
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
SVETLO
Dobro jutro

Kako neobično lepo jutro. Svetlo i bistro, smotano oko snene kafe i rosnih ruža. Leči težak, bolan pokret. Poskakuje s kamena na kamen i viče "hajdeee...op...op...op..idemooo....neće dan da te vazdan čeka"



Napokon da me pre 5 ujutru dočekuje svetlost. Prolazim kroz nju isprva lagano, pa sve brže, ona kroz mene hraneći mi pogled i dušu...lepo je.
Silazimo kolima prema blokovima, a oni se lepo i jasno vide. Naravno, nema gužve, tek po neko vozilo, uglavnom pekarsko.
Tišina odzvanja mojim potpeticama dok stazom koračam oko praznog tržnog centra. Lagano hodam do kancelarije. Ne žurim.....uživam u tišini i samoći. Radnje još spavaju.....svi spavaju. I lokalni psi, i lokalne mačke, samo jedna siva gugutka me prati. Hoda paralelno samnom po travici, pa iskrene glavu da me pogleda. Osmehnem joj se, znam da je videla taj osmeh, ne znam kako znam, ali znam da znam, te se na ćošku, kod restorana, rastasmo.
Čistačica pere pod.....portviš ide levo-desno te mat suve površine postaju caklasto vlažne
"Dobro jutro Maro"
"Dobro jutro Ljiljo"
"Kud da prođem, sa svih strana je vlažno, da ne gazim po opranom? Da idem okolo?"
"Ajd' ti samo, nema veze...volim ja najviše kad ti dođeš ovako rano, da nisam sama. Vidi kako lepo jutro...sve se vidi"
"Jeste, lepo je i neobično svetlo...odjednom ima snagu svetlosti"

PS Dobro jutro.......ajdeee, ustajanjeee.......pobeže dan majkumu

