SUDBINA.....

Dvojica izađoše na livadu da pokose....
Nakon izvesnog vremena namrči se od Zemuna i
poče,gotovo iznenada,jaka letnja kiša.
Potrčaše,kao na komandu,da se sklone pod jedino drvo na brisanom prostoru.
Bejaše neka razgranata lipa....
A zeleno i krupno lišće gotovo da tvori kišobran.

Prolomi se nebo !
Žetoko.
Zaglušujuće....
Taj razoran prasak naprosto se stopi sa isprekidanom munjom...

Grom udari po sred zelene kupole drveta.
Ubi jednog kosca....
Na mestu.
Drugome ništa.
Tek malo oprljen i dezorijentisan...

Da li je sudbina umešala svoje prste ?
I šta je,uopšte,sudbina ?
Jel' to onaj put kojim moramo proći,
trasiran i pre nego što smo postali....?

Tehnicki gledano, sudbina ima udela, jeste da je i genetika umesala prste, jer kao i uvek u zivotu, jedan je mogao da okaci fenjer, a takvi obicno stradaju od medjunoznog napona, na zalost.
 

Back
Top