- Poruka
- 378.550
Stefan Nemanja, jedan od najznačajnijih srpskih vladara i rodonačelnik dinastije Nemanjića, umro je 13. februara 1199. ili 1200. godine u manastiru Hilandar na Svetoj gori.
Nemanja je rođen u periodu od 1109. do 1113. godine u Ribnici (današnjoj Podgorici) kao četvrti sin srpskog vlastelina Zavide koji je pripadao dinastiji Vukanovića.
Na tom području, tadašnje Duklje, pošto je Zavida bio prognan, kršten je u rimokatoličkoj crkvi, da bi se nakon povratka u Rašku krstio i po grčkom obredu.
Stefan Nemanja bio je oženjen plemkinjom Anom, sa kojom je imao tri sina – Vukana, Stefana i Rastka, kao i tri ćerke – Jefimiju koja je bila udata za Manojla Duku,
Elenu koja je bila žena bugarskog kralja Ivana Asena i ćerku nepoznatog imena koja je u braku sa plemićem Tihomirom rodila Konstantina I koji je bio bugarski car.
Na vlast dolazi oko 1166. godine. Prema istorijskim izvorima, Stefan Nemanja zbacio je sa vlasti svog brata Tihomira i vrhovnu vlast Vizantije.
Tada je, osim sa Tihomirom, ušao u sukob i sa braćom Miroslavom i Stracimirom, te su sva trojica bila prinuđena da utočište pronađu u Carigradu.
Vizantijski car Manojlo I Komnin dao je vojsku Tihomiru, Miroslavu i Stracimiru kako bi povratili vlast, pa se ključna bitka odigrala kod Pantina 1168. godine.
Nemanjine snage naterale su protivničku vojsku na povlačenje ka Sitnici, u kojoj se udavio veliki broj vojnika, a među njima i Tihomir.
Nakon te bitke, Stefan Nemanja se pomirio sa braćom i dao im vlast u određenim oblastima – Miroslavu Zahumlje, a Stracimiru područja oko Zapadne Morave.
Prvih godina svoje vlasti, Stefan Nemanja je bio izričito protiv Vizantije i Manojla I Komnina. Ipak, nakon propasti antivizantijske koalicije na čijem čelu je bila Mletačka republika, 1172. godine, Nemanja se predao vizantijskom caru, predao mu svoj mač u znak poniznosti i priznao ga za svog suverena.
Posle careve smrti, 1180. godina, uticaj Vizantije je značajno oslabio, a Stefan Nemanja se posvetio širenju svojih oblasti. Usledili su napadi na brojne vizantijske teritorije i župan Raške učvrstio je svoju vlast na području Kosova, Zete, Travunije, Zahumlja i Neretvljanske oblasti. Osvajanja su okončana porazom na Moravi 1190. godine, nakon čega je Stefan Nemanja i zvanično postao vizantijski vazal.
Oko dve godine kasnije, Mađari su napali Rašku, a Nemanja se odbranio uz pomoć Vizantije. To je ujedno bio i poslednji rat u kom je učestovao.