Sve je isto, i dalje.. (osim smrti)

Šta je, moja draga? Misliš da te ne shvatam, da te uhodim, špijuniram potajno i tražim tvoje delove?
Ma kakvi, ja samo jurim otiske tvojih stopala i pravih fosile od njihovih dodira.. Ne zanimaš me uopšte.
Ne zanima me tvoj crveni pramen, niti prelepa reč koju ispustiš, ma čak ni svevišnja lepota kojom raspolažeš.
To što sam ja samodestruktivan zbog tebe, to što mi dođe ponekad da prožderem sopstvene vene..ma znaš, to je samo faza.
I nema veze sa tobom, nimalo. Pa čak iako si mi ti to prikazala. Znaš, prevazišao sam te probleme, prešao preko ljubavi koju osećam prema tebi.
Ma ja te ne volim uopšte. Ne brini... ali znaš. Voleo bih da budemo prijatelji.
Voleo bih da te volim stalno, redovno.. ma u stvari, samo da te gledam ali kao prijatelja.
Jer, želim te pored mene.. potrebna si mi jer smo isti.. donekle, ma barem slični.
A nakon moje gluposti i pijane rečenice(koja je, uzgred, uništila sve) promenila si se.
Pa reci mi, boga ti, zašto ti je bila potrebna ona rečenica: " Moraš prestati sa ovim".. ?
Te pesme tebe zaslužuju kao i ti njih.. Pa neću ih valjda ostaviti da trunu u tami i prljavštini.
Znaš, kada uskoro odem odavde, seti se toga.. seti se zapisanih reči i stidljivih pogleda.. seti se
 

Back
Top