Sokolica_M
Domaćin
- Poruka
- 4.428
Zbog svega toga pomalo... i više od toga... Od besa i nemoći najviše, od tuge, od sreće... od nekih neopisivih osećanja, neke čudne uznemirenosti i bojazni, a u isto vreme i radosti... Plačem kada se osećam mnogo lepo i uživam u tom trenutku, a istovremeno me tišti pomisao kako je sve to prolazno i kako nikada nijedan trenutak neće nalikovati tom, kako ne mogu da zaustavim te ohole sekunde u proticanju... to su mi najspecifičniji, zato i najređi trenuci za plakanje...