Različita interpretacija pojmova je velika prepreka za uspešnu komunikaciju. Isti termini mogu imati potpuno drugačije značenje. Pogotovo kada su apstraktni i kada se proizvoljno tumače. Zato je Volter i rekao: "Ako hoćete da razgovarate sa mnom definišite vaše termine." Time sagovornici svedu subjektivno mišljenje na najmanju moguću meru, odnosno postignu dovoljan stepen objektivnosti ili zajedničke osnove za razumevanje.
Termin svest se ne koristi samo u duhovnosti, psihologiji i filozofiji, već i svakodnevnom govoru. Ali, sam pojam još uvek nije jasno odredjen tako da je čest uzrok nesporazuma. Tome doprinosi i poistovećivanje pojmom svesnost. Engleska reč consciousness potiče od latinske reči conscius i predstavlja kombinaciju reči con (zajedno) i scire (znati). Iz etimologije se vidi da svest nije uniformna, kompaktna celina, već da se sastoji od razlika koje zajedno ili u jedinstvu stvaraju svesno/inteligentno znanje o sebi i okolini. Frojd je ukazao da u svesti, pored svesnog nivoa, postoji i nesvesni (podsvesni). Jung je uveo i kolektivno nesvesno koje ima karakteristike nadsvesnog. Prema tome, svest je opšti pojam. Uključuje čulne senzacije, osećanja, emocije, mišljenje, pamćenje, intuiciju itd. Sve je neophodno da se postigne svesnost ili razumevanje.
Medjutim, razumevanje nije uvek isto, već se menja. Nekada je ispravno, a nekada se zapada u zabludu i greši. Razlog tome je drugačija interakcija ega s nesvesnim. Kada nema kontakt s nadsvesnim, već ostaje pod dominacijom podsvesnog ne koristi puni svesni kapacitet. Zbog toga formira preterano subjektivne, jalove misli i ima ograničenu, iskrivljenu perspektivu i koncepciju. Kontaktom s nadsvesnim postiže integralnost i dobija sveobuhvatan uvid.
Aristotel je davno primetio ukoliko se podje od pogrešne premise slediće i pogrešan zaključak iako je logički sled ili razmišljanje posle toga ispravno. Postoji shvatanje da je svesnost nepogrešivo razumevanje koje se postiže nezavisno od ega, emocija, osećanja, misli/uma. Koliko je to tvrdjenje osnovano i da li je uopšte moguće? Iskustvo pokazuje da nije. Kada ljudi izgube ego/identitet (ne znaju ko su) izgube i sposobnost mišljenja i razumevanja.
Svaka spoznaja i verovanje se pojavi u umu i mislima. Mada imamo nadsvesni potencijal znanja nismo ga svesni dok ne iskrsne u um kao nova, originalna misao i inspiracija. Uverenje da je svesnost nezavisna od ostalih elementa svesti stvara iluziju nadljudskog poimanja. Usled toga se javlja latentna arogantnost i preterana samouverenost u vlastitu percepciju. Ona postaje superiorna istina, dok se drugačija shvatanja interpretiraju kao inferiorno ego mišljenje.
Niko ne zna sve. Čovek koji smatra da je u potpunosti osvešćen i da uvek ima puno razumevanje prestaje učiti jer zatvara um za drugačije uvide i perspektive. Učimo jedni od drugih razmenom informacija. To najbolje podstakne um za kontakt s nadsvesnim ili dublju kontemplaciju kroz koju proširujemo, a ponekad i menjamo mišljenje kada shvatimo da je pogrešno. Takva fleksibilnost je od neprocenjivog značaja za kontinualan razvoj i napredak.
Termin svest se ne koristi samo u duhovnosti, psihologiji i filozofiji, već i svakodnevnom govoru. Ali, sam pojam još uvek nije jasno odredjen tako da je čest uzrok nesporazuma. Tome doprinosi i poistovećivanje pojmom svesnost. Engleska reč consciousness potiče od latinske reči conscius i predstavlja kombinaciju reči con (zajedno) i scire (znati). Iz etimologije se vidi da svest nije uniformna, kompaktna celina, već da se sastoji od razlika koje zajedno ili u jedinstvu stvaraju svesno/inteligentno znanje o sebi i okolini. Frojd je ukazao da u svesti, pored svesnog nivoa, postoji i nesvesni (podsvesni). Jung je uveo i kolektivno nesvesno koje ima karakteristike nadsvesnog. Prema tome, svest je opšti pojam. Uključuje čulne senzacije, osećanja, emocije, mišljenje, pamćenje, intuiciju itd. Sve je neophodno da se postigne svesnost ili razumevanje.
Medjutim, razumevanje nije uvek isto, već se menja. Nekada je ispravno, a nekada se zapada u zabludu i greši. Razlog tome je drugačija interakcija ega s nesvesnim. Kada nema kontakt s nadsvesnim, već ostaje pod dominacijom podsvesnog ne koristi puni svesni kapacitet. Zbog toga formira preterano subjektivne, jalove misli i ima ograničenu, iskrivljenu perspektivu i koncepciju. Kontaktom s nadsvesnim postiže integralnost i dobija sveobuhvatan uvid.
Aristotel je davno primetio ukoliko se podje od pogrešne premise slediće i pogrešan zaključak iako je logički sled ili razmišljanje posle toga ispravno. Postoji shvatanje da je svesnost nepogrešivo razumevanje koje se postiže nezavisno od ega, emocija, osećanja, misli/uma. Koliko je to tvrdjenje osnovano i da li je uopšte moguće? Iskustvo pokazuje da nije. Kada ljudi izgube ego/identitet (ne znaju ko su) izgube i sposobnost mišljenja i razumevanja.
Svaka spoznaja i verovanje se pojavi u umu i mislima. Mada imamo nadsvesni potencijal znanja nismo ga svesni dok ne iskrsne u um kao nova, originalna misao i inspiracija. Uverenje da je svesnost nezavisna od ostalih elementa svesti stvara iluziju nadljudskog poimanja. Usled toga se javlja latentna arogantnost i preterana samouverenost u vlastitu percepciju. Ona postaje superiorna istina, dok se drugačija shvatanja interpretiraju kao inferiorno ego mišljenje.
Niko ne zna sve. Čovek koji smatra da je u potpunosti osvešćen i da uvek ima puno razumevanje prestaje učiti jer zatvara um za drugačije uvide i perspektive. Učimo jedni od drugih razmenom informacija. To najbolje podstakne um za kontakt s nadsvesnim ili dublju kontemplaciju kroz koju proširujemo, a ponekad i menjamo mišljenje kada shvatimo da je pogrešno. Takva fleksibilnost je od neprocenjivog značaja za kontinualan razvoj i napredak.