- Poruka
- 19.509
Sveta Stolica (lat. Sancta Sedes) ili Apostolska Stolica označava vrhovnu vlast Katoličke Crkve, odnosno papu i Rimsku kuriju.
U međunarodnim odnosima i u međunarodnome pravu Sveta Stolica je zaseban subjekt međunarodnog prava, koji se ne smije mešati s Državom Vatikanskog Grada. Naime, od prestanka Papinske države 1870. godine, pa sve do utemeljenja Države Vatikanskog Grada 1929. godine mnoge su države nastavile održavati redovite diplomatske odnose na najvišoj razini sa Svetom Stolicom i nastavile sklapati međunarodne ugovore (konkordate) i druge slične ugovore. Posle potpisivanja Lateranskih ugovora 11. februara 1929. međunarodni subjektivitet Svete Stolice stalno je različivan i odvajan od subjektiviteta države stvorene sklapanjem spomenutih ugovora kojima je riješeno "rimsko pitanje" nastalo ujedinjenjem Italije.
Sveta Stolica i Papa (identitet za potrebe kanonskog prava i međunarodnog prava) se smatra zajedničkom zakonu doktrinu kao suverena, ne-državni entitet u međunarodnom pravu. U međunarodnom pravu to je trenutno jedini slučaj u kojem osoba (u službenom svojstvu) na osnovu njihovih ureda i na duge staze ovaj ured pripada međunarodnim pravom subjektivnost. Tako Papa se razlikuje od običnog šef države, koja deluje za međunarodni entitet, ali sama po sebi nije subjekt međunarodnog prava. Razlog za to je situacija koja je trebala ostati s kraja Papinskih država, Sveta Stolica bez ovog statusa, nakon što je priznanje Vatikana kao "ostatak državne crkve", ona je još uvek u ovaj "dvojni" međunarodni suverenitet. Sveta Stolica nije identična s Katoličkom crkvom, koja je zasebna pravna osoba. Katolička crkva je sam subjekt međunarodnog prava, Papa ili Sveta Stolica, međutim, uzima kao poglavar Katoličke crkve da i mogu napraviti svoje vlastite interese u diplomatskih odnosa zastupljena.
Sveta Stolica (ne Država Vatikanskog Grada) održava diplomatske odnose sa 179 država, Europskom unijom i Suverenim malteškim viteškim redom. Sveta Stolica održava odnose posebne prirode s Palestinskom oslobodilačkom organizacijim (ured na čelu s direktorom). Za diplomatsku aktivnost zaduženo je Državni sekretar, Odsek za odnose s državama. Sveta Stolica nema diplomatskih odnosa sa sljedećim državama: (Afganistan, Saudijska Arabija, Brunej, Komori, Maldivi, Mauritanija, Oman, Somalija), (Kina, Severna Koreja, Laos, Vijetnam),Butan, Burma, Tuvalu.
Sveta Stolica je jedini subjekt međunarodnog prava iz Europe koji održava diplomatske odnose s Tajvanom (Republika Kina), i to na razini otpravnika poslova ad interim u Taipeiju, dok Tajvan ima veleposlanika pri Svetoj Stolici.
Pope Francis welcomes new Portuguese ambassador to the Holy See
U međunarodnim odnosima i u međunarodnome pravu Sveta Stolica je zaseban subjekt međunarodnog prava, koji se ne smije mešati s Državom Vatikanskog Grada. Naime, od prestanka Papinske države 1870. godine, pa sve do utemeljenja Države Vatikanskog Grada 1929. godine mnoge su države nastavile održavati redovite diplomatske odnose na najvišoj razini sa Svetom Stolicom i nastavile sklapati međunarodne ugovore (konkordate) i druge slične ugovore. Posle potpisivanja Lateranskih ugovora 11. februara 1929. međunarodni subjektivitet Svete Stolice stalno je različivan i odvajan od subjektiviteta države stvorene sklapanjem spomenutih ugovora kojima je riješeno "rimsko pitanje" nastalo ujedinjenjem Italije.
Sveta Stolica i Papa (identitet za potrebe kanonskog prava i međunarodnog prava) se smatra zajedničkom zakonu doktrinu kao suverena, ne-državni entitet u međunarodnom pravu. U međunarodnom pravu to je trenutno jedini slučaj u kojem osoba (u službenom svojstvu) na osnovu njihovih ureda i na duge staze ovaj ured pripada međunarodnim pravom subjektivnost. Tako Papa se razlikuje od običnog šef države, koja deluje za međunarodni entitet, ali sama po sebi nije subjekt međunarodnog prava. Razlog za to je situacija koja je trebala ostati s kraja Papinskih država, Sveta Stolica bez ovog statusa, nakon što je priznanje Vatikana kao "ostatak državne crkve", ona je još uvek u ovaj "dvojni" međunarodni suverenitet. Sveta Stolica nije identična s Katoličkom crkvom, koja je zasebna pravna osoba. Katolička crkva je sam subjekt međunarodnog prava, Papa ili Sveta Stolica, međutim, uzima kao poglavar Katoličke crkve da i mogu napraviti svoje vlastite interese u diplomatskih odnosa zastupljena.
Sveta Stolica (ne Država Vatikanskog Grada) održava diplomatske odnose sa 179 država, Europskom unijom i Suverenim malteškim viteškim redom. Sveta Stolica održava odnose posebne prirode s Palestinskom oslobodilačkom organizacijim (ured na čelu s direktorom). Za diplomatsku aktivnost zaduženo je Državni sekretar, Odsek za odnose s državama. Sveta Stolica nema diplomatskih odnosa sa sljedećim državama: (Afganistan, Saudijska Arabija, Brunej, Komori, Maldivi, Mauritanija, Oman, Somalija), (Kina, Severna Koreja, Laos, Vijetnam),Butan, Burma, Tuvalu.
Sveta Stolica je jedini subjekt međunarodnog prava iz Europe koji održava diplomatske odnose s Tajvanom (Republika Kina), i to na razini otpravnika poslova ad interim u Taipeiju, dok Tajvan ima veleposlanika pri Svetoj Stolici.
