Svedočanstva onih koji su prešli iz jedne u drugu verziju hrišćanstva.

Kako je protestantkinja iz Rusije pronašla pravoslavnu vjeru u SAD-u

Dmitrij Zlodorev: Tatjana Semirog-Jaroščuk rođena je u Nahodki, ali je gotovo cijeli život provela u SAD-u. Njena obitelj je pripadala pentekostalcima, no Tatjana je u mladosti imala osjećaj da je ta vjerovanja ne mogu ispuniti, te je počela moliti Boga da joj otkrije Istinu. Mnogo godina kasnije pronašla ju je u Ruskoj pravoslavnoj Crkvi, koju su pentekostalci smatrali… progoniteljicom kršćanstva. Na tom putu morala je preživjeti smrt prvog supruga, rak, nesuglasice s obitelji i mnoge druge prepreke. I sada, šest godina nakon početka potrage za Istinom, ponovno je pronašla ljubav i vjenčala se u pravoslavnoj crkvi. Naš je razgovor više sličio na ispovijed nego na intervju, čak mi je bilo i neugodno: ipak sam ja novinar, a ne svećenik. Ili bolje rečeno, to nije bio razgovor, nego monolog.


– Prije nego što podijelim svoju priču, želim reći da načelno ne kritiziram pentekostalce ili protestante. Cijela moja obitelj i mnogi moji prijatelji ostali su pentekostalci. Jako ih poštujem, jako ih volim, iako duboko u duši vjerujem da nisu u pravu. Ali ne bih ih željela povrijediti ili uvrijediti.

U pravoslavlje nisam ušla trenutno. To se nije dogodilo u jednom danu niti u mjesec dana. Bilo je to dugo putovanje koje je počelo kada sam imala osamnaest godina. Tada sam odjednom osjetila da mi nešto nedostaje u mojoj vjeri, kao da je posvuda oko mene laž. Kao da sam „udarila u strop“ i nisam osjetila konkretnu povezanost s Bogom.
 
Naravno, znala sam puno o Njemu. Protestanti od ranog djetinjstva vrlo ozbiljno proučavaju Riječ Božju, doslovno je uče napamet, i to je prekrasno. Posebno se to odnosi na naše protestante, jer je u SSSR-u bilo teško doći do Biblije, pa su je ljudi učili napamet kako bi u slučaju progona znali Riječ Božju, da bi im pomogla.


Tako su i mene učili, i ja sam Božju riječ poznavala doslovce od „a” do „ž”, od stvaranja svijeta do Otkrivenja. Nedavno sam pronašla svoju Bibliju koju sam čitala u mladosti: bila je sva ispisana mojom rukom, ponešto sam tu bilježila, ponešto podcrtavala. No, poznavajući cijelo Sveto pismo, ipak sam osjećala da nemam stvarne veze s Bogom. Osjećala sam da mi je Prijatelj, molila sam Ga koliko god sam mogla, ali nisam osjećala jedinstvo s Njim, niti Njegovu stvarnu prisutnost u mom životu. Čak i ako bih to katkad osjetila, kasnije sam shvatila da je to bila samoobmana.

Svoju sam potragu započela s osamnaest godina i nastavila je godinama. Vjeri sam konačno pristupila u trideset i sedmoj godini, kada sam je pronašla u Pravoslavnoj Crkvi. Bilo je to jako dugo putovanje na kojem, svaki put kad mi se u početku činilo da sam nešto pronašla, na kraju se ispostavilo da to još uvijek nije bilo to.
 
U proljeće 2016. došao je trenutak kada sam u duši osjetila da više ne mogu. Osjećala sam da uopće ne poznajem Istinu i bila sam u apsolutnom duhovnom bankrotu. I tek kasnije sam shvatila da protestantizam u konačnici vodi samo u takvo stanje, u pustoš.

Selila sam se iz jedne Crkve u drugu, bila sam među prezbiterijancima, metodistima i baptistima – svugdje. Činila sam sve što su mi tamo rekli: „ispuni se Duhom, govori različitim jezicima, moli, traži od Boga“. Sve sam to činila. Bila sam vrlo marljiva učenica. No, i dalje sam osjećala prazninu u duši.

Na kraju sam sasvim prestala ići bilo gdje i samo sam rekla: „Gospodine, ne mogu više ovako. Molim Te, otkrij mi Istinu – bez obzira koliko me to stajalo, bez obzira na to kojim putem me Ti želio dovesti do nje. Ne mogu više živjeti bez Istine, ne vidim smisao u svom životu.”


Sjećam se da sam tada gorko plakala, za mene je to bilo vrijeme potpunog duhovnog umora. Izmolivši ovu molitvu, nastavila sam tragati i puno čitati. Upravo tada mi se rodila treća kći. Kad su djeca i moj prvi suprug, danas pokojni, spavali, ja sam i do kasno u noć čitala, čitala i čitala. I malo pomalo, neke su stvari odjednom počele odzvanjati u mojoj duši. Pisali su ih upravo pravoslavni autori – teolozi, svećenici, povjesničari.

Članak o tome koliko su boljševici ubili pravoslavnih vjernika za mene je postao vrlo važan. Jednostavno to nisam znala, jer sam odrasla među pentekostalcima koji su bili jako progonjeni. Moj pradjed je proveo dvadeset godina u sibirskim logorima. Njegova žena i osmero djece živjeli su u zemunici. Jedva su preživjeli, jeli su kore od krumpira, i četvero djece je umrlo.
 
Moj pradjed pentekostalac, koji je žrtvovao svoj život za Krista, bio mi je uzor vjere. Mislila sam da Istina mora biti s njim, tu u njegovoj vjeri, budući da je toliko propatio za nju. U isto vrijeme, o progonu pravoslavaca nisam znala baš ništa. Ali, pročitavši da su boljševici pobili milijune pravoslavaca, među kojima i mnogo svećenstva, prave svece, jecala sam i nisam mogla vjerovati: kako to da ja to nisam znala? Pentekostalci su me učili da je Pravoslavna Crkva neprijatelj naše vjere, jer se smatrala „ogrankom KGB-a”. Ali kad sam sve ovo pročitala, oči su mi se počele otvarati. Saznala sam mnogo o ubojstvu cara Nikolaja II. i njegove obitelji, o tome kako su bili odani Bogu, kako su sveto živjeli, kako ih je sovjetska propaganda diskreditirala da bi ih narod mrzio. Jako volim povijest i sve te stvari su mi se počele otvarati. Sama Rusija počela mi se činiti sasvim drugačijom zemljom; shvatila sam koliko je naš narod, uključujući i pravoslavne, propatio od đavla i komunista.


Sve te stvari počele su mi se otkrivati postupno, malo po malo, uključujući i povijesne činjenice. Čitala sam mnoge dokumente o vjerodostojnosti pravoslavlja za vrijeme boljševika, o tome kako su im se svećenici suprotstavljali. Čitala sam o pravednom Ivanu Kronštatskom i drugim svecima. I odjednom je došao trenutak kada sam se, saznavši za sve ovo, upitala: „Što da radim sada?”

Iskreno, ranije nisam mislila da će me traženje od Gospodina da mi pokaže Istinu, odvesti u pravoslavlje. Reći ću otvoreno: bila sam spremna ući u bilo koju kršćansku denominaciju, samo ne tamo. Čak sam se malo i uplašila: kako ću izdati pentekostalizam, svoga djeda, koji je za vjeru stradao?

Nekoliko tjedana sam patila zbog toga, u mojoj duši bila je ozbiljna borba, bilo je tjeskobe. Znala sam da će moja obitelj teško podnijeti moj prelazak na pravoslavlje.


Tada još uvijek ipak nisam imala povjerenje prema Ruskoj pravoslavnoj Crkvi, međutim u gradu Charlotte u Sjevernoj Karolini, gdje smo živjeli, postojala je grčka crkva sv. Nektarija. Odlučila sam otići tamo i razgovarati sa svećenikom. Imala sam dugačak popis pitanja koja svaki protestant postavlja: o štovanju Bogorodice, molitvi za mrtve, štovanju ikona. Otprilike na pola puta kroz ovaj popis, nešto mi se odjednom dogodilo. Pitala sam svećenika: „Gdje u Bibliji piše da se može moliti za mrtve?” Nikada neću zaboraviti kako me svećenik pogledao u oči i mirno odgovorio: „Tko ti je rekao da su oni mrtvi?” U tom su se trenutku u mojim mislima stvorile riječi iz moje naškrabane Biblije: „Tko god vjeruje u Mene, ako i umre, živjet će!” (Iv 11, 25). Dobila sam osjećaj da na preostala pitanja nije ni potrebno odgovoriti. Navrle su mi suze topline i poniznosti, bilo je to nekakvo čudo: odjednom sam duboko u duši shvatila: to je to, to je to, nemam više pitanja, Gospodin me je doveo do Istine.
 
Prošlo je još nekoliko mjeseci, još puno toga nisam shvaćala, ali malo po malo stvari su se počele otkrivati. Sama Majka Božja mi se objavila. Pitala sam je: „Majko Božja, učili su me da se ne smijem ni obratiti k Tebi, da ne smijem izgovoriti ni tvoje ime, da sve naše molbe mogu biti upućene samo Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Tvoja slika uopće nije bila prisutna u mom životu. Molim te, objavi mi se.” I znaš, malo po malo, kroz mnogo, mnogo tjedana, u mojoj se duši počela otkrivati njezina važnost, tko je ona za našu vjeru i koliko je važno da je prepoznamo.
 
Evo recimo iskustvo ovoga je crkva ga he spalila kada ju je napustio i kada je prepoznao da to vise nije hrscanstvo.

Postoji sumnja da to crkva ne moze vise da radi trenutno samo zato jer vlada sekularizam.
Pa dok narod zaboravi na mracni srednji vek i da bema nista gore od toga kada crkva vlada pa cev opet crkva vladativta kratko.


Prie 610 godina – 6. srpnja 1415. – spaljen je Jan Hus.
Mučenik istine. Preteča reformacije. Češki propovjednik koji je vjerovao da Hristos, a ne papa, treba biti glava Crkve.

Jan Hus je živio u vremenu kada je Crkva bila duboko korumpirana – trgovalo se oprostima, Biblija je bila skrivena od naroda, a istina je bila potisnuta.
On je stao i rekao: “Božja riječ je iznad svega. Crkva mora slijediti Hrista, a ne novac.”

Zato su ga pozvali na sabor u Konstanzu, obećali mu sigurnost… i spalili ga na lomači jer je vjerovao da:
- Hrist, a ne papa, treba biti glava Crkve
- Biblija je najviši autoritet, a ne ljudske tradicije
- Crkva treba biti čista i sveta, a ne pokvarena i politički moćna
- Propovijedanje i služenje narodu treba biti na narodnom jeziku (češkom, umjesto samo latinskog)
Njegova posljednja molitva bila je za neprijatelje. Njegova smrt – sjeme istine.

🔥 610 godina kasnije, njegov život nas još poziva:
👉 Da tražimo istinu u Božjoj riječi
👉 Da se ne bojimo govoriti protiv zla
👉 Da Krist bude jedini autoritet u našem životu

“Istina pobjeđuje.” – Jan Hus

Neka nas Gospodin učini hrabrima kao što je bio Hus.
 
Nisi mogao...ako nisi dovoljno hrabar nisi dovoljno hrabar.
Pa mogao si da izgradis zajednicu sa Bogom, da steknes iskustva sa Bogom, da otkrijes Boga.
A kada to imas, onda te nista ne moze naterati da ga se odreknes jer ti znas da ina Boga.
Ali ti nisi hteo jer imas slobidnu volju.
Ko ce umreti za Boga ako samo predpostavlja da ima Biga.
Ocigledno ti tako to vidis.
Da verujuci predpostavlja da ima Boga i samo slepo veruje.
 
Pa mogao si da izgradis zajednicu sa Bogom, da steknes iskustva sa Bogom, da otkrijes Boga.
A kada to imas, onda te nista ne moze naterati da ga se odreknes jer ti znas da ina Boga.
Ali ti nisi hteo jer imas slobidnu volju.
Ko ce umreti za Boga ako samo predpostavlja da ima Biga.
Ocigledno ti tako to vidis.
Da verujuci predpostavlja da ima Boga i samo slepo veruje.
Nisam mogao da izgradim zajednicu sa nekim u čije me postojanje nisu uverili.
A ne možeš da veruješ u stvari u koje ne možeš da veruješ.
A ne biraš u šta možeš da veruješ.
 
Nisam mogao da izgradim zajednicu sa nekim u čije me postojanje nisu uverili.
A ne možeš da veruješ u stvari u koje ne možeš da veruješ.
A ne biraš u šta možeš da veruješ.
U to niko ne moze da te uveri niti ima potrebu.
Mene briga da li ces ti da verujes ili ne.
To moras licno sam da otkrijes, to ne moze niko da te uveri.
Moze samo da ti pokaze put.
 
U to niko ne moze da te uveri niti ima potrebu.
Mene briga da li ces ti da verujes ili ne.
To moras licno sam da otkrijes, to ne moze niko da te uveri.
Moze samo da ti pokaze put.
Ali ako mi ne pokaže na način koji je efikasan, ne možeš da kriviš niti nesposobnog da pokaže put, a još manje onoga ko je nepoverljiv.
Ako zaposliš nesposobnog marketara i znaš da je nesposoban, ne kriviš ni njega ni kupca koji nema poverenja u tvoj proizvod.
Kriv si sam.
 
Evo recimo iskustvo ovoga je crkva ga he spalila kada ju je napustio i kada je prepoznao da to vise nije hrscanstvo.

Postoji sumnja da to crkva ne moze vise da radi trenutno samo zato jer vlada sekularizam.
Pa dok narod zaboravi na mracni srednji vek i da bema nista gore od toga kada crkva vlada pa cev opet crkva vladativta kratko.


Prie 610 godina – 6. srpnja 1415. – spaljen je Jan Hus.
Mučenik istine. Preteča reformacije. Češki propovjednik koji je vjerovao da Hristos, a ne papa, treba biti glava Crkve.

Jan Hus je živio u vremenu kada je Crkva bila duboko korumpirana – trgovalo se oprostima, Biblija je bila skrivena od naroda, a istina je bila potisnuta.
On je stao i rekao: “Božja riječ je iznad svega. Crkva mora slijediti Hrista, a ne novac.”

Zato su ga pozvali na sabor u Konstanzu, obećali mu sigurnost… i spalili ga na lomači jer je vjerovao da:
- Hrist, a ne papa, treba biti glava Crkve
- Biblija je najviši autoritet, a ne ljudske tradicije
- Crkva treba biti čista i sveta, a ne pokvarena i politički moćna
- Propovijedanje i služenje narodu treba biti na narodnom jeziku (češkom, umjesto samo latinskog)
Njegova posljednja molitva bila je za neprijatelje. Njegova smrt – sjeme istine.

🔥 610 godina kasnije, njegov život nas još poziva:
👉 Da tražimo istinu u Božjoj riječi
👉 Da se ne bojimo govoriti protiv zla
👉 Da Krist bude jedini autoritet u našem životu

“Istina pobjeđuje.” – Jan Hus

Neka nas Gospodin učini hrabrima kao što je bio Hus.
h7y3t2bipi7a1.jpg


Sveti Jeronim Praški i sveti Jan Hus

Sveti mučenik Jan Hus je zapravo (i ne znajući) zastupao Sveto Pravoslavlje. U nekim pravoslavnim crkvama se poštuje kao mučenik (Pravoslavna crkva čeških zemalja i Slovačke, Grčkoj pravoslavnoj crkvi, Kiparskoj pravoslavnoj crkvi i još nekoliko njih).
 
Ne postoje nikakve verzije hriscanstcva vec imamo hriscanstvo i svce ostalo ili drugim recima - mamo hriscane i sve ostale koji to nisu !
Na žalost postoji više verzija hrišćanstva (pravoslavlje, papizam i protestantizam). A adventizam (subotarstvo) je jedna od verzija judeohrišćanstva. Nije čisto hrišćanstvo. A Jehovini svedoci i mormoni su već daleko od hrišćanstva.
 
Poslednja izmena:
Ali ako mi ne pokaže na način koji je efikasan, ne možeš da kriviš niti nesposobnog da pokaže put, a još manje onoga ko je nepoverljiv.
Ako zaposliš nesposobnog marketara i znaš da je nesposoban, ne kriviš ni njega ni kupca koji nema poverenja u tvoj proizvod.
Kriv si sam.
Bog u stvari ne sudi, sami se osudjujemo.
Ono sto si izabrao to cebti biti.
Po tvojoj volji.
Bog ce ti dati dovoljno prilika, a covek se menja. Jedna od tih prilika je ovde na forumu.
Ali nece te na silu naterati.
Bog se trazi i kada se nadje, onda se postaje vernik.
Ne na srecu.
Ima koji su rodjeni kobajagi tu i sada su kao vernici.
Ali nisu.
 
Na žalost postoji više verzija hrišćanstva (pravoslavlje, papizam i protestantizam). A adventizam (subotarstvo) je jedna od verzija judeohrišćanstva. Nije čisto hrišćanstvo. A Jehovini svedoci i mormoni su već daleko od hrišćanstva.
Tvoj nacin pisanja je anti semitski.
Jos nisi ukapirao da je pravo hriscanstvo samo kalem na pravu pitomu maslinu, judaizam.
Ko nema maslinu kao stablo i koren, nikako nije hriscanin.
Kako biti na pitomoj maslini a ne videti i maslinu?
A kod vas kako priznas, nema pitome masline.
Samo divlja.
Gde se pitoma maslina ne vidi to nije hriscanstvo.

Rimljanima 11,17 Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih; i postao si zajedničar u korijenu i u masnoči masline.

Problem je sto vi imate samo ime maslina, a zove se divlja ne pitoma.
Vi ste ostali divlja maslina.
Ko se odrice pitome, on je samo divlja.


FB_IMG_1752775172903.jpg
 
Na žalost postoji više verzija hrišćanstva (pravoslavlje, papizam i protestantizam).
Gde si to procitao,opet te slagali tvoji verski pajtasi ?
Koliko se secam uBibliji piostoji SAMO JEDNO hriscanstvo koje je verovalo,zivelo i propovedallo SAMO JEDNO JEVANDJELJE i to je to.
A adventizam (subotarstvo) je jedna od verzija judeohrišćanstva. Nije čisto hrišćanstvo. A Jehovini svedoci i mormoni su već daleko od hrišćanstva.
Odkud pa sad nadje ovo judeohriscanstvo lebati ???
...jes da su prvi hriscani bili jevreji pa sad ako tom logikom zelis izdvojitii danasnje hriscanstvo koje se po necemu oooooooozbiljno razlikuje od papstva,pravoslavlja i t.d. onda te donejklem i mogu razumeti.
 
Bog u stvari ne sudi, sami se osudjujemo.
Svašta...to je izgovor koji ne pali nigde, osim u glavama onih koji bi da brane svoje verovanje.
Probaj na krivičnom sudu da samom sebi presudiš i odrediš sebi kaznu.
Ono sto si izabrao to cebti biti.
Po tvojoj volji.
Bog ce ti dati dovoljno prilika, a covek se menja. Jedna od tih prilika je ovde na forumu.
Ali nece te na silu naterati.
Bog se trazi i kada se nadje, onda se postaje vernik.
Ne na srecu.
Ima koji su rodjeni kobajagi tu i sada su kao vernici.
Ali nisu.
Izabrao sam ono što mi je delovalo uverljivo.
Ne može da me uveri ono što mi nije uverljivo.
Ko je kriv što me nešto nije uverilo...onaj koji uverava i onaj koji me je stvorio da ne verujem u sve i svašta i u to što mi taj neuverljivi neuverljivo priča.
 
Poslednja izmena:
Gde si to procitao,opet te slagali tvoji verski pajtasi ?
Koliko se secam uBibliji piostoji SAMO JEDNO hriscanstvo koje je verovalo,zivelo i propovedallo SAMO JEDNO JEVANDJELJE i to je to.

Odkud pa sad nadje ovo judeohriscanstvo lebati ???
...jes da su prvi hriscani bili jevreji pa sad ako tom logikom zelis izdvojitii danasnje hriscanstvo koje se po necemu oooooooozbiljno razlikuje od papstva,pravoslavlja i t.d. onda te donejklem i mogu razumeti.
To ti je tako odavno klasifikovano po enciklopedijama, leksikonima i relevantnoj literaturi. Vaš je problem što čitati Babine (eng.: Ellen White = Elena ili Jelena Vajt na našem) knjige iz 19. veka i pamflete svoje crkve, a ne naučnu literaturu.
 
Tvoj nacin pisanja je anti semitski.
Jos nisi ukapirao da je pravo hriscanstvo samo kalem na pravu pitomu maslinu, judaizam.
Ko nema maslinu kao stablo i koren, nikako nije hriscanin.
Kako biti na pitomoj maslini a ne videti i maslinu?
A kod vas kako priznas, nema pitome masline.
Samo divlja.
Gde se pitoma maslina ne vidi to nije hriscanstvo.

Rimljanima 11,17 Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih; i postao si zajedničar u korijenu i u masnoči masline.

Problem je sto vi imate samo ime maslina, a zove se divlja ne pitoma.
Vi ste ostali divlja maslina.
Ko se odrice pitome, on je samo divlja.


Pogledajte prilog 1757563
Nisam nikakav antisemita. Bože sačuvaj. Ali bi ne podržavam verski ekstremizam i rasizam prisutan među današnjim judaistima, zapravo ni kod koga. Lavu Tolstoj je slava udarila u glavu, pa je umislio da je bogomdan za sve: da preuređuje društvo, crkvu, sve. Zna se kako svi takvi društveni i politički eksperimenti završavaju: revolucijama koje ubijaju i uništavaju mnogo ljudi i na kraju jedu i svoju decu. A Lav Tolstoj je završio izopšten iz Crkve.
 
Svašta...to je izgovor koji ne pali nigde, osim u glavama onih koji bi da brane svoje verovanje.
Probaj na krivičnom sudu da samom sebi presudiš i odrediš sebi kaznu.

Izabrao sam ono što mi je delovalo uverljivo.
Ne može da me uveri ono što mi nije uverljivo.
Ko je kriv što me nešto nije uverilo...onaj koji uverava i onaj koji me je stvorio da ne verujem u sve i svašta i u to što mi taj neuverljivi neuverljivo priča.
Pa nije to izgovor.
Ti ne verujes u Boga, idbacio si to.
Ne ocekujes vecnost.
To ces i dobiti.

O tome je rec.

Bog nikoga becesilom u vecnist.

Samo sto ti mizes jos da se menjas, i tvrdji od teve su se pronenili.
Ali nemoj da sebi laskas da me zanimas da te pronenim?
To nije moj posao.

Eto izabrao si to i to ce ti biti.
A kazes tobje izgovor a onda potvrdis?

Coveku je dato vreme od 70 di 80 god.
Tvoj sadasnji izbor nije zakljucen.
Ti imas trenutni izbor.

Bog ce ti dati jos mnogo sansi do 80.

A tvoj zadnji izbir se racuna.
Jer ce to biti tvoja volja.

Ako u nekom slucaju nisi mogao da shfatis, Bog ce to posmatrati na tom nivou.
Imas savest, ako si radio protiv nje, bice jako tesko.
 

Back
Top