STREPNJA

Prodje i ova godina bez tebe...
cak te ni srela nisam.
Oci nam se nisu srele
a tako su to danas htele...
Vetar je nosio moje reci ka tebi,
kroz prozor si ih sigurno cuo.
Zatvorio si se u svome svetu bola
a lakse bi nam bilo
da tugu podelimo na pola.
Znam da znas
koliko mi danas trebas.
Znam da mi srecu sada zelis
iako ne mozes sa mnom
pice iz case da delis...
Sumorno jutro osvanulo,
dan kao da je bled...
vetar mi reci odnosi
u nedogled...
Nisi na mom horizontu,
nisi ni na putu daleko,
sakrio si se od mog pogleda
dok places krisom,
da te ne vidi neko...
Placem i ja ali u sebi
jer ne mogu glasno...
Provodim dane u strahu
da ce za nas
jednom biti kasno...

ce2f54bcbf42fbd2c782158sg7.jpg
 

Back
Top