Strah od Pakla

Unsent

Shvati da si mrtav
I u Paklu.
Izlaz se otvara retko
I samo za ludake.
Niko nece reci :
“Ti zasluzujes zivot”,
a I da kaze,
nije vredno.
Glas mora doci iz tebe,
a kad dodje,
ucinice da
eksplodiras -
ka izgubljenim Rajevima
Koji su ti uvek bili
Pred nosom.
 
Ова поука Св. Игњатија Брјанчанинова могла би бити корисна у оваквим и сличним случајевима:

„Они који су лишени славе хришћанства, нису лишени друге славе, коју су добили при стварању: они су – иконе Божије.

Ако икона Божија буде бачена у ватру страшног ада, ја и тамо морам да је поштујем.

Шта се мене тиче ватра, ад!

Ту ће икона Божија бити бачена по суду Божијем: мој посао је да сачувам поштовање према икони Божијој, и тиме да себе сачувам од ада.

И слепоме, и губавцу, и ономе оштећеног ума, и одојчету, и крајњем преступнику, и незнабошцу, указаћу поштовање, као икони Божијој.

Шта ти имаш са њиховом немоћи и недостацима!

Старај се за себе, да ти не би имао недостатка у љубави.“
 
Priča o paklu je priča za malu decu jer ako postoji pakao onda ne može postojati raj kao mesto vrhunskog spokoja i blaženstva,to je prosto nemoguće.
Imaš recimo roditelje koji su pobožni bili,i imali su ludu sreću da su uboli sa pravom verom i pravim bogom lol,po logici stvari oni će na kraju balade da završe u zimzelenom raju.Ali šta ako su imali decu koja nisu bila pobožna i nisu verovali u boga,ili su verovali u pogrešnog boga recimo,po logici stvari oni će na kraju balade da završe u paklu.E sad zamisli te spokojne roditelje koji uživaju u rajskom vrtu dok im rođena deca gore u paklu,da li su ti roditelji spokojni?? Jesu ako su poremećeni,zato je cela priča o raju i paklu bolesna i poremećena,i naravno izmišljena kao što je i taj đedo bog što vata beleške izmišljen
 
Vidim da forumasi prete jedni drugima odlaskom u Pakao.

Da li vernici veruju u Boga, kako ne bi otisli u Pakao?

Zar to nije sebican nacin verovanja?

I kako znaju da sami nece zaglaviti u Paklu?
Pravi vernik je bio patrijarh Pavle, koji je verovao da Pakao, u bukvalno-hiperboličnoj predstavljenoj viziji, kao mesto ispunjeno ključalom vodom, kukama i ostalim spravama za mučenje grešnih i nepodobnih ljudi, ne postoji. Pakao je po njegovom mišljenju, mesto (ili stanje duše) koje se sastoji od ništavila, odvojenosti od beskonačne i apsolutne Ljubavi oličene u Bogu, a Raj je mesto sjedinjenja sa Bogom. Pravi vernik zna da se život sastoji od pružanja ljubavi i milosrdja i shodno tome teži da u (ovom materijalnom) životu čini akte hrišćanskog milosrdja (dobra dela) kako bi posle ovozemaljskog života zakoračio u večni život - zajednicu sveprisutne i beskonačne Dobrote, samim tim nikada se ne bi služio pretnjama.
 
muka nemirne savesti je pakao.
užass

sam taj overthinking proces čoveka vadi iz srca i gura u glavu, da tako napišem.

moja životna filozofija je:

što manje razmišljanja, gledaj da ne praviš gluposti da ne bi posle razmišljao o tome... možda tako nešto... :)

“Duhovno buđenje je buđenje iz sna razmišljanja.” Ekart Tol
 
Poslednja izmena od moderatora:
TriKoraka1.JPG
 
Ispade da sve price vernika o milosrdju, moralu, uzvisenoj veri pocivaju na strahu od Pakla.

Pomalo tuzno. :(

- - - - - - - - - -

Pravi vernik je bio patrijarh Pavle, koji je verovao da Pakao, u bukvalno-hiperboličnoj predstavljenoj viziji, kao mesto ispunjeno ključalom vodom, kukama i ostalim spravama za mučenje grešnih i nepodobnih ljudi, ne postoji. Pakao je po njegovom mišljenju, mesto (ili stanje duše) koje se sastoji od ništavila, odvojenosti od beskonačne i apsolutne Ljubavi oličene u Bogu, a Raj je mesto sjedinjenja sa Bogom. Pravi vernik zna da se život sastoji od pružanja ljubavi i milosrdja i shodno tome teži da u (ovom materijalnom) životu čini akte hrišćanskog milosrdja (dobra dela) kako bi posle ovozemaljskog života zakoračio u večni život - zajednicu sveprisutne i beskonačne Dobrote, samim tim nikada se ne bi služio pretnjama.

Nisam siguran koliko pravih vernika ima, ali mi se vise svidja tvoj pristup izbora ka necemu, nego bezanja od necega.
 
jeste tužno.
preplašeni i u grču.
ne volim uopšte da komuniciram sa takvim ljudima.
mada verujem da ima i pravih vernika.
verujem u vernike :)
mada to možda i nisu više vernici, nego oslobođene duše ili kako ih nazvati ne znam...

Epikur je mozda bio u pravu.

Trebaju ti prijatelji, da ti olaksaju vreme.
Ne treba se plasiti bogova, jer ili ne postoje ili ih nije briga za tebe.
Ne treba se plasiti smrti.

Samo treba naci adekvatan nacin podnosenja bola/patnje i to je zivot.
 
Мора да је некима пакао кад изводе закључке како им одговарају упркос чињеницама.
Каква је то борба, тешко је и замислити...
 
Neki tvrde da postoje
samo dve stvari na svetu: Bog i strah, ljubav i strah su jedine stvari
na ovom svetu, postoji samo jedno zlo - STRAH. Postoji samo jedno dobro -
LJUBAV. Nekada joj se pridaju druga imena. Ponekad se zove sreća ili
sloboda, ili mir, ili radost, ili Bog, i ko zna šta još. Ali etiketa
nema veliki značaj. A ne postoji takvo zlo na svetu koje ne izvire iz
straha. Ni jedno jedino.

De Melo
 
" ...





Knjiga Sirahova 1 -
14Strah Gospodnji početak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj.

Knjiga Sirahova 19 -
24 Bolje je biti razborom siromašan ali bogobojazan nego biti bogat razborom a kršiti Zakon.

Mudre Izreke 14 -
27Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.

Mudre Izreke 19 -
23Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi.

Mudre Izreke 2 -
1Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, 2i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; 3jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; 4ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - 5tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje.

Mudre Izreke 22 -
4Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, čast i život...."...

...

" Nikolaj Velimirović


Bezbožnik se boji skoropostižne smrti , lopov se boji obijača, ubica se boji mača, gordljivac se boji sramote, klevetnik se boji suda istine...."...

...


Vera se naša kuša češće nego što se trska vetrovima ljulja. I kušanja su kao vetrovi; slabu ću veru iščupati, jaku još više ojačati. Kušanja su kao oganj u kome slama izgori, a zlato se očisti..."...
 
Vidim da forumasi prete jedni drugima odlaskom u Pakao.

Da li vernici veruju u Boga, kako ne bi otisli u Pakao?

Zar to nije sebican nacin verovanja?

I kako znaju da sami nece zaglaviti u Paklu?

Da li su u pitanju "pretnje" ili neka vrsta "opomene" , nije lose saznati od onih koji upucuju te "pretnje ili opomene" ...

Bili oni vernici ili ne ...
 
Jedite manje mesa i imaćete manje strahova... od bilo čega.

:hahaha:

- - - - - - - - - -

Pravi vernik je bio patrijarh Pavle, koji je verovao da Pakao, u bukvalno-hiperboličnoj predstavljenoj viziji, kao mesto ispunjeno ključalom vodom, kukama i ostalim spravama za mučenje grešnih i nepodobnih ljudi, ne postoji. Pakao je po njegovom mišljenju, mesto (ili stanje duše) koje se sastoji od ništavila, odvojenosti od beskonačne i apsolutne Ljubavi oličene u Bogu, a Raj je mesto sjedinjenja sa Bogom. Pravi vernik zna da se život sastoji od pružanja ljubavi i milosrdja i shodno tome teži da u (ovom materijalnom) životu čini akte hrišćanskog milosrdja (dobra dela) kako bi posle ovozemaljskog života zakoračio u večni život - zajednicu sveprisutne i beskonačne Dobrote, samim tim nikada se ne bi služio pretnjama.

A za budiste je ovo raj...:lol:
 

Back
Top