Studije istorije

Kako je studirati istoriju, kakve su predispozicije...ma pisite sta god zelite :cool:
Као љубитељ историје морам рећи, да је студирати историју више него досадно. Једино што је било занимљиво су разне методологије и начини како се одређеним делима приступа и како се темељно анализирају, све остало је -као што претходник рече- стварно чисто бубање. Ја сам историју студирао пар семестара и онда променио предмет, јер нисам тип који може да учи напамет, мени је увек потребна нека логика, јасна структура или бар могућност систематизације. Ја би Ти пре препоручио да се информишеш око етнологије и антропологије, можда Ти то буде и занимљивије и боље лежи. Мада зависи који правац тебе лично више занима. Сама историја као предмет је струка од које после студирања леба нема :D, односно остаје Ти једино да радиш негде при универзитету као научник или можда негде, што је мала вероватноћа, при неком институту или часопису за историју. А ако случајно мислиш, да ћеш од писања и продаје књига моћи да живиш, одмах избаци ту идеју из главе - то може бити више хоби, него ствар од које се може живети.

Кратко и јасно, прелистај које све предмете можеш на теби најближем универзитету студирати, нађи кад су предавања, иди седи и одлушај из сваког теби занимљивог предмета по неко предавање, није лоше и размислити шта са тим знањем после студија хоћеш и како то можеш уновчити (не треба бити критериум број 1, али не баш небитна ствар), па на крају сам закључи. Стопостопна одлука свеједно не постоји, тако да је при таквим одлукама увек и мало среће потребно. ;)
 
Poslednja izmena:
Skroz vam je pogrešna predstava o studijama istorije. Nije ni čudo kad te profesori u osnovnoj i srednjoj samo podacima opterećuju. Da doduše moraš nabubati osnovne podatke, kao što su godine i imena recimo, ali samo one najbitnije, niko te neće pojesti ako ne znaš po neki datum, bitno je da približno znaš vreme dešavanja, a mnogo je bitnije da razumeš istorijske procese,a tad priča ide sama od sebe. Ako to ne razumeš, ne preostaje ti ništa drugo nego da nabubaš i da ponavljaš kao papagaj rečenice iz literature. A to već znači da si promašio fakultet.

A za to da nema leba od istorije, nema. Vrlo ti je uzak krug zanimanja u struci. Profesor u školi, moljac u arhivu ili muzeju. Otprilike. A ako se uvlačiš profesorima u dupe, možda te pogleda sreća pa radiš na faxu ili nekom institutu. Pošto iz mog iskustva, nisu najbolji studenti na grupi ostali da rade a faxu, nego oni što se muvaju po studentskim savezima i asocijacijama i ispijaju kafe sa profesorima.
 
Poslednja izmena:
@calathea
Све је то ствар личног укуса и фокуса интереса. Доста тога се мање више и поклапа, само је разлика у перспективи. И мене су на пример занимали ти историјски процеси, али сам се ја ипак одлучио за социологију и педагогију (нерачуњајући разне курсеве политологије и психологије). И стварно за поједине ствари ради се само о другачијој перспективи како се на ствари гледа. Ја мислим, да је ипак најбоља ствар једноставно све могуће предмет посетити, наравно које имају везе са личним интересом и онда одлучити шта некако најбоље одговара. ;)
 
Jeste, slažem se da je najbolje da se izbor svede na osnovu uvida u materiju i ličnim afinitetima. Pošto ja spadam u one koji su studirali po starom programu, meni je kao i većini koji su u to vreme upisali bilo društvene bilo prirodne nauke sociologija bila obavezna, pa htela, ne htela, morala i time da se bavim, smatram taj predmet meni kao studentu istorije totalno beskorisnim, bar kada se radi o gradivu koje je planom i programom bilo predvidjeno za nas u okviru predmeta Opšta sociologija sa sociologijom istorije. Sećam se da se ispit sastojao od nekih 150 pitanja, od toga su nekih 50 bila vezana za istoriju razvoja sociologije, od toga šta je sociologija do biografija sociologa, što meni ništa ne znači, onda 50 pitanja, neke razne sociološke teorije,što zastarele, što aktuelne, koje se iskreno nisam ni trudila da razumem, 30 i kusur pitanja se uopšte ne sećam za šta su bila vezana, a 15 pitanja su samo vezana bila za istorijsku sociologiju, što jedino možda ima neku primenu u razumevanju istorijskih procesa. Tako da ja baš o sociologiji nemam neko lepo mišljenje - previše mi je suvoparna, i deluje mi kao čisto frljanje izrazima da se kaže nešto što se može reći prostim rečima kao zaključak iz sličnih istorijskih događaja koji dovode do istih posledica.
 
Pošto iz mog iskustva, nisu najbolji studenti na grupi ostali da rade a faxu, nego oni što se muvaju po studentskim savezima i asocijacijama i ispijaju kafe sa profesorima.

:worth: Bas tako. Znam bezbroj primera (ne samo sa Filozofskog, i sa drugih fakulteta) gde su najbolji studenti iskulirani od strane profesora. Mnogo je bolje imati prosek 8.5 i usemiti se sa profesorom (ne mislim na ljubavnu vezu) nego 10.0 ali bez toga. Znam za slucaj decka koji je bio 10.0 i student generacije na Matematickom fakultetu, san mu je bio da bude asistent pa profesor, objavljivao po casopisima jos tokom studija, a oni uzmu devojku sa nizim prosekom, radovima tipa "Lik i delo Rudjera Boskovica" (sto je ok, ali nije strucan rad iz astronomije) samo zato sto je bila bolja sa profesorima. On se onda okrene i ode da radi u banci, sto nikada zeleo nije. Cula sam da mu dobro ide, ali opet.

Inace, ne mozes da budes ni profa u skoli ni moljac u arhivu ako nemas vezu. A pogotovo ne da radis u muzeju. Muzej je vazna institucija i to ti je kao da radis u institutu. Sad, nije toliko zvucno, ali rad u muzeju nije samo da stojis pored predmeta i pricas ljudima o tome. Ili bar ne bi trebalo da bude.
 
Ја студирам историју, и рећи ћу да има неких ствари које нису мени биле занимљиве, на пример на првој години имам развојну и педагошку психологију и не занима ме археолгоија. Али ако неког стварно интересује историја онда ће му историјски предмети бити занимљиви. Јер није то чисто бубање, већина мојих професора тражи и да се разуме оно о чему се прича да се нешто повеже.
 

Back
Top