Sveti gral _ tišina beskonačnog pitanja
Sveti gral nije posuda.Nije čaša, nije predmet.
On je praznina što doziva.
Horizont koji se pomera kad mu prilazimo.
On je ime koje dajemo sopstvenom nedostatku.
On je žeđ koja nikada ne prestaje.
On je čežnja koja nas oblikuje.
Gral je večita potraga.
Mit koji nas održava budnima.
Zagonetka koja se nikada ne rešava.
Niče bi rekao:
to je maska apsurda _
fikcija potrebna da izdržimo ćutanje sveta.
Jung bi rekao:
to je arhetip celovitosti _
unutrašnja posuda u kojoj se mire senka i svetlost.
Kami bi rekao:
to je pobuna _
traganje za smislom tamo gde smisla nema.
Zato Gral nikada nije pronađen.
I nikada neće biti.
Jer njegova snaga nije u pronalaženju.
Već u samom traženju.
On je ogledalo.
U njemu vidimo sebe_
nedovršene, rasparčane,
ali večito sposobne da stvaramo.
Spasenje čovečanstva nije u čaši.
Nije u svetinji skrivenoj u zemlji.
Spasenje je u tome da čovek shvati_
#_Gral je u njemu_#
U praznini koju nosimo.
U načinu na koji prazninu pretvaramo u svetlost.
U moći da iz bola rođamo saosećanje.
Iz besmisla _ smisao.
Zato Gral nikada ne treba da se pronađe.
On nas uči da hodamo.
Da tragamo.
Da budemo živi.
Sveti gral je pitanje.
A ne odgovor.
On nas pita svakog dana_
#_ Hoćeš li ostati zarobljen u sopstvenoj praznini Ili ćeš postati posuda za beskonačno_#
®