Dugogodišnje drugarstvo koje je trajalo do malo pre virusa. Posle toga definitivno nigde nikog. Svi smo mi na različitim mestima po zemlji i preko grane. Fizički razumem, ali danas u eri interneta i komunikacije je sve jasno. Jedino dobro je sto ne zivim u iluziji da smo i dalje drugari, al zbog udaljenosti nismo u mogućnosti da se cesto vidjamo kao nekad. Dugo nisam nikog video. Sve vidim preko mreža i dolazim do zaključka da oni odavde idu kod onih preko, dolaze po Bgu. Ja nisam u razmatranje ni u jednoj soluciji za piće u Knezu ili za odlazak preko. Nije da ne mogu bez samo sam malo razočaran da od te grupice sam samo ja skrajnut. Neki su kod mene presedeli godinama na mom kompu, pravili turnire u Fifi i Pesu, drndali Sony koji su donosili kod mene. Koliko sam lepih koznih lopti pocepao po betonu sa njima. Čak im davao kad ja nisam mogao.