
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
SUTRA JE NOVI DAN
Sutra je novi dan...tako kažu
Novi početak u jutro rano
Novi dan okupan u nekim novim rosama
Samo tad niklim što čekaju da usahnu.
Neko s olakšanjem izdahne
A neko s mukom udahne
Taj novi dan rosom okupan.
Sutra je novi dan... tako kažu
Još udaha novih pluća što pune
Neke nove nade i osmesi
Možda i neki novi gresi
Neke nove reči što zvuče
To samo sudba svoje konce vuče.
Sutra je novi dan...tako kažu
Novi nemir i novi ubod
Života i ljudskih ćudi
Samo još jedan dan ludi.
Sutra je novi dan...tako kažu
A lažu......
Sutra je samo repriza danas
Isti glumci, ista scena,
Ista predstava, iste reči
Možda samo vokabular bude nešto veći
Samo trka likova od svanuća
Do sopstvenog svenuća.
Ipak.....sutra je novi dan......
Nići će kao i kapi rose
Stare a nove
Sa ukusom danas dok postaje juče
U još jedno rosno svanuće.
PS Laku noć .......