- Poruka
- 13.833
Ponekad sam znao razmišljati o tom narodu. Povijest se uistinu s njima poigrala. Oni, naravno, jesu zaseban narod. No, mogli su i ne biti, nego se apsorbirati u tursku naciju (o "vraćanju" predcima nakon 18. st. nije bilo realno govoriti). Genetski, jezično,.... većina njih potječu od istoga i sličnoga sloja kao i sadašnji Hrvati u BH, Dalmaciji i dijelu Slavonije; manji dio od islamiziranih pravoslavnih Srba, napose na istoku u CG, oko Drine i sl; dio od Vlaha, a dio i od istočnih naroda Osmanskoga castva. Oni su, podrijetlom, mješavina, kao i ostali okolni narodi.
No, podrijetlo nije identitet.
Nedvojbeno zato što su se islamizirali, oni postaju nov entitet, od prehrane, kalendara, nošnje, običaja, praznovjerja, visoke kulture... Islam ih je stvorio, no i priječio da se nacionalno kristaliziraju (kao i moćnije Turke) zbog supra-nacionalne orijentacije islama. Oni po svoj narodnosnoj putanji spadaju u bliski istok.
Kulturno, prijelomi su za njih bili okupacija BH od starne A-U 1879. i sve dalje. Od oko 100.000 odseljenika, među njima je bila i kulturna, osmanofilska elita, govoreća više jezika. Tijekom proto-nacionalne renesanse uoči 1. svj. rata, nestajale su arabica i begovica (bosančica) kao pisma -koji bi im bili dobro poslužili za nacionalno uosobljenje. No, nehaj za visoku kulturu, vlastitu baštinu, osim običnih vjerskih običaja.... karakterizira taj narod. Možda zato što nisu uspjeli ustrojiti srednju klasu i inteligenciju, a inteligencija je lutala između hrvatstva i srpstva (Krleža je dobro zamijetio da ne više od 5% Muslimana ima neki nacionalni osjećaj, hrvatski ili srpski, dok većina ne).
U doba SFRJ su konačno dobili službeno priznanje, nešto se više individualizirali, no snažniji je dio bio onaj islamistički, po zatvorima. Njima je trebao netko kao Kemal paša, bar u kulturi, a imali su samo varijante raznih mini-talibana za artikulatore identiteta, koji su dijelom zvjerali na moderni panislamizam, no više jadikovali za starim begovskim vremenima feudalnoga gospodstva. I od toga nije bilo nešto jače za budućnost.
Prošao je i ovaj rat, i koliko vidim, oni su kao u paralizi. Nerealno, htjeli bi podrediti Hrvate i Srbe, da gazduju, kao da je to ipak poglavito njihova nacionalna država; glede gradnje nacionalnih institucija, glavinjaju prvenstveno jer još ne znaju što su, i dalje se glože oko bošnjaštva i bosanstva; nikako da artikuliraju pravi realni nacionalni program, ako treba u više inačica; očekuju da ih svijet, od Amerike do Turske hrani i drži na višem položaju; točno, islamizam je ojačao, no oni ni sami ne znaju što bi s tim, jer je prevelika bliskost s Arapima i sl. ispala kulturni šok.
Ne znam što nosi budućnost, no ne vidim da su Bošnjaci artikulirali svoj program. Ne dvojim da su oni zaseban narod i zaslužuju svoju zemlju. Hoće li to biti jasna nacionalna država ili konfederacija kao Švicarska- ne znam. Mislim da ni oni ne samo što ne znaju, nego samo tlape o poklapanju komšija u BH- što je nerealni plan.
No, podrijetlo nije identitet.
Nedvojbeno zato što su se islamizirali, oni postaju nov entitet, od prehrane, kalendara, nošnje, običaja, praznovjerja, visoke kulture... Islam ih je stvorio, no i priječio da se nacionalno kristaliziraju (kao i moćnije Turke) zbog supra-nacionalne orijentacije islama. Oni po svoj narodnosnoj putanji spadaju u bliski istok.
Kulturno, prijelomi su za njih bili okupacija BH od starne A-U 1879. i sve dalje. Od oko 100.000 odseljenika, među njima je bila i kulturna, osmanofilska elita, govoreća više jezika. Tijekom proto-nacionalne renesanse uoči 1. svj. rata, nestajale su arabica i begovica (bosančica) kao pisma -koji bi im bili dobro poslužili za nacionalno uosobljenje. No, nehaj za visoku kulturu, vlastitu baštinu, osim običnih vjerskih običaja.... karakterizira taj narod. Možda zato što nisu uspjeli ustrojiti srednju klasu i inteligenciju, a inteligencija je lutala između hrvatstva i srpstva (Krleža je dobro zamijetio da ne više od 5% Muslimana ima neki nacionalni osjećaj, hrvatski ili srpski, dok većina ne).
U doba SFRJ su konačno dobili službeno priznanje, nešto se više individualizirali, no snažniji je dio bio onaj islamistički, po zatvorima. Njima je trebao netko kao Kemal paša, bar u kulturi, a imali su samo varijante raznih mini-talibana za artikulatore identiteta, koji su dijelom zvjerali na moderni panislamizam, no više jadikovali za starim begovskim vremenima feudalnoga gospodstva. I od toga nije bilo nešto jače za budućnost.
Prošao je i ovaj rat, i koliko vidim, oni su kao u paralizi. Nerealno, htjeli bi podrediti Hrvate i Srbe, da gazduju, kao da je to ipak poglavito njihova nacionalna država; glede gradnje nacionalnih institucija, glavinjaju prvenstveno jer još ne znaju što su, i dalje se glože oko bošnjaštva i bosanstva; nikako da artikuliraju pravi realni nacionalni program, ako treba u više inačica; očekuju da ih svijet, od Amerike do Turske hrani i drži na višem položaju; točno, islamizam je ojačao, no oni ni sami ne znaju što bi s tim, jer je prevelika bliskost s Arapima i sl. ispala kulturni šok.
Ne znam što nosi budućnost, no ne vidim da su Bošnjaci artikulirali svoj program. Ne dvojim da su oni zaseban narod i zaslužuju svoju zemlju. Hoće li to biti jasna nacionalna država ili konfederacija kao Švicarska- ne znam. Mislim da ni oni ne samo što ne znaju, nego samo tlape o poklapanju komšija u BH- što je nerealni plan.
