Svadja

MeLLana

Obećava
Poruka
80
Evo,pokusavam da napisem temu vec nekoliko dana ( ili bar,da se reg.) ali neda se vrijeme pa evo,nasla par minuta za svoju TEMU!:super::super:

RODITELJI:rumenko::rumenko:

Moji roditelji mi stvaraju velike probleme,svadjaju se jednom mjesecno,ali to nije neka svadja vec se prepiru oko sitnice koja se pretvori u svadju.
Ja nemogu vise tolerisat niti izdrzati
Pocinju raspravama a zavrse placom,pocnu da placu ili mama otrci negdje a tata inace ima problema sa srcem
Ja odem u svoju sobu i pokusavam rijesti nervozom ali ne pomaze.
Inace kada razgovaramo o tom njihovom "ritualu" govore kako se treba iskljucit,kako je to njihova stvar i kako se ne svadjaju! A ja necu vise slusati ni trpiti,kako zaustaviti to,jer lijepim rijecima i razgovorom nista se ne postize jer su za tjedan dana na pocetku! sve isto..HELP!
 
Pomoći ti ne mogu, kao što nisam mogla ni sebi.
Moji su se svađali uvek i oduvek. Nisu mogli da se podnesu nikada. Mama je čak nasrtala fizički na tatu, ali sva sreća što je slabija od njega pa nije bilo posledica, a i sva sreća što tata nikada nije pokušao da joj uzvrati. :sad2:
Tako da sam ja na kraju bila srećna što nema fizičkog obračuna.
Molila sam ih da se razvedu, ali mi je objašnjeno da ćemo završiti na ulici u tom slučaju. To mi je zvučalo dovoljno strašno pa nisam dalje od toga ništa pitala.
Mnogo kasnije mi je mama rekla da nije želela da budemo deca razvedenih roditelja jer to jako utiče na dečju psihu. Očigledno nije ni razmišljala kako je na nas (brata i mene) uticalo to što se stalno svađaju...:roll:
Uspela sam jedino da ih ubedim da ni ne komuniciraju, što je bilo teško u stanu od 50 kvadrata, ali su se time svađe prilično proredile.

Eno ih danas žive sami (mama i tata) i nekako se trpe, podbadaju jedno drugo non-stop, ali mislim da su se naučili jedno na drugo jer su ipak zajedno skoro 40 godina.:eek:
 
Pomoći ti ne mogu, kao što nisam mogla ni sebi.
Moji su se svađali uvek i oduvek. Nisu mogli da se podnesu nikada. Mama je čak nasrtala fizički na tatu, ali sva sreća što je slabija od njega pa nije bilo posledica, a i sva sreća što tata nikada nije pokušao da joj uzvrati. :sad2:
Tako da sam ja na kraju bila srećna što nema fizičkog obračuna.
Molila sam ih da se razvedu, ali mi je objašnjeno da ćemo završiti na ulici u tom slučaju. To mi je zvučalo dovoljno strašno pa nisam dalje od toga ništa pitala.
Mnogo kasnije mi je mama rekla da nije želela da budemo deca razvedenih roditelja jer to jako utiče na dečju psihu. Očigledno nije ni razmišljala kako je na nas (brata i mene) uticalo to što se stalno svađaju...:roll:
Uspela sam jedino da ih ubedim da ni ne komuniciraju, što je bilo teško u stanu od 50 kvadrata, ali su se time svađe prilično proredile.

Eno ih danas žive sami (mama i tata) i nekako se trpe, podbadaju jedno drugo non-stop, ali mislim da su se naučili jedno na drugo jer su ipak zajedno skoro 40 godina.:eek:

O da! Problem je u tome kada dodu nervozni s posla,pa nabadaju jedno drugom i onda se pocnu svadjat..ma raspravljaju se o stvarima koje su bile raspravljane vec nekoliko godina,ali nikad se ne rasprave do kraja! :besna:
 
O da! Problem je u tome kada dodu nervozni s posla,pa nabadaju jedno drugom i onda se pocnu svadjat..ma raspravljaju se o stvarima koje su bile raspravljane vec nekoliko godina,ali nikad se ne rasprave do kraja! :besna:
Ne brini ;)
Bice oni dobro,jednostavno prihvati da im je to neki vid prelivnog ventila posle napornog dana.
Problem je u tome sto tvoji roditelji ne kriju od tebe da postoje te svadje ili svadjice,pri tom ne razmisljauci o tome koliko tebe to povredjuje.Mozda nebi bilo lose da se obratis nekom psihologu.
 
resenja tu nema
strpi se dok ne odes na studije, a onda kada budes dolazila doma, pazice na ponasanje u tvojoj blizini
bar prvih dana
zato nikada ne ostaj doma duze od par dana, i nikada ne dolazi redovno ili cesto
jer se naviknu i opsute pa krenu ponovo po istom
 
Моји бака и дека се никад у животу нису посвађали.
Бар не да ико зна.
И моја мама је живела у илузији да је брак једна идила каква се само пожелети може.
Кад се удала, након прве свађе се разочарала у све.
Дуго јој је требало да то не схвата тако трагично.

Твоји родитељи се свађају једном месечно и то око некаквих глупости.
Мени то заиста не делује тако страшно.
Претпостваљам да си ти сад у осетљивом узрасту и да ти ово тешко пада.
Али, ако су те свађице почеле скоро, оне ће временом нестати.
Једноствано, наишао им је такав период.
Пробај да разговараш са њима и да им објасниш колико ти све то смета.
 
Evo,pokusavam da napisem temu vec nekoliko dana ( ili bar,da se reg.) ali neda se vrijeme pa evo,nasla par minuta za svoju TEMU!:super::super:

RODITELJI:rumenko::rumenko:

Moji roditelji mi stvaraju velike probleme,svadjaju se jednom mjesecno,ali to nije neka svadja vec se prepiru oko sitnice koja se pretvori u svadju.
Ja nemogu vise tolerisat niti izdrzati
Pocinju raspravama a zavrse placom,pocnu da placu ili mama otrci negdje a tata inace ima problema sa srcem
Ja odem u svoju sobu i pokusavam rijesti nervozom ali ne pomaze.
Inace kada razgovaramo o tom njihovom "ritualu" govore kako se treba iskljucit,kako je to njihova stvar i kako se ne svadjaju! A ja necu vise slusati ni trpiti,kako zaustaviti to,jer lijepim rijecima i razgovorom nista se ne postize jer su za tjedan dana na pocetku! sve isto..HELP!
Izvini ali kad malo bolje razmislim...misliim ...a jesi li ti sigurna da se oni svadjaju?
 
moji roditelji su stari ljudi,i 50g u braku
zive sami u lepoj kuci i okucnici...nista im ne fali i skoro nikad se ne svadjaju..ali
jedino kad igraju tablica,majko mila...ko ih cuje,a ne zna ih,sigurno bi pomislio da ce krv pasti,toliko se svadjaju i psuju.a obozavaju da igraju tablic.
 
MeLLana, ne brini! Kažem ti iz ličnog iskustva, kao majka. Naime, živela sam u jednoj takvoj porodici, gde je tata, inače duša od čoveka, večito galamio, a mama mu nije ostajala dužna. Ko ih ne poznaje, mislio bi da se kolju, a mislim da se malo ko voli kao oni. No, neću o njima.

Nažalost, slično je i u mojoj sadašnjoj porodici. Ne znam kada je tačno počelo, sigurno ne odjednom, ali takvi smo i moj muž i ja. Pazi, ne hvalim se time, samo hoću da te utešim. Volim svog muža, on mene i više, osećam to i znam, ali naša komunikacija, ne jednom mesečno, već dnevno, prevazilazi dobar ukus i vaspitanje. Za to naravno nije potreban neki poseban razlog. Prepucavamo se oko bilo čega, uglavnom oko dece. Ne skidaju se sa interneta. Sin ne voli da uči, pa najčešće počnemo od toga, onda on ne može da uči zbog nas, i tako u krug. Posle sat-dva, kad muškarci odspavaju, kao da se ništa nije desilo. Ne krivim nikoga, krivi smo svi. Znamo da je to loše, ali to je jače od nas.

Ovo je model ponašanja mnogih današnjih porodica. Znam to, jer sam u kontaktu sa mnogo ljudi. Neki to vešto skrivaju, neki su, nažalost eksplicitni kao mi. Pa opet, u mojoj porodici je mislim više ljubavi nego igde. Svi smo jako vezani, obavezno obedujemo zajedno, donosimo zajedno(nas četvoro) sve odluke koje se tiču porodice. I na to sam ponosna.
Otvorih dušu kao utehu tebi, da vidiš da niste jedini. Ponavljam, mi se zaista jako volimo. Problem je u načinu komunikacije.

Moja majka je uvek govorila da pamtim šta me sve nervira, pa da to ne činim svojoj deci. Ali...
Ne razumem sebe, ali sada razumem svoje roditelje.
 
Nažalost, jedan od pratećih elemenata svakog braka, mislim da nema braka u kojem nije prisutna bar manja doza svađe. Veoma je loše i za bračne partnere, a posebno za djecu ako su te svađe učestale.
 
Moji roditelji se retko svadjaju...ali tata dosta galami (razlog uslovi u kojima radi) i ne moze da se obuzda...missim on kad kine, cuje se napolje..:lol:...pa kad pocne sa svojom drekom oko necega, ukljuci se i majka, koja je inace veoma tiha, ma totalna suprotnost... i tako se oni rano ujutru "raspravljaju" kako, sta, ko, zasto..i tako..:lol:.izgleda kao svadja a uopste nije...a brak im je jako dobar i lep...
S tatom cesto vodim verbalni rat.:lol:..ja njemu diplomatski uzvratim, on se zbog toga iznervira,..pocne da psuje, pa mi kaze kako imam dug jezik kao krava rep...na svaku odgovorim :rumenko:..izbacivao me xy puta iz kuce...:lol: cutimo koji dan i opet sve kul...ali nema sta ne bi on za mene uradio...dobar je covek na leb da ga mazes ali eto ima svoje bube...
Nije prijatno podnositi galamu, posebno kad ti bas trebaju mir i tisina...i u takvim slucajevima pokusaj da se posluzis cinjenice ponekad izgovora da moras da ucis...i kako verovatno ne zele da pocnes nositi kuci lose ocene...

Ako to svadjanje nije cesto i ako ti roditelji kazu da se ne svadjaju...sasvim je moguce da su samo bucni i da tako funkcionisu...
 
Svadja je ponekad zdrava stvar medju supruznicima. Neki od njih tek u svadji skupe snagu da kazu zaista ono sto im smeta a sto su mozda trpili godinama ne usudjujuci se reci da ne bi uvredili partnera. Obicno to budu sitnice koje znaju stvarno zagorcati zivot.
Ja sam uvek izbegavala svadju secajuci se svog detinjstva i osecanja koja su se budila u meni dok se moji u kuci svadjaju svaki dan, svaki sat... I tako eto prosla mi mladost cuteci i izbegavajuci odgovoriti na mnogo toga ruznog. A onda sam jednom malo popustila ventil pa presekla. Nema vise prelaska granice. Ko god je predje preci cu je i ja. Pa da vidimo kom obojci a kom opanci. :)
Sad se svadjam ponekad, ne vristim, ne psujem, ne vredjam ali i te kako odgovorim, odbranim i napadnem ne coveka vec osobinu ili postupak koji mi kod njega-nje smeta. Lepse se osecam.

I da, da dodam, mislim i da se moja deca osecaju lepse od kada uzvracam. Mozda im zasmeta u trenutku atmosfera ali cim se rasciste racuni opet nastavljamo gde smo stali, nema onog unutrasnjeg nezadovoljstva, niti strepnje.
 
Svadja mzoe biti zdrava i konstruktivna ali ja sam veliki protivnik svadja pred decom.
Retki su ljudi koji umeju da se svadjaju civilizovano...mislim pre svega bez vredjanja,urlanja i dokazivanja.Roditelji cesto u tim situacijama kada im se zamraci ne biraju reci,i samo je jedan cilj a to je da isteraju svoje.
Smatram da su roditelji ponekada sebicni i da uopste ne vode racuna kako se njihova deca osecaju u tim situacijama...A traume ostaju,neizbezno.
Probaj da razgovaras sa njima...razgovor je po meni lek za sve.Ti si njihovo dete i jednostavno nisi duzna da razumes kompleksnost odnosa u braku i tom takvom zivotu.
Ako ne mozes to onda nadji neki nacin da se iskljucis,probaj da izdjes kad krene taj repertoar.
Mucno je..predpostavljam,ali vazno je da sacuvas sebe i svoje zdravlje,
 
moji roditelji su bili etalon za svađu, ali svađu koja je konstruktivna....dakle, meni je to sve strašno išlo na nerve kad sam bila u kući sa njima...a sada mi je smešno, jer shvatam da su to bile samo njihove stvari, koje su me naterale da shavatim da brak nije savršena tvorevina, nego je veoma dinamična....
i, eto...preživeh te svađe. u ''onom'' dobu teško, a u sadašnjem mi je lako i smejem se kad se toga setim.
 
Моји бака и дека се никад у животу нису посвађали.
Бар не да ико зна.

И моја мама је живела у илузији да је брак једна идила каква се само пожелети може.
Кад се удала, након прве свађе се разочарала у све.
Дуго јој је требало да то не схвата тако трагично.

Твоји родитељи се свађају једном месечно и то око некаквих глупости.
Мени то заиста не делује тако страшно.
Претпостваљам да си ти сад у осетљивом узрасту и да ти ово тешко пада.
Али, ако су те свађице почеле скоро, оне ће временом нестати.
Једноствано, наишао им је такав период.
Пробај да разговараш са њима и да им објасниш колико ти све то смета.
Tako se moji roditelji nikada nisu posvadjali, bar ne da ja i brat cujemo i osetimo... I mogu reci da sam imala ne lepo nego prelepo detinjstvo i svih 23 god koliko sam zivela sa njima.
Ali sam zato imala i i dalje imam problem sa svojim vezama... U svakoj vezi kada dodje do prvog nesporazuma i svadje meni se potope sve ladje i kao da dignem ruke od svega i pobegnem... Sada, sa trideset i kusur pokusavam da shvatim da veza i brak imaju dva lica.... Ali opet...ne znam...trazim nesto "idealno" kao sredina u kojij sam odrasla... Nasuprot tome, moj dragi je odrastao u drugacijem okruzenje, kod njih je sasvim normalno da krene svadja za vreme rucka, slave, u gostima, sa gostima.... njegovi su raspolozeni za svadju u svakom trenutku, i on ima traume zbog toga. On prema svme ocu nema postovanje vec strahopostovanje, i to ga i dalje prati, iako vec godinama ne zivi sa njima, ali valjda tako nesto ostane za ceo zivot. Kada je mene upoznao, i kada smo odlazili kod mojih na rucak ili samo kafu njemu je bilo cudno kako se mi salimo, kako smo veseli...oseca se ljubav na svakom koraku...Sve u svomu, najteze je za decu koja prisustvuju tim svadjama jer cak i nesvesno nastaju traume zbog toga...
 
e, mislim da svako zlo ima svoje dobro i obratno....ljudi koji rastu pod staklenim zvonom (savršenoj bračnoj atmosferi) ne mogu baš lako da se snađu u životu i obratno.....oni koji imaju frke, nađu nekog ko im te frke rešava...eto. to je bar moje iskustvo...ne kažem da je ono ispravno.
 
e, mislim da svako zlo ima svoje dobro i obratno....ljudi koji rastu pod staklenim zvonom (savršenoj bračnoj atmosferi) ne mogu baš lako da se snađu u životu i obratno.....oni koji imaju frke, nađu nekog ko im te frke rešava...eto. to je bar moje iskustvo...ne kažem da je ono ispravno.

Ako je to sto sam rasla u "normalnoj" porodici bez svadja, alkohola i trzavica rast pod staklenim zvonom onda ok, mada je to ne mislim tako... Ja mogu samo biti zahvalna svojim roditeljima za sve sto su mi pruzili i sto sam imala prelepo detinjstvo, i da li je za neke to ispravno ili ne, takav zivot bih i ja svojoj deci pruzila.... a to da li se snalazimo u zivotu ili ne, nema ama bas nikakve veze sa tim...
 
Ako je to sto sam rasla u "normalnoj" porodici bez svadja, alkohola i trzavica rast pod staklenim zvonom onda ok, mada je to ne mislim tako... Ja mogu samo biti zahvalna svojim roditeljima za sve sto su mi pruzili i sto sam imala prelepo detinjstvo, i da li je za neke to ispravno ili ne, takav zivot bih i ja svojoj deci pruzila.... a to da li se snalazimo u zivotu ili ne, nema ama bas nikakve veze sa tim...

dobro kad tako kažeš...ali, ako nekome smeta svađa i na njega ostavlja posledice, u smislu pogrešnog obrasca ponašanja, onda i to može da se svrsta u domen ''snalaženja'' u životu...pod ''snalaženjem'' nisam mislila na neku umuvavanje, nego da se nađe svoje mesto pod kapo nebeskom, gde se dobro osećaš većinu vremena.
 
Razumijem da ima porodicnih konflikta u svakom braku, ali krivo ste me razumjele kod mene jeste jednom mjesecno izmedju roditelja, ali ona velika svadja..no ja imam starijeg brata koji stvara probleme..nadgovara se i jednostavno ne slusa! tvrdoglav je i bezobrazan tako da je nemoguce s njim se ne svadjati ali sve u svemu svadja je prosla,pomirili su se nakon dan!..
 
Razumijem da ima porodicnih konflikta u svakom braku, ali krivo ste me razumjele kod mene jeste jednom mjesecno izmedju roditelja, ali ona velika svadja..no ja imam starijeg brata koji stvara probleme..nadgovara se i jednostavno ne slusa! tvrdoglav je i bezobrazan tako da je nemoguce s njim se ne svadjati ali sve u svemu svadja je prosla,pomirili su se nakon dan!..

i šta sad? tvoja sekiracoja je bila bezveze...dakle, nemoj da se nerviraš.
 
dobro kad tako kažeš...ali, ako nekome smeta svađa i na njega ostavlja posledice, u smislu pogrešnog obrasca ponašanja, onda i to može da se svrsta u domen ''snalaženja'' u životu...pod ''snalaženjem'' nisam mislila na neku umuvavanje, nego da se nađe svoje mesto pod kapo nebeskom, gde se dobro osećaš većinu vremena.

Ni za to nema pravila.... moja najbolja drugarica je dete razvedenih roditelja koja je rasla uz svadje i fizicke obracune svojih roditelja i izrasla je u predivnu osobu, udala se i ima dve predivne devojcice na koje nikada nije glas povisila a kamoli ruku podigla. Isto tako moj dragi je totalni antialkoholicar i vise od svega mrzi pijanstvo zato sto je njegov otac nekada pio i tada bio agresivan.
 
Eh...sta vi mislite na ovo: Kada se posvadjaju, nakon dan-dva mama stalno pita..a jel sta govori tata? Sta je obukao na posao, a sta je jeo? posto ona ode u sobu i totalno ne pricaju..a tako i tata..govori kako je i njoj tesko ovo ono..i onda na kraju kad trebaju sve ispravit pricajuu kao da se nisu vidjeli deset godina..aliii najgore je kad se zasite svega pa onda jedno drugom prebacuju...ufff..grozota!
 

Back
Top