STREPNJA
Sećam se dana kada poslednji put
Srele su se oči naše nevesele.
Pogled ti je bio dalek i krut,
A reči ubadale
Kao razljućene pčele.
Sećam se reči ubojito grubih
Koje potekoše,kao nabujala reka,
Sa usana tvojih,koje najviše ljubih,
A čija je slast sada daleka
Jer ih izgubih.
Samo da ne umrem u mislima tvojim...
Od toga strepnje nemam silnije,
Jer jedino čega se stvarno bojim
Jeste da više videti neću
Oči tvoje najmilije.