Svako zašto

Čovek bi se zapitao zašto sam besna. Celoživotni PMS, otkud znam? Možda bi bilo poštenije da se čovek zapita zašto sam povremeno i u vezi određenih stvari konstantno besna. Ni PMS ne traje ceo mesec.

S druge strane, zar nikom ne padne na pamet da se zapita: kako ne biti besan? Gde živite vi? S kakvim to angelima živite? Šta nije u redu s vama?

Ja sam, hvala na pitanju, dobro.

Sad, logično bi bilo da odgovorite: pa da! Naravno da si besna! Naravno da te razumemo! I mi svaki dan ustajemo u ovoj ludoj zemlji, na još luđem Balkanu, na planeti koja je postala luda naročito. Savršeno nam je jasno... Nije.

Sve sam ja to, što bi rekli u mom kraju, prebobala. I ludu zemlju, i Balkan, i kompletnu hebenu civilizaciju. Ne zanima me politika. Vesti nisam gledala jedno 5 godina. TV ne palim. Da se sutra zarati, saznala bih samo ako bih zatekla tenkove pod prozorom. Ako ćete iskreno, zabole me baš za sve to skupa. Pisala sam ovde o nekim zemljama (i narodima), ali to nije značilo da sam u vezi njih uznemirena. Prosto sam navodila fakte. No hard feelings.

Onda, zašto? Svako zašto svoje... Da.

Slučajno - nikad tražeći - naletiš na recenziju neke knjige ili filma, naprimer. Kritiku. Danas je svaka budala sebi kritičar, i smatra da je dovoljno kvalifikovan ako poznaje bar trećinu azbuke. Imati pravo na svoje mišljenje je jedno, a mrčiti gluposti i besmislice nešto sasvim drugo. Misliti i cveće brati. Da.

Naletiš tako na nesretne maloletnike, ili, još gore, nesretne odrasle, kako iznose svoje kompetentno mišljenje da je isti (film) dug, dosadan, nema radnje (prevod: nijedan auto u celom filmu nije sleteo s litice i potom planuo, na veselje teletabisa). Ili još odvratnije: kako je film nemoralan (prevod: u jednoj sceni neko je uslikan golih grudi. Ženskih, naravno. Iz nekog razloga, gola muška d.upeta uglavnom se tolerišu.) vređa religiju, manjine, feministe i ostala fantastična bića; pa ono što me naročito raduje, i uvek volim da pročitam: "Film/knjiga je s.ranje, ništa nisam razumeo."

Kod te izjave uvek se kroz gnev smejem. Jer šta uopšte odgovoriti (naravoučenije: nikad ne odgovarajte imbecilima po internetu, makar vam o tom život zavisio, učite od mene, ja nikad da naučim) na to? Imaš pola mozga u glavi, što te sprečava da razumeš prosto proširene rečenice, i smatraš da je tvoje mišljenje (?) kompetentno?

U redu je, mili. Evo sad lepo uzmi ove bojice, i idi tamo u ćošak da mi nacrtaš nešto. Čiča Glišu. I pazi samo molim te, bojice se ne jedu.

Neverovatno.

Mislim da najviše pi.zdim zbog ničim utemeljene, ignorantske arogancije miliona ljudi širom planete. Svaki dan - ne tražeći! - naletim na neke koji su upali u zamku, pa ukazali retardima da ih staratelji traže negde po parkingu. Odmah me glava zaboli, jer znam kakav će odgovor biti: "Svako ima pravo na svoje mišljenje."


Jeste, ima. Ali nema svako pravo da ga javno iznosi po mestima koja su van dosega njegova znanja, ili inteligencije.

Znate?


Postoji razlog zašto, čak i kad gledam ili čitam stvari iz te oblasti, nikad ništa ne komentarišem o, šta znam, astrofizici. Ili geologiji. Teško da ćete me zateći kako se upuštam u diskusije o tenhnikama čuvenih pijanista. Sigurna sam da nigde duž milijardi i milijardi kablova Mreže ne možete naći da sam napisala i jednu jedinu reč o stručnim aspektima medicine, bilo koje i kakve vrste nauke, istraživanju svemira i istorijskom nasleđu opskurnih kultura za koje sam samo u prolazu čula.


Jel uopšte potrebno da me se pita zašto.

Zato što jedino što o muzici mogu reći to je da mi se sviđa odnosno ne sviđa, naprimer, dok o svemu ostalom gore pobrojanom nemam za reći ni toliko. Nemam dovoljno znanja da bih se upuštala u raspravu ili iznosila svoje laičko mišljenje. Nisam kompetentna.

Pa šta, reći će. Pa šta što nisi. Nisi ni sociolog, ni psiholog, pa pišeš na mestima koja se tim poljima bave. Šta ćemo s tim?

S tim ćemo - naprimer! - napomenuti da o socijalnim i psihološkim fenomenima pišem tamo gde se okupljaju laici ko što sam i sama. Skupa s drugim laicima, pišem ko laik. Nikad se još nisam upustila u diskusiju sa diplomiranim sociologom, mada ponekad poželim da se dočepam jednog. Ali čak i tada moji argumenti teško da bi bili pravovaljani. Čak i tada bih morala priznati da nisam položila ispite, pročitala svu literaturu i da je moj pogled, da prostite, pas laje vetar nosi. Profesionalcima za zabavu.

Zatim, postoji još nešto, ali to se pre tiče kućnog odgoja nego bilo čega drugog. Ima tema o kojima bih imala štošta za reći, i puno pravo da ih kažem, jer su napisane/postavljene od strane laika i namenjene su laičkoj publici. I ne mislim na filmove. Filmove sam uzela tek kao egzamplar. Govorim o određenim društvenim pojavama, između ostalog. Međutim, više nego često ja prosto zaobiđem. Ne jer ne bi imala šta reći, već zato što mi je stvar toliko odbojna, gnusna, glupa ili besmislena, da nemam nikakvu želju trošiti svoje vreme na nju.


Kako da to pobliže objasnim? Ajde da opet uzmem filmove i knjige kao primer. Pre nekako sam pisala kako sam na Amazonu slučajno natrčala na neku grozotu koja se zove (sedite, ako stojite) My Serbian Wolf. Ne moram napominjati da je u pitanju erotsko-romantična novela, ili kako se god prokleti žanr već zove. Na pamet mi nije palo da se ulogujem i napljujem đubre, mada imam pravo na svoje mišljenje i kad neko već javno pokazuje svoje prljave gaće, i ja mogu javno da ukažem da su u.srane. Isto tako, naprimer, nikad za veka nisam komentarisala trailere za Transformerse i slične imbecilnosti, mada, opet, imam pravo na svoje mišljenje itd, itd.


Zašto? Zato što, više nego što imam pravo na sopstveno mišljenje (koje je danas već toliko oveštala fraza da je izgubila svaki smisao), smatram da, ako mi se nešto ne sviđa, prosto ignorišem i produžim dalje. Zato što mislim da je to zdravorazumski. Zato što se uvek zapitam - nakon što se dobro isplačem smejući se nad kakvim pljuvanjem đubreta - ako ti ljudi to ne rade za novac (ti koji pljuju đubre naokolo), onda koliko su, hebote, dokoni? Pa mogla bih provesti ceo vek pljujući retardirane besmislice na koje natrčavam bar deset puta dnevno. Nije nikakav problem - ako će neko da me plati da to radim. Ovako, šta?

Plašim se da čak i oni koji prepoznaju đubre i napljuju ga, u principu nisu mnogo drugačiji od samoproklamovanih "stručnjaka" i "kritičara". U biti i jedni i drugi rade isto. Priznajem i spostvenu krivicu po tom pitanju, jer ni ja nisam u stanju zaobić baš svako đubre i baš uvek ostat nema. Priznajem da ni u kom slučaju nisam kompetentna, i da se u stvari igram boga, višeg bića. Što je, osim što je glupavo, još i bezobrazno i nekulturno.


Pa, pitaćete nasposle, šta je to zbog čega si, u stvari, besna? Zbog nestručnog (prevod: debilnog) mišljenja koje ljudi iznose, ili zbog iznošenja mišljenja kao takvog?

Rizikujući da ispadnem licemer, pitaću vas jeste li uopšte svesni koliko je to često jedna te ista stvar.
 
Jeste, ima. Ali nema svako pravo da ga javno iznosi po mestima koja su van dosega njegova znanja, ili inteligencije.
Pravo ima, ali nema mogucnost.
Nekompetentni ljudi nemaju pristup naucnim institutima, specijalizovanim sajtovima, isl.

A u javnom prostoru svako ima pravo da iznese misljenje.
Ono na sta nema pravo je da njegovo misljenje bude prihvaceno kao relevantno.
Dakle, imas prirodnu mogucnost(ne pravo!) da mislis, i imas zakonsku mogucnost (pravo) da misljenje izneses, ali, ukoliko nemas prirodnu mogucnost da baratas kognitivnim alatima koje bi tvom misljenju dali vrednost, onda nemas zakonsku mogucnost (pravo) da mi misljenje nameces ili da zahtevas da tvoje misljenje postujem.

Sto se tice kritike djubreta, necemo se sloziti.
Neke od ljudi koji po netu pljuju djubre smatram kreativnim.
I ljudi realno zaradjuju i zive od svoje kreativne kritike, tako da to ne moze biti dokonost.

Kad si vec pomenula Transformerse, evo na sta mislim:


:mrgreen:
 
Pravo ima, ali nema mogucnost.
Nekompetentni ljudi nemaju pristup naucnim institutima, specijalizovanim sajtovima, isl.

A u javnom prostoru svako ima pravo da iznese misljenje.
Ono na sta nema pravo je da njegovo misljenje bude prihvaceno kao relevantno.
Dakle, imas prirodnu mogucnost(ne pravo!) da mislis, i imas zakonsku mogucnost (pravo) da misljenje izneses, ali, ukoliko nemas prirodnu mogucnost da baratas kognitivnim alatima koje bi tvom misljenju dali vrednost, onda nemas zakonsku mogucnost (pravo) da mi misljenje nameces ili da zahtevas da tvoje misljenje postujem.

Sto se tice kritike djubreta, necemo se sloziti.
Neke od ljudi koji po netu pljuju djubre smatram kreativnim.
I ljudi realno zaradjuju i zive od svoje kreativne kritike, tako da to ne moze biti dokonost.

Kad si vec pomenula Transformerse, evo na sta mislim:


:mrgreen:

Koliko ih znaš, a koji smatraju da njihovo mišljenje nije relevantno? Sigurno znaš neke, ali da su svi takvi, to čak ni ti ne možeš tvrditi. Očito nisam bila dovoljno jasna. :mrgreen: Jer, upravo se o tome i radi.

Kompetentni ljudi ne pišu samo po specijalizovanim sajtovima, ili publikacijama, to obe znamo. Kad kažem kompetentni, to ne znači da nužno imaju diplomu. Profesionalni muzičari, ne obavezno sa sertifikatom, postavljaju klipove na yt, naprimer. Mnogi eksperti na određenim poljima rade to isto. To ne sprečava ljude koji nikakvog znanja iz njihove oblasti nemaju, da im udele dragulje svog mišljenja.

I, naravno, apsolutno su sigurni da im je mišljenje relevantno.

Čak i oni koji nemaju pripadajuće kognitivne sposobnosti, ne libe se da rade isto. Hoću reći, da "imaju svoje mišljenje, i pravo da ga iznesu." Po pitanju zakona, ne znam da li se mogu složiti s tobom. Postoje medicinske kategorije nedovoljnog mentalnog i inog razvitka, međutim, ne postoji zakon za budale. Budala nije medicinska kategorija, i kao takva, nikakvim zakonima po pitanju istupanja u javnosti ne podleže.

Kad sam pisala o "pljuvačima po đubretu", napravila sam razliku. Mislim da sam poprilici jasno rekla da razumem i podržavam kad to, i ako, rade za novac. Kad im je to posao. Naravno da su mnogi veoma kreativni, i to sam napisala. Međutim, nije svako od njih plaćen, što takođe znamo obe.

NIsam sigurna, ali mislim da Honest Trailers zarađuju na svojim klipovima, tako da...? :zper:
 
Pa upravo sam i rekla da zaradjuju :)
I ja se nerviram zbog rasipanja gluposti, ali kapiram da je problem i u meni.
Da sam stabilnija tudja me glupost ne bi doticala.

Sve je u stabilnosti.
Da nam nista ne fali, ne bismo se strecali.

A ne mozemo drugima zabranjivati stvari samo zato sto smo lenji da resimo ono sto nama fali.
 
Nekada sam govorio da se rijaliti prosuo u narod, a sada mislim da je nikao iz naroda.
To je zona iz koje su, potpuno zaštićeni staklom ekrana, nekvalifikovani ljudi pozvani i ohrabreni da donose sudove.
Da osuđuju.
I ljude i reči i postupke.
Osmelili su se, ohrabrili, shvatili da nema posledica, pa na isti način govore prelazeći sa kanala na kanal. Politika, fudbal, muzika, umetnost, o svemu imaju valjan sud, i potrebu da ga javno objave. Pink je prijavio prihod od preko 19 miliona evra samo za sms poruke koje građani šalju u zadrugu. To je sjajna petrijeva šolja za psihologe.
Svi o svemu imaju sud. Stručno mišljenje. "Lično moje i potpuno objektivno".
I nekada običan razgovor među ljudima se pretvorio u donošenje presuda i postavljanje dijagnoza.
Neko je ubedio mase, svakog pojedinca u masi, da je poseban. Ako su svi posebni tada su svi isti.
Internet je ponudio dodatni stimulans osuđivačima.
Volim podforum "teorije zavera"; tu se razotkrivaju "najveće svetske tajne i sakrivene istine, smrtnicima nedostupne". "Teoretičari" iznose najneverovatnije ideje, nekada sa puno mašte i pogrešno spojenih činjenica, i zasluženo su predmet podsmeha. Mene iznenađuje ali i zabrinjava agresivnost i spremnost na linč (ne preterujem) onih koji se protiv "teoretičara" bore, kao da im život od toga zavisi.
Na pdf kompjuteri neko postavi pitanje koje traži precizan odgovor. I pre nego neko ponudi smislen odgovor, već se naređa nekoliko strana očigledno pogrešnih odgovora, pa posledično krene i svađa. Svi se danas razumeju i u kompjutere, kao da im je to znanje majka rodila, kao da se to ne uči nego zna.
Možda je i ovo moje pisanije osuda, niko nije imun, ali treba imati mere i ponekad uvažiti sagovornika kao ljudsko biće.
 
Poslednja izmena:
Ja sam ovo "mozda je i ovo osuda" videla kao poklapanje s mojim "I ja se nerviram zbog rasipanja gluposti ", a "ali treba imati mere i ponekad uvažiti sagovornika* kao ljudsko biće " kao poklapanje s mojim "ne mozemo drugima zabranjivati stvari samo zato sto smo lenji da resimo ono sto nama fali. "


Nepoklapanje je u konstataciji da osudjujemo i nerviramo se jer i nama nesto fali, a odgovor je u ovom boldovanom, u resavanju problema koji nas muci.
S tim sto sam pogresila kada sam rekla da smo lenji. Nekada smo i nemocni, ili neznamo kako.

U trenutku kada znas kako resiti problem, pocinjes manje da se nerviras.

Recimo, ja sam sklona da kvalitetnu edukaciju vidim kao kljuc resenja mnogih problema.
Pa onda vise pocnes da razmisljas o omogucavanju kvalitetne edukacije sto sirem broju ljudi, pa se manje nerviras.

Pa se onda setis koliko nam je degradiran skolski sistem, pa pocnes opet da se nerviras.
Pa onda kazes- ajebiga, hajde da probamo razmisljati o mogucnostima edukacije van skolskog sistema, i kako te mogucnosti pribliziti sto vecem broju ljudi, pa se opet manje nerviras.
Pa se onda setis da zivis u Srbiji, i da su ti mogucnosti manevrisanja prilicno ogranicene, pa opet pocnes da se nerviras.

Uglavnom, stalno si na klackalici.
Ali barem nisi bas stalno pod tenzijom :mrgreen:

---------
*valjda tog koji te nervira
 
Poslednja izmena:

Back
Top