...Studeni nepotrebne...

....koga to i zasto
hrane
unaprijed spremne odbojnice
te tuzne pratilje
od tuznih posjednika
i nece stati
niti u jedan voz
ma kuda krenuo
toliko ijeda
i osipa
toliko spremnih strelica
koje tobolaz ruze
cekajucu putnika
da mu se bezrazlozno
naruze
i kako da volim rijeci
koje znaju u rezanje
da se pretvore
...zar pjesma ima kritiku
kad se njeni odjeci
u krug vrte
ne napadajuci
samo dajuci
i u cekanju
odmaraju i sebe
i sladokusca
...zasto onda postoje
sladokusci cemera
koji dolaze iz studeni
dalekog sjevera...
 
Faraonn je čovek u čijoj veličini ima mitske supstance.
Liči na arhetipskog gorostasa koji prenosi bogolike stihove preko vode...

Istinski šamani moraju biti spremni na dosluh sa Izvorom, na objavu Duha.
Moraju biti kadri da dobre objave osete i uberu poput zrele jabuke sa
izdašnog drveta kraj Izvora...

"Pažljivo hodaj! Ne traži! Ništa ne pokušavaj!
Dopusti da se Duh vrati i ne budi pohlepan!
Budi spreman na objavu Duha!"

Faraonnovi stihovi se čitaju tako što ih ne natapamo, ne otežavamo sopstvenim projekcijama,
zauzdavanjem i mirovanjem sopstvenog uma da ne bi smetali lepoti mentalnom bukom i
nestrpljenjem. Odaberemo da čitamo, da jednostavno budemo, ne više od pukog prisustva.
Jer, pesma je poput izvornice koja teče, donosi zdravlje i čistotu. I ne treba joj naše mešanje...

Nežno i samouvereno, faraonn je dohvatio kristalnu visinu izvornice i glas Duha svukao
do nas na pepeljastom dnu. Tada čovek ima potrebu da se prepusti zvuku i vibraciji
napisanih reči zapamćenih ispod kapaka, da se sa poverenjem prepusti glasu pesnika
kome nije teško verovati... Da se sa poverenjem prepusti isceljujućem i blagotvornom dejstvu
na bolesne i one koji to još uvek nisu. Jer, dobre vibracije ne stanuju samo u rukopisima
- one se nalaze svuda oko nas u laganoj formi između reči i osećanja... Pa tako, stihove tihog
i nenametljivog faraonna treba čitati na nivou osećajnost, a ne forme. Jer, čovek bi mogao (i morao)
da ih čita golom kožom, ne očima ili srcem... Mogao bi da dodirne lepotu pesnika, dirljivu kombinaciju
neiskvarenosti i lekovite dobrote, meru svetiteljske celovitosti i nezlobivosti.

Uhvativši suštinu, rasterećeno stupivši u nju, zapitao je:

"... i kako da volim riječi
koje znaju u režanje
da se pretvore..."

"... zašto onda postoje
sladokusci čemera
koje dolaze iz studeni
dalekog sjevera..."

Zapitao se onaj čija se aura do zvezda proteže...

:vzagrljaj: :heart2:
 
Faraonn je čovek u čijoj veličini ima mitske supstance.
Liči na arhetipskog gorostasa koji prenosi bogolike stihove preko vode...

Istinski šamani moraju biti spremni na dosluh sa Izvorom, na objavu Duha.
Moraju biti kadri da dobre objave osete i uberu poput zrele jabuke sa
izdašnog drveta kraj Izvora...

"Pažljivo hodaj! Ne traži! Ništa ne pokušavaj!
Dopusti da se Duh vrati i ne budi pohlepan!
Budi spreman na objavu Duha!"

Faraonnovi stihovi se čitaju tako što ih ne natapamo, ne otežavamo sopstvenim projekcijama,
zauzdavanjem i mirovanjem sopstvenog uma da ne bi smetali lepoti mentalnom bukom i
nestrpljenjem. Odaberemo da čitamo, da jednostavno budemo, ne više od pukog prisustva.
Jer, pesma je poput izvornice koja teče, donosi zdravlje i čistotu. I ne treba joj naše mešanje...

Nežno i samouvereno, faraonn je dohvatio kristalnu visinu izvornice i glas Duha svukao
do nas na pepeljastom dnu. Tada čovek ima potrebu da se prepusti zvuku i vibraciji
napisanih reči zapamćenih ispod kapaka, da se sa poverenjem prepusti glasu pesnika
kome nije teško verovati... Da se sa poverenjem prepusti isceljujućem i blagotvornom dejstvu
na bolesne i one koji to još uvek nisu. Jer, dobre vibracije ne stanuju samo u rukopisima
- one se nalaze svuda oko nas u laganoj formi između reči i osećanja... Pa tako, stihove tihog
i nenametljivog faraonna treba čitati na nivou osećajnost, a ne forme. Jer, čovek bi mogao (i morao)
da ih čita golom kožom, ne očima ili srcem... Mogao bi da dodirne lepotu pesnika, dirljivu kombinaciju
neiskvarenosti i lekovite dobrote, meru svetiteljske celovitosti i nezlobivosti.

Uhvativši suštinu, rasterećeno stupivši u nju, zapitao je:

"... i kako da volim riječi
koje znaju u režanje
da se pretvore..."

"... zašto onda postoje
sladokusci čemera
koje dolaze iz studeni
dalekog sjevera..."

Zapitao se onaj čija se aura do zvezda proteže...

:vzagrljaj: :heart2:
 
...negdje u dubinama mitske sume
na sjeveru Italije
gdje je Ostatak Troje
nastavio da zivi
onako kako je dio bogova odlucio
pod zastitom Dijane
i dalje veliki Knez_cuvar ceka
svoje pogubljenje
onako kako svi cekamo
mac
narucen rodjenjem
...
P.S.
...ovako nekako Soradze ,
naslucuje Faraonn
i bitke svoje
i dolaske tvoje
ali,
nikako da realnost pocne
svoje vaskrsenje
i da se raspoznaju hijeroglifi
sopstvenih azbuka...:hvala:
 

Back
Top