Sumrak

Sjeban sedim sam sa slomljenim savršenstvom sopstvenog straha.
Sve se srušilo, samo slabašna svetla sijaju. Saosećam sa slikama sumanute, sebične samoće.
Sutra si sa svima, sada se smeješ svima. Slepilo si sekla satarom svevišnjih slabića.
Sad samo sakrivam svoje sumnje.. sama si, slobodna skitnica sveta..
sve si sitnice srušila, sva sećanja sramno slomila.
Sakrivene, sede senke sumraka sigurno stižu. Sebične, sulude, svesne.
Sutrašnji strahovi stoje, stopala se savijaju, slome..
Slavimo seču stakla, spremajući stolove smrtnosti, sećajući se starih slika, sazidanih slagalica, same smrti sopstvene.
 

Back
Top