Sve u svemu ja bi se za oblak zakacila ....

Kako se kraj proljeca opirao da dopusti suncu da nas ogrije , tako sad sunce ne pita nikoga sto ce da radi vec nas grije li grije .
Evo sam na terasi nema sunca vec mjesec jezdi i smjeska se .Vrucina cijelog dana jenjava i tek sad je malo podnosljivije disati .
Moja macka Milica lezi ispruzena ispod stola a na jedno oko motri Pjera da joj ne udje u njenu teritoriju .Oboje su kao mirni .
A znam da nisu .Oboje se nadgornjavaju ko ce zadobiti vise moje paznje .Pravim se da nisu tu kraj mene .
Neke sjetne me daljine traze .Kolika je psenica je li podnio kukuruz burni period kisa.Prasnjave staze ravnice i pokoje drvo .
Redovi obradjenih zasada pod konac broje daljine .A gdje sam ja .U jari ljetnjeg dana suncanim snopom kosim livade nepokosene .
Dok sijeno pada na zemlju i mirise jace neg zemlja sto rosu ceka ja tu zoru vidim u mom prozoru .Ma koliko se trudila da ne budem zacarana
vila sam carobnoj na dvoru ravnih podanika .Radjaju se slike nekog minulog pljuska sto sve opere za cas .Slike u jari moji zelja dvorac na pomolu .
Sve je nestvarno jasno veliko i mami samo moja zelja da upadnem u tu milinu nocas je svarna i pomalo tuzna .
Mjesec jezdi i ozbiljan je Milica i Pjer se jos nisu posvadjali .A sto radim ja .