
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime.....)
ŠVEDSKI STO
Želela sam da pišem o nečem drugom, mnogo važnijem od ovog o čemu ću sad ispisati svoje mišljenje. Ipak, odlučih da to važnije ostavim za kasnije, za neki drugi put, kada budu jača osećanja koja pišu reči.
Unapred molim da se niko u ovom tekstu ne pronalazi, da ne smatra da je njemu lično upućen.....jer nije. OVO NIJE KRITIKA, VEĆ SAMO MOJE MIŠLJENJE....ono nikoga ne obavezuje da po njemu postupi.......ako nekoga i podstakne da razmisli to je njegova odluka.......ja sam svoju već donela.
Dakle.......blog. Lepo mesto da se piše, iskaže emocija putem slike, reči, muzike, da se kaže mišljenje, da se ljudi upoznaju, druže, razmenjuju stavove, nade, osmehe, suze, daju jedni drugima podršku i snagu. Doduše, ima znatno više suza nego osmeha, ali stvar je svakog od nas da izabere, pročita, odsluša ono što mu se dopada.....kao švedski sto. Ovde mi je lepo, volim da pišem, volim da čitam.........divnih stihova i proznih stvari čovek ovde može naći.....takodje, može naći i divne ljude.
Ipak, nešto mi nije jasno od samog početka......
1. Zašto neki blogeri ne odgovaraju na komentare koje drugi ostave na njihovom blogu a pri tom je opcija za komentare otvorena. Izvinite, ali, smatram da je to nekulturno. Ako sam nešto objavila, to sam uradila da bi drugi pročitali.........i sad, kad taj neko drugi pročita i ostavi komentar, ja se na taj njegov lep gest ne obazirem.....šta poručujem time "Ne zanima me šta ti misliš.....baš me briga što si pročitao i baš me briga za tvoj stav......neću da ti odgovorim jer je tvoje mišljenje toliko nevažnoda ne želim da se trudim da odgovaram pa čak i kada je pohvala u pitanju (a većinom jeste)". Ja ovo ne razumem........
2. Ako ne želim komentare isključiću opciju komentara........mada to onda povlači pitanje zašto sam uopšte objavila nešto ako me niko ne zanima.......mogla sam slobodno da ostavim tekst u svom računaru i da sa velikom ljubavlju gledam u njega bez bojazni da će neko prokometarisati. Čemu onda objavljivati........
3. Opcija provere komentara od strane blogera ili administratora. Šta to znači.......napiši ti svoj komentar, pa samo ako se meni kao autoru bloga svidi, ja ću ga odobriti. Da li to znači da želim samo pozitivne, lepe komentare........znači ne zanimaju me sva mišljenja, nego samo ona koja meni odgovaraju.
Da se razumemo.......shvatam da su pod tačkom 2 i 3 opcije koje nudi Krstarica, opcije koje su uvedene u smislu zaštite privatnosti blogera i svako ima pravo da ih koristi. Ja ne sporim pravo korišćenja ovih mogućnosti, već samo izražavam svoj stav da po meni ne služe ničemu osim odbijanju drugih da čitaju napisane tekstove. Što se tiče tačke 1, takodje ne osporavam pravo neodgovaranja.......samo ne razumem razlog.
Možda ja blog ne posmatram na pravilan način, možda sam zastarelih shvatanja te smatram da ljude ne treba dodatno vredjati svojim ponašanjem kada oni već nisu uvredili vas, možda sam ja preosetljiva za ovaj virtuelni svet, možda sam previše otvorena za imaginarni svet avatara, nickova, zaključanih profila i blogova (možete da pričate šta hoćete, ali katanac na profilu se jednako teško pogrešno tumači kao i katanac na blogu)......jasno mi je da su sve ovo individualne odluke......ali, zar je tako teško biti fin?
Kako god........ja sam svoju odluku donela........a ako ove reči nekog makar i podstaknu da razmisli biće mi drago.
[DODATAK AUTORA
1. Ja ne kažem da treba komentarisati svaki blog.......ja kažem da je kulturno odgovoriti na već napisane kometare čitaoca
2. Ja ne kažem da ne treba zaključavati blogove......ja samo kao čitalac kažem da mi nije jasno čemu onda služe......meni kao čitaocu ne
3. Ja ne kažem da ne treba sprovesti cenzuru komentara.........ja samo kažem da se kao čitalac osećam glupo i kao nabedjeni huligan
Verovatno nisam precizno napisala, ili niste tačno pročitali (mada su reči jako precizne), ali dragi pisci blogova..........akcenat je na vašem odnosu prema ČITAOCU.naravno ukoliko pišete zbog čitalaca.....ukoliko pišete iz nekog drugog razloga, nema potrebe ni da čitate ovaj tekst