Stručno mišljenje cenjenih forumaša

Kako se iskorenjuje zloba iz ljudi? Je l' moguće uopšte ili smo mi pakosni osuđeni da zauvek budemo takvi?
Ne spamujte temu, zapravo može da bude jako ozbiljna. Ne budite goveda. Hvala.

jao, mene vise brine zloba u meni samoj, no u drugima
uspem da je zakopam s vremena na vreme i budem dobra ko dobar dan
al cim dodjem na forum, zloba iskoci napolje
numem protiv toga da se izborim :(
 
kolektivno zlo je nemoguce iskoreniti jer drzave i narode vode teske psihopate.popojedinacno je moguce ali to podrazumeva mukotrpan rad na sebi.monoteisticke religije su zakazale sto je rezultiralo pojavom mnogobrojnih sekti koje su jos pogubnije za ljudski rod.ostalo je jos samo da i ovo malo tvorca ubiju u coveku i zlocin vise nece postojati.. bice sasvim normalna pojava
neko rece da znanjem covek postaje bolji mislim da to ne stoji,primer su tehnoloski najrazvijeije zemlje severne hemisfere koji su najveci zlocinci u zadnja dva veka
ostaje ono sto rekoh jedino rad na sebi i licno prosvetljenje
 
Ponekad me malo ubode nečiji uspeh kada ga smatram nezasluženim. U prevodu zavidna sam.
Ponekad volim kad neko drugi napravi neku sitnu pakost nekome drugom ako mislim da je zaslužio.
I tako, te obične ljudske zlobe. Ništa ekstremno. Sama činjenju pakosti nisam sklona.

То о чему си писала је чист осећај поетске и космичке правде.

Не завидиш ономо ко је заслужено побрао ловорике, не наносиш никоме зло, али ти је драго кад видиш да је некога стигла заслужена казна.

Сасвим нормална људска осећања према талогу људског друштва.

Злоба је, по дефиницији, нешто сасвим друго.

Жеља да повредиш свакога, да му напакостиш, да му сместиш игру, да га посвађаш са неким, да га гађаш у тачку где је најтањи...

И тако према свима, без изузетка, јер без тога не можеш да дишеш, то ти је душевна храна...

Упознала сам два таква човека, верујте да нису добри ни себи ни другима.

То је већ стање патологије.
 

Back
Top