Kad god krene priča o suštini i formi, većina nas odmah će reći:
„Ma, suština je najvažnija!“ I zaista, iza svakog lijepog pakovanja
treba da stoji neka prava vrijednost, zar ne? Međutim, danas
se sve češće čini da je forma ta koja dominira – izgled, stil,
način na koji se nešto predstavi – dok ono što je stvarno bitno,
suština, umije ostati po strani.
Uzmimo primjere iz svakodnevnog života. Svadbe su, recimo,
postale pravi prikaz forme. Svi žele savršene fotografije, raskošne
ukrase, cvijeće koje očarava, muziku koja dira u srce. I naravno,
sve je to lijepo, ali kad se osvrnemo na kraj dana, je li to
zaista ono što vrijedi? Suština svadbe je ljubav, jedno „da“ koje
znači zajednički život, a ne koliko je koštala vjenčanica ili koliko
je skup restoran.
Slične primjere ponekad nalazimo i u školama. Djeca, recimo,
dobiju zadatke da naprave lijepe prezentacije, da projekti budu
šareni i oku privlačni, s raznim efektima. No, na kraju dana,
kolika je važnost tog izgleda, ako dijete nije pravo razumjelo temu?
Suština obrazovanja je znanje – ono što ostane kad sve drugo
prođe, a ne da se ocijeni koliko neko zna raditi u PowerPointu.
(što je danas elementarni dio digitalne pismenosti)
Kako sam ovih dana bila u potrazi za nekim knjigama, na kraju
evo još jednog primjera. Na Facebooku postoji veliki broj grupa
za prodaju i kupovinu knjiga, i gledam sve te naslove koji uglavnom
počinju sa: „Knjiga kao nova, samo pročitana…“ Mislim da
sam vidjela svega dva-tri naslova koja preporučuju knjigu na
osnovu onog što sadrži između korica. Lično, privlačno je oku
vidjeti lijepo ukoričenu knjigu, osjetiti miris štamparske boje,
ali to je sasvim nebitno u odnosu na ono zbog čega knjigu
kupujem – njenu suštinu.
Čini se da smo pomalo zaboravili šta je zaista važno. Forma
može biti lijepa, nema sumnje, ali bez prave suštine, sve je to
samo prazna ljuštura, bez one istinske vrijednosti.
Riada
„Ma, suština je najvažnija!“ I zaista, iza svakog lijepog pakovanja
treba da stoji neka prava vrijednost, zar ne? Međutim, danas
se sve češće čini da je forma ta koja dominira – izgled, stil,
način na koji se nešto predstavi – dok ono što je stvarno bitno,
suština, umije ostati po strani.
Uzmimo primjere iz svakodnevnog života. Svadbe su, recimo,
postale pravi prikaz forme. Svi žele savršene fotografije, raskošne
ukrase, cvijeće koje očarava, muziku koja dira u srce. I naravno,
sve je to lijepo, ali kad se osvrnemo na kraj dana, je li to
zaista ono što vrijedi? Suština svadbe je ljubav, jedno „da“ koje
znači zajednički život, a ne koliko je koštala vjenčanica ili koliko
je skup restoran.
Slične primjere ponekad nalazimo i u školama. Djeca, recimo,
dobiju zadatke da naprave lijepe prezentacije, da projekti budu
šareni i oku privlačni, s raznim efektima. No, na kraju dana,
kolika je važnost tog izgleda, ako dijete nije pravo razumjelo temu?
Suština obrazovanja je znanje – ono što ostane kad sve drugo
prođe, a ne da se ocijeni koliko neko zna raditi u PowerPointu.
(što je danas elementarni dio digitalne pismenosti)
Kako sam ovih dana bila u potrazi za nekim knjigama, na kraju
evo još jednog primjera. Na Facebooku postoji veliki broj grupa
za prodaju i kupovinu knjiga, i gledam sve te naslove koji uglavnom
počinju sa: „Knjiga kao nova, samo pročitana…“ Mislim da
sam vidjela svega dva-tri naslova koja preporučuju knjigu na
osnovu onog što sadrži između korica. Lično, privlačno je oku
vidjeti lijepo ukoričenu knjigu, osjetiti miris štamparske boje,
ali to je sasvim nebitno u odnosu na ono zbog čega knjigu
kupujem – njenu suštinu.
Čini se da smo pomalo zaboravili šta je zaista važno. Forma
može biti lijepa, nema sumnje, ali bez prave suštine, sve je to
samo prazna ljuštura, bez one istinske vrijednosti.
Riada
