Suocavanje s problemima

looodica

Buduća legenda
Poruka
34.720
Zivot je tezak. Ovo je velika istina. Jedna od najvecih....Ovo je velika istina, jer kad je jednom sagledamo, mi je prevazilazimo. Kada zaista shvatimo da je zivot tezak - kada to stvarno shvatimo i prihvatimo - tada on prestaje biti tezak. Kada jednom prihvatimo tu cinjenicu, ona nam postaje nevazna.

Vecina ne shvata u potpunosti ovu istinu. Umesto toga, oni manje vishe neprekidno kukaju kako su njihove teshkoce posebna vrsta poshasti koja se nekim cudom okomila na njih ili njihove porodice, pleme, klasu, naciju, rasu, pa cak i vrstu, nikako na druge.

Zivot predstavlja niz problema. Da li zelimo da kukamo nad njima ili da ih reshavamo i da naucimo nashu decu da ih reshavaju?

Disciplina je osnovno orudje za reshavanje zivotnih problema. Bez discipline ne mozemo nishta reshiti. Samo uz odredjenu dozu discipline mozemo reshiti odredjene probleme. Totalnom disciplinom mozemo reshiti sve probleme.

Posedujete li ovu disciplinu? Na koji nacin se suocavate s zivotnim problemima? Jeste li od onih koji kukaju nad zlom sudbinom, ili ostajete prisebni i pokushavate reshiti nagomilane probleme? Kako reagujete kad se nadjete u drushtvu zastrashenih zivotom?
 
Na srecu sam ko klinac radio 1 od tezih poslova i isao u vojsku i shvatio to o cemu pricas..u poslednje vreme sam sreo par mladjih osoba koje se plase zivota..rada..neuspeha..siromastvo i problemi su im strani jer ih roditelji izdrzavaju..i nazalost to ce potrajati do njihove 25e-30e godine..nek im je bog u pomoci koliko su nemocni..prosto im se gadi svaka prica o realnom i teskom zivotu..potiskuju istinu i sminkom pokusavaju ulepsati komplexe..misle da imaju probleme i samo sa tripovima se ne mogu izboriti..koji mentalni nesklop tuga jedna
 
"Zivot je tezak. Ovo je velika istina. Jedna od najvecih....Ovo je velika istina, jer kad je jednom sagledamo, mi je prevazilazimo. Kada zaista shvatimo da je zivot tezak - kada to stvarno shvatimo i prihvatimo - tada on prestaje biti tezak. Kada jednom prihvatimo tu cinjenicu, ona nam postaje nevazna.

Vecina ne shvata u potpunosti ovu istinu. Umesto toga, oni manje vishe neprekidno kukaju kako su njihove teshkoce posebna vrsta poshasti koja se nekim cudom okomila na njih ili njihove porodice, pleme, klasu, naciju, rasu, pa cak i vrstu, nikako na druge.

Zivot predstavlja niz problema. Da li zelimo da kukamo nad njima ili da ih reshavamo i da naucimo nashu decu da ih reshavaju?

Disciplina je osnovno orudje za reshavanje zivotnih problema. Bez discipline ne mozemo nishta reshiti. Samo uz odredjenu dozu discipline mozemo reshiti odredjene probleme. Totalnom disciplinom mozemo reshiti sve probleme."

Posedujete li ovu disciplinu? Na koji nacin se suocavate s zivotnim problemima? Jeste li od onih koji kukaju nad zlom sudbinom, ili ostajete prisebni i pokushavate reshiti nagomilane probleme? Kako reagujete kad se nadjete u drushtvu zastrashenih zivotom?

Lep odabir citata, a "Put kojim se redje ide" bio je jedan od drazih poklona koje sam dobila u teenage dobu :)
 
svako jutro, go do pojasa, otrčim do zaleđenog jezera i uradim 100 sklekova
od vreline mog daha otopi se led i onda zavatim vodu da se ispljuskam
sušim se trčeći, šibajući se usput brezovim prućem.

kad se vratim, jaja su već tvrdo kuvana.
u zavisnosti od toga koji je dan u nedelji, toliko jaja pojedem..

do 6 sati već sam ispeglao uniformu i spreman sam za pešačenje do grada, gde radim kao portir u jednom preduzeću u stečaju..

disciplina je čudo i definitivan put ka uspehu
preporučujem svakom.
 
Zivot je tezak. Ovo je velika istina. Jedna od najvecih....Ovo je velika istina, jer kad je jednom sagledamo, mi je prevazilazimo. Kada zaista shvatimo da je zivot tezak - kada to stvarno shvatimo i prihvatimo - tada on prestaje biti tezak. Kada jednom prihvatimo tu cinjenicu, ona nam postaje nevazna.

Vecina ne shvata u potpunosti ovu istinu. Umesto toga, oni manje vishe neprekidno kukaju kako su njihove teshkoce posebna vrsta poshasti koja se nekim cudom okomila na njih ili njihove porodice, pleme, klasu, naciju, rasu, pa cak i vrstu, nikako na druge.

Zivot predstavlja niz problema. Da li zelimo da kukamo nad njima ili da ih reshavamo i da naucimo nashu decu da ih reshavaju?

Disciplina je osnovno orudje za reshavanje zivotnih problema. Bez discipline ne mozemo nishta reshiti. Samo uz odredjenu dozu discipline mozemo reshiti odredjene probleme. Totalnom disciplinom mozemo reshiti sve probleme.

Posedujete li ovu disciplinu? Na koji nacin se suocavate s zivotnim problemima? Jeste li od onih koji kukaju nad zlom sudbinom, ili ostajete prisebni i pokushavate reshiti nagomilane probleme? Kako reagujete kad se nadjete u drushtvu zastrashenih zivotom?

sve se slažem osim toga da Totalnom disciplinom mozemo reshiti sve probleme
tamog gdje je čovjek nemoćan...kod najtežih stvari...vjernicima je sigurno lakše
 
svako jutro, go do pojasa, otrčim do zaleđenog jezera i uradim 100 sklekova
od vreline mog daha otopi se led i onda zavatim vodu da se ispljuskam
sušim se trčeći, šibajući se usput brezovim prućem.

kad se vratim, jaja su već tvrdo kuvana.
u zavisnosti od toga koji je dan u nedelji, toliko jaja pojedem..

do 6 sati već sam ispeglao uniformu i spreman sam za pešačenje do grada, gde radim kao portir u jednom preduzeću u stečaju..

disciplina je čudo i definitivan put ka uspehu
preporučujem svakom.

:zcepanje::zcepanje::zcepanje:
 
Mislim da je totalna disciplina i posvecenost bilo cemu fanatizam, koji po meni ne donosi dobro. Treba nekad popustiti pred slucajnostima i hirom sudbine. Cak i nesto sto nam izgleda kao problem, dugorocno moze dovesti do spoznaje i prosvecenja, odnosno predstavljati kvalitetnije iskustvo od onog koje smo prethodno planirali. Da li je iko od nas disciplinovano pravio plan svoga rodjenja, ili je sve ono sto je prethodilo nasem zivotu i na kraju ga posredno uslovilo u stvari rezultat nemilosrdno kapricioznog toka koji nije bio pod nasom kontrolom, i koji se za nekoga tada odrazavao kao problem?
 
mislim da svako treba da bude tvor/tvorchica svoje sudbine i da upravo fanatizam na putu ka cilju jeste preduslov osvajanja zlatne medalje, ili pehara, ili sviranja himne od koje ti suze poteku. sudbina je izgovor za kukavice i ne postoji problem koji se sme aporijom zvati. majnd end badi kontrol!
 
mislim da svako treba da bude tvor/tvorchica svoje sudbine i da upravo fanatizam na putu ka cilju jeste preduslov osvajanja zlatne medalje, ili pehara, ili sviranja himne od koje ti suze poteku. sudbina je izgovor za kukavice i ne postoji problem koji se sme aporijom zvati. majnd end badi kontrol!

Da, samo sto ponekad posto osvojis zlatnu medalju i pehar, i himna bude odsvirana, a ti se posteno isplaces od srece, i sidjes s pobednickog podijuma, osetis prazninu i promasenost svojih zivotnih ciljeva kojima si toliko fanaticno godinama tezio. I na kraju shvatis koliko si kao ljudsko bice ogranicene spoznaje, te da se svaki cilj kojem tezis, u nekoj novoj sferi prosvetljenja, moze pokazati u krajnjem pogledu mizeran, a da se sustina i smisao nalaze zapravo negde drugde.

Da li ti se nekada dogodilo da ti se ispuni velika zelja, ili da ti neki cilj uprkos svom tvome trudu volsebno izmice, a da tek na kraju ipak shvatis sta je sa sobom ostvarenje sna podrazumevalo, i da je bolje ispalo sto ti se nije ispunio, cime shvatis smisao recenice:
"Be careful what you wish for"?
 
Da, samo sto ponekad posto osvojis zlatnu medalju i pehar, i himna bude odsvirana, a ti se posteno isplaces od srece, i sidjes s pobednickog podijuma, osetis prazninu i promasenost svojih zivotnih ciljeva kojima si toliko fanaticno godinama tezio. I na kraju shvatis koliko si kao ljudsko bice ogranicene spoznaje, te da se svaki cilj kojem tezis, u nekoj novoj sferi prosvetljenja, moze pokazati u krajnjem pogledu mizeran, a da se sustina i smisao nalaze zapravo negde drugde.

Da li ti se nekada dogodilo da ti se ispuni velika zelja, ili da ti neki cilj uprkos svom tvome trudu volsebno izmice, a da tek na kraju ipak shvatis sta je sa sobom ostvarenje sna podrazumevalo, i da je bolje ispalo sto ti se nije ispunio, cime shvatis smisao recenice:
"Be careful what you wish for"?


Kraj je uvek neizvestan (osim jednog) cak i kada je put do njega poplocan najboljim namerama i najvecim naporima. Posledica su ili tron i silazak s njega (izgurace te neko mladji, pripremljeniji, uporniji...a ako i ne sve to onda ces po prirodi stvari kad-tad morati stepenicu nize) ili netron i stremljenje ka njemu (iz prethodne zagrade vazi i za ovu)...i uvek ces otici nize, tamo odakle si krenuo u stvari, i to uvek ako praznina i promasenost nadvlada potrebu da se osmisle ili izmisle zivotni ciljevi. Oni zaista mogu biti cista iluzija i pogresan san ciju realizaciju java srusi kao kulu od karata (cak i pored nekog postignuca) ali je fanatizam jedini nacin da se san progura u prve redove. Sustina i smisao se i nalaze uvek negde drugde, u necem, nekom drugom jer smisao nije stvar jedinicne stvari vec rasprostranjenosti nasih stremljenja. Iako je uspeh (kao) zagarantovan beskompromisom ka ostvarenju jedne stvari, poenta je imati rezervu, duplikat, triplikat svojih zelja i davati im se ravnopravno koliko i onoj jednoj najvecoj. Onda ne moze biti praznine i promasenosti.

Ako se i desilo (odgovor na tvoje postavljeno pitanje)...a pokusavam da ga izvucem i prenesem u objektivnu sobu sopstvenog poimanja i dozivljaja stvari...a desilo se...to je upravo zato sto se do cilja doslo prekasno (umor od trcanja cini svoje pa probijanje trake ne znaci vise osecanje pobede no olaksanje, ali sa nekim osecanjem grejprfuta u ustima), ili da je nesto izmicalo (a jeste jer nije pripadalo tebi iako si mislio da jeste)...to je samo dokaz koliko je nuzno znati, osetiti sta je TO sto zasluzujemo, i koliko moramo biti zahvalni za ono sto vec imamo ili gorki sto nemamo. Svakako...treba se plasiti svojih zelja ali samo onih za koje znamo da ce nas zasititi na kratko. A moramo da znamo.
 
ne slažem se s ovom postavkom
život je uglavnom ništa
jedan biloški evolutivni proces
rođiš se pukom slučajnošću
rasteš evoluiraš i u zavisnosti od mogućnosti zavisi dužina i kvalitet tog života
umreš, nestaješ a život se nastavlja savršeno isto

isto disciplina? nema nikakve veze sa rešavanjem problema
ona je samo deo procesa, ne možda beznačajan, ali ni ključan
naprotiv stavri se u životu i na planeti uglavnom odvijaju haotično mimo našeg uticaja

problem? problem je isključivo ono što proglasiš za problem
i ono što ti da kažemo objektivno smeta mada to je relativna kategorija
problem je ako si bolestan, fizički nemoćan, hendikepiran - onda te evolucija povlači nazad i teško je boriti se
sve drugo su naše umišljotine i straovi

ja lično?
mehanizmi su razni i zavise od stanja i snage
ne kukav jer je to najbesmislenija stavr osim ako te nešto ne boli
ali prepustim se nekad pasivi, što je takođe prilično besmisleno
uglavnom naravno kreneš u pronalaženje rešenja za popravljanje stanja ako je loše
a zvisi od snage da li ću ga primeniti
i od želje

e sad ovi ljudi zastrašeni životom -
to je ključ svega
ljudi su uglavnom nepopravljivo uplašeni života
svega - od bola, od reči, od akcije, od iks stvari
možda postoji doza realnog straha
al uglavnom je besmislen ali neotuđiv
osoba bez straha? pa i to mu dođe kao neki poremećaj
da nema straha ne bismo se ni štitili, udarali bismo glavom u zid
ali ko i svaki ekstrem i strah može da vodi u prezaštićenje i preotvorenost
treba biti realan, šta god to značilo
menjati šta ej u tvojoj moći i prihvatiti neizbežno
ne dozvoliti sebi da usled straha ne proživiš život
jer drugi nema
sad večna je dilema između ušuškanosti i rizika
zavisi to od milion faktora
 
mislim da svako treba da bude tvor/tvorchica svoje sudbine i da upravo fanatizam na putu ka cilju jeste preduslov osvajanja zlatne medalje, ili pehara, ili sviranja himne od koje ti suze poteku. sudbina je izgovor za kukavice i ne postoji problem koji se sme aporijom zvati. majnd end badi kontrol!

naki fanatici završe sa medaljom a neki sa snajperom
nije ti to nikakva garancija
izgradile su te druge okolnosti i treba se zagledati u dubinu
i videti od čega si napravljen i zašto želiš to što želiš
jeli živiš život ili se lečiš od raznoraznih kompleksa i ožiljaka?
(generalno)
 
naki fanatici završe sa medaljom a neki sa snajperom
nije ti to nikakva garancija
izgradile su te druge okolnosti i treba se zagledati u dubinu
i videti od čega si napravljen i zašto želiš to što želiš
jeli živiš život ili se lečiš od raznoraznih kompleksa i ožiljaka?
(generalno)


i jedan i drugi fanatizam u sebi imaju pozitivnu nameru iako mozda ne i rezultat (bez obzira na zrtve - licne ili masovne). moj fanatizam u tekstu je isao u smeru nekog licnog postignuca koje nema veze sa zaslugama kod Boga, vec nekim licnim zadovoljstvom, ispunjenjem, svrhovitoscu kojoj se tezi.
ne mozes nikada biti siguran od cega si umeshen iako znas ko je u kuhinji kuvao, sto ne znaci da je i dobro to odradio...zato zelis da dokazes i sebi i njima da nisi obicna sirovina ili poluproizvod, vec produkt poprilicnog sopstvenog napora i umeshnosti.
ne znam da li je za sve to - suocavanje s problemima, od sustinske vaznosti cinjenica da se zivot zivi uzivanjem u postizanju cilja ili pak da bi se nekom nesto dokazalo? meni je nekako jako bitno dokazati sebi nesto a ako pri tom jos i neko drugi u tome uziva, aminuje, pohvali, onda je zadovoljstvo dvostruko.
 

Back
Top