U mojoj familiji sam gledala taj primer citavog zivota...Otac i stric su se cesto svadjali i udaljavali jedan od drugoga po nekoliko god da bi se na kraju nakratko pomirili i kao zaboravili sve pa opet po starom...Moja strina bila je cudna zena...Uvek je nalazila razlog da zapodene neku neprijatnu temu i time napravi sukob izmedju oca i strica...ako bi moj otac samo kupio nesto bolje nego sto oni imaju ona bi se naljutila i podbadala uvek s recima: Pa eto vidis kad je on lopov i kad on otima i kad on tebe kao brata ne vidi...to je meni bilo jako otuzno slusati a zbog tih stvari ni danas nisam u dobrim odnosima sa bratom i sestrom od strica..Njima su oni pricali jedno meni moji drugo...Nerviralo me je to sto su moji slabi sto im se nesto na kraju pravdaju a oni "stvarni kvarnici" stalno su nesto izmisljali i krivili moje a sve pod uticajem te zene...danas...stric je umro a da su mu zadnje reci bile "Ma sta si ti bolji od mene"..a strina je da prostite "odlepila" i nema vise komunikaciju ni sa kim...vise ne zna ni gde smo ni sta radimo jer smo daleko od te porodice koja je moje naterala da promene sredinu...cesto mislim na sve to i kako je stvarno primitivizam sto ljudi tako provedu zivot a da ne znaju ni zasto se svadjaju...ljubomora je odraz prostakluka i mislim da te razmirice sa bracom zbog zena postoje kod siromasnih i bogatih jednako ali ne i kod ljudi duboke inteligencije...