Slobodan MILOŠEVIĆ, u svojstvu predsednika Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (do 16.jula 1990 god.),predsednika Socijalističke partije Srbije (od 16.jula 1990 god.), i predsednika Republike Srbije (od 9.decembra 1990),
Borisav JOVIĆ, u svojstvu predsednika Predsedništva SFRJ (od 15.maja 1989.god.) i podpredsednika Socijalističke partije Srbije (od 16.jula 1990.god.), i
Veljko KADIJEVIĆ, u svojstvu saveznog sekretara za narodnu odbranu
Su u vremenu od 15.maja 1989. godine do 8.oktobra 1992 godine stvorili zaveru da zloupotrebom svojih političkih ovlašćenja
(1) da protivustavno i nezakonito izmene nacionalnu strukturu JNA stave je
pod svoju efektivnu kontrolu i upotrebe za sledeće ciljeve
(2) nasilno svrgnu organe vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji;
(3) vojnim udarom nasilno svrgnu najviše savezne organe vlasti, SIV i
Predsedništvo;
(4) silom ili protivustavnim putem izmene granice SFRJ tako što bi
protivustavnom odlukom Predsedništva isključili Republiku Sloveniju i Republiku
Hrvatsku iz SFRJ;
(5) silom ili protivustavnim putem izmene granice Republike Hrvatske
podsticanjem i političkim i vojnim organizovanjem oružane pobune u Hrvatskoj;
što je imalo za posledicu smrt velikog broja lica, izazvalo opasnost za živote ljudi, i bilo
praćeno teškim nasiljima i velikim razaranjima
čime su svi zajedno i svaki od njih pojedinačno izvršili jedno produženo
krivično delo iz člana 136, stav 1 u vezi člana 116, stav 1. i stav 2. u njegovom
najtežem obliku kažnjivom po članu 139 KZ SFRJ ("Službeni list SFRJ", broj
44/76)
Član 136 glasi:
"(1) Ko stvara zaveru, bandu, grupu ili drugo udruženje lica radi vršenja
krivičnih dela iz člana 114. do 119, stav 2, čl.120 do 123., čl.125. do 127. i čl.131 do
132. ovog zakona, ili ko stvara grupu radi prebacivanja ili upućivanja gradjana SFRJ u
inostranstvo radi vršenja neprijateljske delatnosti prema SFRJ, kazniće se zatvorom
najmanje pet godina."
Član 116 glasi:
"(1) Ko učini delo upravljeno na to da se silom ili protivustavnim putem
otcepi neki deo teritorije SFRJ ili da se deo te teritorije pripoji drugoj državi, kazniće
se zatvorom najmanje pet godina.
(2) Ko učini delo upravljeno na to da se silom ili protivustavnim putem
izmene granice izmedju republika i autonomnih pokrajina, kazniće se zatvorom
najmanje jednu godinu"
Član 139 glasi:
"Za krivično delo iz člana 114, člana 115, stav 1., čl.116. do 121, čl.123. do
128, člana 132, i člana 136, stav 1. ovog zakona koje je imalo za posledicu smrt nekog
lica ili je izazvalo opasnost za život ljudi ili je praćeno teškim nasiljima ili
velikim razaranjima, ili je dovelo do ugrožavanja bezbednosti, ekonomske ili vojne
snage zemlje, ili u drugim osobito teškim slučajevima, učinilac će se kazniti zatvorom
najmanje deset godina ili smrtnom kaznom."
(Članom 116 se inkriminišu kao samostalno delo pripremne radnje i
pokušaj izmene granica. Član 18, stav 3 odredjuje šta se kod ovakvih dela
smatra pripremnom radnjom).
Član 118, stav 3 glasi:
"Kad zakon propisuje kažnjavanje za pripremanje odredjenog krivičnog dela ,
pripremanje se može sastojati u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje
krivičnog dela, u otklanjanju prepreka za izvršenje krivičnog dela, u dogovaranju,
planiranju ili organizovanju sa drugima izvršenja krivičnog dela, kao i drugim
radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje krivičnog dela, a koje ne
predstavljaju radnju izvršenja."
(Činjenice koje ukazuju na izvršenje ovog dela zasnivaju se, gotovo isključivo
na dnevnim zabeleškama iz perioda 15. maj 1989 – 8. jul 1992. Borisava Jovića
objavljenim pod naslovom "Poslednji dani SFRJ", Beograd: Politika, 1995. i
memoarima Veljka Kadijevića "Moje vidjenje raspada – vojska bez države",
Beograd: Politika, 1993)
Verodostojnost činjenica koje oni iznose i koje se odnose na stvaranje
zavere proističe (a) iz suštinske podudarnosti njihovih svedočenja; (b) iz toga
što oni svedoče o sopstvenim postupcima, kao i (c) iz činjenice da se ne može
zamisliti nikakav uverljiv motiv zbog koga bi sebe lažno samooptuživali.
Osim toga, ne samo što Milošević nije nikada demantovao pisanje
Jovića i Kadijevića, već su njihove knjige objavljene od strane izdavačkog
preduzeća "Politika" nad kojim je Milošević imao potpunu kontrolu.
Doduše, Milošević na sudjenju u Hagu tokom saslušanja svedoka
Stjepana Mesića poriče da je ikada upoznat sa sadržajem Jovićeve knjige.
Medjutim, ovu tvrdnju osporava Miodrag Marović u svojoj knjizi "Politika i
politika" (Helsinški odbor za ljudska prava, Beograd, 2002, str.331); "(Mihajlo)
Marković je rekao, a mediji preneli da je Jovićev rukopis bio u Miloševićevim
rukama...".
Konačno, zaverenički planovi i namere, kako ih sami opisuju,
materijalizovani su u stvarnosti kasnijih političkih i vojnih dogadjaja.)