Strah od ljubavi

Thought

Aktivan član
Poruka
1.278
Da li neko zna šta može biti uzrok takvog straha? Ima li još nekog kome se dešava da pati jer nema ljubavi u životu (mislim na muško-žensku ljubav) i onda ako mu se pruži prilika za to, uvek nađe razlog zašto mu ta osoba ne odgovara i pobegne? I zaljubljuje se uvek u ljude kod kojih nema šanse... A fora je što se tako ne štiti od bola i razočarenja, samo se štiti od sreće :( Da li je to mazohizam?
 
Da li neko zna šta može biti uzrok takvog straha? Ima li još nekog kome se dešava da pati jer nema ljubavi u životu (mislim na muško-žensku ljubav) i onda ako mu se pruži prilika za to, uvek nađe razlog zašto mu ta osoba ne odgovara i pobegne? I zaljubljuje se uvek u ljude kod kojih nema šanse... A fora je što se tako ne štiti od bola i razočarenja, samo se štiti od sreće :( Da li je to mazohizam?

Ne plaše se ljudi ljubavi, nego se plaše bola koje može da donese...plaše se odbacivanja....da budu povređeni...onda im je lakše da idu linijom manjeg otpora i budu sami pod nekim izgovorom.
 
Таква врста страха је увек повезана са избегавањем блискости, јер блискост може бити опасна. Пошто живимо у нарцистичком добу овај страх је изражен у облику епидемије,
а узроци су, као и увек, многобројни али увек делом повезани са нашим искуствима у породици. Тај страх може бити одбрана од мазохистичких (или садистичких или неких десетих) несвесних порива, али нема много везе са самим мазохизмом као специфичном перверзијом.
 
U poslednje vreme mnogi ljudi (prevashodno zene) traze kvalitet, ne mislim samo na kvalitet muskog tela, nego na celokupni kvalitet, od Filozofije Zivota do Kvaliteta Zivota u Real Life-u. Jako brzo ulecu u krevet i izlecu iz njega, ako isti ne dobiju (odmah i sve)...

Ne shvatajuci da slican kvalitet ONE mora da pruze, ne samo/jedino porno performance u krevetu, sto vecina lepih zena misli da je dovoljno da pruzi, da bi zauzvrat dobila viseopisano... :sad2:

(onda se odnosi svode uglavnom na plitku kupoprodaju, ja tebi malo provoda, ti meni porno sex, i svako u svoje kljuse, pa do prve nove prilike...) :dash:

_nobody_
 
Da li neko zna šta može biti uzrok takvog straha? Ima li još nekog kome se dešava da pati jer nema ljubavi u životu (mislim na muško-žensku ljubav) i onda ako mu se pruži prilika za to, uvek nađe razlog zašto mu ta osoba ne odgovara i pobegne? I zaljubljuje se uvek u ljude kod kojih nema šanse... A fora je što se tako ne štiti od bola i razočarenja, samo se štiti od sreće :( Da li je to mazohizam?

Nisu dovoljno jaki da podnesu eventualni poraz. Ljubav dozivljavaju kao savrsenstvo, a znaju da je to tesko moguca misija... Slabost, strah.
 
Da li neko zna šta može biti uzrok takvog straha? Ima li još nekog kome se dešava da pati jer nema ljubavi u životu (mislim na muško-žensku ljubav) i onda ako mu se pruži prilika za to, uvek nađe razlog zašto mu ta osoba ne odgovara i pobegne? I zaljubljuje se uvek u ljude kod kojih nema šanse... A fora je što se tako ne štiti od bola i razočarenja, samo se štiti od sreće :( Da li je to mazohizam?

strah od sopstvene nesavrsenosti i da li ce ona kao takva biti prihvacena ili ne. teznja ka idealima koji se ne mogu dostici, svako odstupanje od ideala dovodi do razocarenja i prekida kontakta. mozda se oni i ne zaljubljuju u ljude, nego u neku svoju viziju ljubavi i cim realnost promoli svoju glavu beze. skrivanje i strah od otkrivanja.
 
Da li neko zna šta može biti uzrok takvog straha? Ima li još nekog kome se dešava da pati jer nema ljubavi u životu (mislim na muško-žensku ljubav) i onda ako mu se pruži prilika za to, uvek nađe razlog zašto mu ta osoba ne odgovara i pobegne? I zaljubljuje se uvek u ljude kod kojih nema šanse... A fora je što se tako ne štiti od bola i razočarenja, samo se štiti od sreće :( Da li je to mazohizam?

Mazohizam da..neka trauma iz detinjstva..razvod roditelja..ostavljena od partnera..povredjena..psihijatrijski slucaj kratko receno
 
strah od sopstvene nesavrsenosti i da li ce ona kao takva biti prihvacena ili ne. teznja ka idealima koji se ne mogu dostici, svako odstupanje od ideala dovodi do razocarenja i prekida kontakta. mozda se oni i ne zaljubljuju u ljude, nego u neku svoju viziju ljubavi i cim realnost promoli svoju glavu beze. skrivanje i strah od otkrivanja.

Upravo to, samo što se niko ne zaljubljuje u drugog čoveka ili neku viziju ljubavi nego u samog sebe projektovanog na drugu osobu.
Drugi ljudi nam služe isključivo kao ogledala nas samih (jer oko samo sebe ne vidi) i što je slika koju imamo o sebi udaljenija od, uslovno rečeno, realnosti (a svaka je udaljena više ili manje) to će strah od refleksije biti jači. Pošto je priznanje (osvešćivanje) te činjenice za većinu ljudi prevelik zalogaj, onda beže u samoobmane na način da pišu nesvesni scenario po kome su već unapred poraženi.
To je ono kad ti se čini da daješ sve od sebe a izostaje rezultat dok si u stvari sve vreme marioneta svoje podsvesti koja ima neke druge planove i što je važnije, uvek izađe kao pobednik. Kao ti pokušavaš da budeš blizak sa nekim, ali, eto, nikako ne uspevaš, uvek se ispreči to 'nešto'. Traženje, a kao nužna posledica i nalaženje, i najmanjeg nedostatka u drugome je tu najčešći izgovor (tj. racionalizacija tog 'nečega'), jer te uzdiže u sopstvenim očima implicirajući da ništa manje od idealnog nije dostojno tvoje 'ljubavi'. Pošto to idealno nikad nećeš naći, ubio si dve muve jednim udarcem.

Ne radi se tu mnogo o kvalitetu nego o kvantitetu, svi smo (ili možemo postati) sve, samo je pitanje okolnosti. Strah jedini ne bira okolnosti i proporcionalan je veličini iluzije koju treba odbraniti. Nijedan ego ne može postojati bez njega jer bi to samo po sebi bilo kontradiktorno.
 
strah od sopstvene nesavrsenosti i da li ce ona kao takva biti prihvacena ili ne. teznja ka idealima koji se ne mogu dostici, svako odstupanje od ideala dovodi do razocarenja i prekida kontakta. mozda se oni i ne zaljubljuju u ljude, nego u neku svoju viziju ljubavi i cim realnost promoli svoju glavu beze. skrivanje i strah od otkrivanja.

Upravo to, samo što se niko ne zaljubljuje u drugog čoveka ili neku viziju ljubavi nego u samog sebe projektovanog na drugu osobu.
Drugi ljudi nam služe isključivo kao ogledala nas samih (jer oko samo sebe ne vidi) i što je slika koju imamo o sebi udaljenija od, uslovno rečeno, realnosti (a svaka je udaljena više ili manje) to će strah od refleksije biti jači. Pošto je priznanje (osvešćivanje) te činjenice za većinu ljudi prevelik zalogaj, onda beže u samoobmane na način da pišu nesvesni scenario po kome su već unapred poraženi.
To je ono kad ti se čini da daješ sve od sebe a izostaje rezultat dok si u stvari sve vreme marioneta svoje podsvesti koja ima neke druge planove i što je važnije, uvek izađe kao pobednik. Kao ti pokušavaš da budeš blizak sa nekim, ali, eto, nikako ne uspevaš, uvek se ispreči to 'nešto'. Traženje, a kao nužna posledica i nalaženje, i najmanjeg nedostatka u drugome je tu najčešći izgovor (tj. racionalizacija tog 'nečega'), jer te uzdiže u sopstvenim očima implicirajući da ništa manje od idealnog nije dostojno tvoje 'ljubavi'. Pošto to idealno nikad nećeš naći, ubio si dve muve jednim udarcem.

Ne radi se tu mnogo o kvalitetu nego o kvantitetu, svi smo (ili možemo postati) sve, samo je pitanje okolnosti. Strah jedini ne bira okolnosti i proporcionalan je veličini iluzije koju treba odbraniti. Nijedan ego ne može postojati bez njega jer bi to samo po sebi bilo kontradiktorno.

Slažem se sa vama, hvala na tako dobrim komentarima :) Ali zastrašujuće zvuči da ljudi koji su u strahu gube kontakt sa realnošću. I ko je uopšte sposoban da bude potpuno realan prema sebi? Da li to znači da smo mi realno onakvi kakvim nas drugi vide?
 
Da li neko zna šta može biti uzrok takvog straha? Ima li još nekog kome se dešava da pati jer nema ljubavi u životu (mislim na muško-žensku ljubav) i onda ako mu se pruži prilika za to, uvek nađe razlog zašto mu ta osoba ne odgovara i pobegne? I zaljubljuje se uvek u ljude kod kojih nema šanse... A fora je što se tako ne štiti od bola i razočarenja, samo se štiti od sreće :( Da li je to mazohizam?
ne postoji strah od ljubavi, samostrah od odbacivanje, povredjivanja...
A to u koga ce se zaljubiti se ne bira...
tesko je naci obostranu ljubav
 
ne postoji strah od ljubavi, samostrah od odbacivanje, povredjivanja...
A to u koga ce se zaljubiti se ne bira...
tesko je naci obostranu ljubav

Povređivanje ide u kompletu sa ljubavlju, tako da, to je to.
Tačno da je teško naći, nisam ja jedina koja ima strah, to je opšta pojava.
Život je danas postao tako ubrzan i tako zahtevan, pa kako da se čovek ne uplaši :confused:
 
Povređivanje ide u kompletu sa ljubavlju, tako da, to je to.
Tačno da je teško naći, nisam ja jedina koja ima strah, to je opšta pojava.
Život je danas postao tako ubrzan i tako zahtevan, pa kako da se čovek ne uplaši :confused:
Ja se vise plasim da je ne nadjem...
Sto se plasiti ljubavi?
i 5 minuta prave ljubavi je vredno u zivotu...
 
Ne radi se tu mnogo o kvalitetu nego o kvantitetu, svi smo (ili možemo postati) sve, samo je pitanje okolnosti. Strah jedini ne bira okolnosti i proporcionalan je veličini iluzije koju treba odbraniti. Nijedan ego ne može postojati bez njega jer bi to samo po sebi bilo kontradiktorno.

Boze Sacuvaj! Luis Cypher, lep si izgovor pronasao da se prestavis pametnim i sposobnim.... Svako od nas ima ogranicenja, limitacije... I te limitacije su obrnuto proporcionalne velicini iluzije koju treba odbraniti. EGO je direkno proporcionalan tim iluzijama... Sto manja sposobnost, to veca iluzija, to veci EGO! :dash:

_nobody_
 
Prvi strah je od smrti,pogibije,nestajanja...Ostali strahovi su "deca"-varijacije sa sadržajima ovog...
Strah od nepoznatog je prilično znan...Iz njega su izrasle i religije,,književnost,filozofija...
E,sad...Imamo društvene obrasce i matrice koji su većina usmereni na koegzistencijalno i ponašanje za održanje egzistencije
te skupno i čine osnovu ljudske kulture...
Obrazaca i matrica ponašanja u "slučaju"zaljubljenosti i ljubavi nema ili skoro nema i to stavlja mladu i neiskusnu osobu u
NEPOZNATU SITUACIJU što izaziva strah od nepoznatog.Primetno je da mnogo mladih ne zna šta da radi kad se pozaljubljuju!:(
Nedostatak obrazaca za lepe životne situacije je u zapadnoj civilizaciji veoma izražen...Frustrirajuće...:D
 
Prvi strah je od smrti,pogibije,nestajanja...Ostali strahovi su "deca"-varijacije sa sadržajima ovog...
Strah od nepoznatog je prilično znan...Iz njega su izrasle i religije,,književnost,filozofija...
E,sad...Imamo društvene obrasce i matrice koji su većina usmereni na koegzistencijalno i ponašanje za održanje egzistencije
te skupno i čine osnovu ljudske kulture...
Obrazaca i matrica ponašanja u "slučaju"zaljubljenosti i ljubavi nema ili skoro nema i to stavlja mladu i neiskusnu osobu u
NEPOZNATU SITUACIJU što izaziva strah od nepoznatog.Primetno je da mnogo mladih ne zna šta da radi kad se pozaljubljuju!:(Nedostatak obrazaca za lepe životne situacije je u zapadnoj civilizaciji veoma izražen...Frustrirajuće...:D

:zcepanje: joj, tačno...
Slažem se da ne postoji šablon za te stvari i jako me nervira kad čitam u tim ženskim časopisima gluposti kao što su: 10 načina kako da ga zavedete, 6 trikova da budete dobre u krevetu itd...i onda devojčice ili devojke dobiju neku suludu predstavu da za sve postoje neki trikovi koji će nam pomoći da budemo uspešni u ljubavi. A nije tako :neutral:
 
Da li neko zna šta može biti uzrok takvog straha? Ima li još nekog kome se dešava da pati jer nema ljubavi u životu (mislim na muško-žensku ljubav) i onda ako mu se pruži prilika za to, uvek nađe razlog zašto mu ta osoba ne odgovara i pobegne? I zaljubljuje se uvek u ljude kod kojih nema šanse... A fora je što se tako ne štiti od bola i razočarenja, samo se štiti od sreće :( Da li je to mazohizam?

Osoba koja zbog straha od povređivanja, bliskosti ostaje sama je zadovoljna svojim stanjem i ne želi partnera, odn. ne zaljubljuje se ....
..mislim da uzrok može biti vezan za rani psihoseksualni razvoj ... nezadovoljeni libido i fiksacija u jednom od ovih stadijuma ..strah da neće moći zadovoljiti realnog partnera te pomjeranje libida u objekat gdje je osoba sigurnija ...(psihoanalitički - identifikacija sa majkom, praprizor, kastracioni kompleks ...)
 
Osoba koja zbog straha od povređivanja, bliskosti ostaje sama je zadovoljna svojim stanjem i ne želi partnera, odn. ne zaljubljuje se ....
..mislim da uzrok može biti vezan za rani psihoseksualni razvoj ... nezadovoljeni libido i fiksacija u jednom od ovih stadijuma ..strah da neće moći zadovoljiti realnog partnera te pomjeranje libida u objekat gdje je osoba sigurnija ...(psihoanalitički - identifikacija sa majkom, praprizor, kastracioni kompleks ...)

:ok:.
 
Da li neko zna šta može biti uzrok takvog straha? Ima li još nekog kome se dešava da pati jer nema ljubavi u životu (mislim na muško-žensku ljubav) i onda ako mu se pruži prilika za to, uvek nađe razlog zašto mu ta osoba ne odgovara i pobegne? I zaljubljuje se uvek u ljude kod kojih nema šanse... A fora je što se tako ne štiti od bola i razočarenja, samo se štiti od sreće :( Da li je to mazohizam?

Ne, štite se samo od straha...ne od toga da ce ih neko nenormalno voleti, želeti i hteti naprosto, vec od straha sta ce uslediti, kada te bude povredjivao neko koga voliš najviše na celom celcatom svetu. Strah od povredjivanja, da neko nece biti uz nas zauvek i uvek. Oduvek. Pomalo fatalistički, ali sta cete. Pa, i ne baš od sreće...mlia moja. Nista ne boli kada Vas povredjuje neko ko Vam je sve. To je strah ko ioi u sta ce se pretvoriti taj koga ste do juce ljubili, da kazem. Sta znam, milsim da nisam pametna...ali ima tu svega pomalo..da, da a najmanje straha od srece jer sve te osobe, koje se upravo toga boje (da budu povredjene) su duboko svesne koliko umeju da vole i koliku kolicinu ljubavi nose u sebi. zato je taj strah sveprisutan...da ce ta ogromna kolicina ljubavi posle da se zloupotrebi i da se vrati lošim rečima, kao kakav bumerang. :heart: :kiss:
 
Ne, štite se samo od straha...ne od toga da ce ih neko nenormalno voleti, želeti i hteti naprosto, vec od straha sta ce uslediti, kada te bude povredjivao neko koga voliš najviše na celom celcatom svetu. Strah od povredjivanja, da neko nece biti uz nas zauvek i uvek. Oduvek. Pomalo fatalistički, ali sta cete. Pa, i ne baš od sreće...mlia moja. Nista ne boli kada Vas povredjuje neko ko Vam je sve. To je strah ko ioi u sta ce se pretvoriti taj koga ste do juce ljubili, da kazem. Sta znam, milsim da nisam pametna...ali ima tu svega pomalo..da, da a najmanje straha od srece jer sve te osobe, koje se upravo toga boje (da budu povredjene) su duboko svesne koliko umeju da vole i koliku kolicinu ljubavi nose u sebi. zato je taj strah sveprisutan...da ce ta ogromna kolicina ljubavi posle da se zloupotrebi i da se vrati lošim rečima, kao kakav bumerang. :heart: :kiss:

:aha:
 
nije bre mazohizam nego pamet. mislim da niko nece da odbije ono sto mu stvarno odgovara, a vecina kombinacija su ipak da se nestho natezesh. a te gde se eventualno ne natezes ..... to je ono mnogo smo citali bajke ko deca? :I

mada na kraju vidis kolko je sati, nategnes se i konacno umresh srecan. i lazes da si se dobro poebo okolinu koja se razvaljuje jer je sa balkana 110%
 

Back
Top