgadi. Pa zar nije bolje da si izmedju jeo i nešto što manje voliš?
 
Travel vlogs, obično na YouTube-u su pa nešto sasvim drugo iako su naravno povezani. To je već posao i kao i svaki drugi posao zavisi od toga koliko i kako znaš da ga radiš. Znači ako si radio na televiziji, razumeš se u produkciju, videografiju i uopšte ceo taj način izražavanja i dopiranja do "kupca"/gledaoca, pa na kraju i promocije....jer i Tom Kruz kad snimi Mission Impossible mora da ide i lomata se koje kuda i daje glupe intervjue kad bi možda najradije bio na drugom mestu....onda je veća verovatnoća da uspeš. Ako si amater mnogo manja.
Od "velikih", znači oni sa milionima sabskarjbera pratim samo onog dečka @LukeKorns, ne volim Youtubere sa stotinama videa ali to je obično i tajna uspeha, kvantitet ispred kvaliteta. Ne volim kada mi prodaju mooda za bubrege, većina su samo najobičniji turisti koji veze s mozgom nemaju a tek sa zemljom u kojoj su ali ti znanje Googla predstavljaju kao svoje. Ne volim ni ono kad lik ide ulicom i vidiš samo njegovu glavu i on ti sad prepričava "doživljaj".
Od naših, što ja znam, samo dvojica su vredni pomena, svi ostali su amateri i to loši za njih. Gore takodje pomenuti Maričić je majstor svog zanata kako radi svoje videje, i to većinom sam, kamera, editing, color grading, scenario, naracija - sve super profi jedino što me njegove teme, većinom uopšte ne zanimaju. Život sa bušmanima?! Beži bre, pa i on je fakir za moj pojam, pre bih se onda lomatao biciklom. Ne pratim ga ali kažem, odlično radi to što radi, naravno on iza sebe ima celu jednu televizijsku kuću što nije uopšte nebitno. Drugi je onaj dečko iz Banja Luke Robert Dacešin ili tako nekako, ni njega ne pratim ali njegovi videji su možda čak i bolji ako uzmemo u obzir da je Maričić televizijski lik. Robertovi videji su odlično uradjeni, neki su internacionalno nagradjeni i ti koji jesu su zaista fenomenalni i zaslužuju nagradu, editing, muzika, kamera, sve je vrh. Voli on da dosta davi gugutke i previše objašnjava ko da su ljudi retardi, ne znam, možda i jesu ali on to radi sa dobrim namerama tako da mu ne zameram. Iskreno, voleo bih da umem da napravim video kao Robert.
Ostali naši, neki me baš nerviraju, posebno onaj što se folira da ne voli "turistička" putovanja, on je kao neki ekstremni sveCki putnik, ide na hladnoću i toplotu a ovamo ide na Maldive i na kruz po Bahamima i okolini. Što sereš bre, bolje ćuti.
Onog koga ja pretim od naših, a kao malo poznatiji valjda, je @vandometa. Kendi li, kako li se zove taj dečko, on je neki muzičar ako se ne varam...e, on mi je vrlo simpatičan, i hoće ga kamera, i njegovi vlogovi imaju uvek neku lepu turističku atmosferu i on ne krije da je turista iako je putnik, i njegove vlogove kad gledaš dobiješ i sam inspiraciju da putuješ. Amaterski ali ih on odlično radi i edituje, da li je sad on ili mu neko drugi to radi nebitno je ali videji su njegovi i svidjaju mi se.
Inače pratim, lajkujem i komentarišem uglavnom one male, nepoznate kanale medju kojima su mnogi vrlo kvalitetni i zaslužuju mnogo veće preglede ali...
 
Wow, ti baš zavidiš svome šuri?!
Ne, ne zavidim mu ali mu zbog toga sto je zavrnuo za nasledstvo moju zenu i decu zameram, za njegovu decu nemam toliko saosecanja ali opet to su sestre mojoj deci. Da smo u staroj a dobroj Srbiji kod nekih bi radilo sekirche po starom a narodnom obicaju.

A i Radojki izgleda?🤪
Radojke je kumila i kukala jedno godinu dana po blogu B92, trazila jos novca da bi kupila Shimano a ne neki no name deo... i kad se skupila kinta, nije rekla ni "ajd zdravo", samo je nestala. OK, ostvarila je svoj cilj. No, meni to mnogo govori o takvim ljudima.

Sto se putovanja tice, danas ( mislim zadnjih 15-20 godina od kad postoji intezivnije koriscenje interMeta) to nije isto kao pre toga, nekada u '70-80-tim su putovanja bila nesto sasvim drugo, cesto se putovalo samo na osnovu nekih uopstenih ili maglovitih prica. Ljudi nisu znali sta ih ocekuje bukvalno na 30km od mersta gde su a n u nekoj udaljenoj lokaciji. Pa su tako u staroj a pocivsoj SFRJ nili popularni tadasnji svetski putnici Zeljko Malnar, Tibor Sekelj pa i Zoran Petrovic Pirocanac (prva ozbiljnija informacija o gradu i delu sveta u kom danas zivim je bila njegova emisija na TV BGD mislim 1984-85, napravio je putopis o ovom delu sveta i prikazao ga u nekoj emisiji te je na neki nacin "odgovoran" zasto sam ovde prvi put dosao jos 1997).

Za ilustraciju, secam se da smo drugar i ja leto posle mature i upisa na fakultete a neposredno pred odlazak u JNA isli u obilazak Italije, bila je to 1984, vec je postojao MTV ali nije bas da si mogao doci do nekih informacija o Emiliji Romagni ili Toscani a da je to bilo na jednom mestu, morao si iscitati par knjiga, naci neke engleske turisticke vodice i onda se zaputiti tamo. Pa smo tako sa nekim komsijama svercerima farmerica iz Trsta i Treviza isli vozom od BGD do Trsta i tamo presedali na voz do Venecije. Ti sverceri su nam dali prve prave informacije, ko, gde, sta, koliko i kako. Danas to imas na jedan klik na interMetu, za ceo svet i za svaki grad. Danas bas svako moze u takav zivot, samo zavisi od odluke u njegoj glavi.
 
Mi smo svetski putnici sticajem okolnosti 😉, nešto zbog posla a nešto sto deca idu na fakultete svuda po svetu…
Navano, da povrh toga volimo da putujemo i istražujemo ovu našu prelepu planetu, samo se sa godinama menjaju interesi šta i kako posetiti.

Bacio sam pogled na moj Tripit App, koji koristimo za planiranje putovanja, i pored kovid pandemije, napravili smo veliki broj putovanja u zadnje tri godine,
Imali smo 79 putovanja, 69 gradova, 14 zemalja, a ukupno leteli 366.000 milja (oko 590.000 km). 😀
 
Mi smo svetski putnici sticajem okolnosti 😉, nešto zbog posla a nešto sto deca idu na fakultete svuda po svetu…
Navano, da povrh toga volimo da putujemo i istražujemo ovu našu prelepu planetu, samo se sa godinama menjaju interesi šta i kako posetiti.

Bacio sam pogled na moj Tripit App, koji koristimo za planiranje putovanja, i pored kovid pandemije, napravili smo veliki broj putovanja u zadnje tri godine,
Imali smo 79 putovanja, 69 gradova, 14 zemalja, a ukupno leteli 366.000 milja (oko 590.000 km). 😀
Svaka čast. :super: Pogledaću tu app.
 

Back
Top