hakim bej
Elita
- Poruka
- 16.476
Muzejske statue vidjas retko - retko odlazis u muzej.
Uporedjivanjem izgleda tih statua sa savremenim statuama mozes zakljuciti da se svet promenio.
Statue nisu samo Mikelandjelovi vajarski poduhvati, nego su sve ono sto gradimo a izlazi iz okvira funkcionalnosti: namestaj, odeca, automobili, zgrade...
Evo jednostavnog primera: ne tako davno su bili nasmejani i veseli, ponekad zbunjeni i tuzni, ili makar neutralni. Kupovali smo i voleli bas one koji lice na nas, nasmejane, zdepaste, trapave, okretne, debele ili mrsave, dobronamerne... nesavrsene i lepe.
Tada su se zvali Zastava, Opel, Audi, Reno, Sitroen, Fica... imali su zenska imena, kao Mercedes, Pezo je ptica, golub. Najagresivnija pojava na drumovima bila je ajkula, retka i pripitomljena.
U njima smo vozili dobre devojke, isli na izlete, selo, letovanja.
Nema vise okruglih farova, veselih ili radoznalih ociju.
Danas su nadrrkani, agresivni, podmukli, opasni, zli, bucni, snazni, savrseni... sve ono sto mi po prirodi nismo ali nas drustvo i reklame teraju da postanemo.
Zovu se CRX, ZXR, GTS, GTX, imena koja samo besan i iznerviran covek moze da izgovori. Kroz zube, ljutito.
Njih najcesce voze naoruzani mracni tipovi sa tamnim naocarima i bahatim ponasanjem. Kada udju u auto zaborave da su ljudi i postaju deo masine. U te automobile ne ulaze dobre devojke, ne ide se na izlet, u selo, na letovanje. Takvi automobili sluze da se imidzom moci i novca maskira strah.
Pravo je pitanje da li neko gradi statue da bi menjao nas, ili se mi prirodno menjamo pa posle svake promene sagradimo novu statuu nalik sebi.
Ista je stvar i sa gradjevinama, odecom, namestajem, tehnickim uredjajima... trudimo se da izgledaju zaiebano i zlo, uvek opasno, dark i agresivno.
Cak su i decje igracke postale "angry".
Kada smo mi postali takvi?
Odakle nam tolika potreba za snagom? Odakle nam toliki kompleksi? Da li smo zaista prsli ili samo glumatamo?
(Nasdaq, hvala za temu.)
Uporedjivanjem izgleda tih statua sa savremenim statuama mozes zakljuciti da se svet promenio.
Statue nisu samo Mikelandjelovi vajarski poduhvati, nego su sve ono sto gradimo a izlazi iz okvira funkcionalnosti: namestaj, odeca, automobili, zgrade...
Evo jednostavnog primera: ne tako davno su bili nasmejani i veseli, ponekad zbunjeni i tuzni, ili makar neutralni. Kupovali smo i voleli bas one koji lice na nas, nasmejane, zdepaste, trapave, okretne, debele ili mrsave, dobronamerne... nesavrsene i lepe.
Tada su se zvali Zastava, Opel, Audi, Reno, Sitroen, Fica... imali su zenska imena, kao Mercedes, Pezo je ptica, golub. Najagresivnija pojava na drumovima bila je ajkula, retka i pripitomljena.
U njima smo vozili dobre devojke, isli na izlete, selo, letovanja.







Nema vise okruglih farova, veselih ili radoznalih ociju.
Danas su nadrrkani, agresivni, podmukli, opasni, zli, bucni, snazni, savrseni... sve ono sto mi po prirodi nismo ali nas drustvo i reklame teraju da postanemo.
Zovu se CRX, ZXR, GTS, GTX, imena koja samo besan i iznerviran covek moze da izgovori. Kroz zube, ljutito.
Njih najcesce voze naoruzani mracni tipovi sa tamnim naocarima i bahatim ponasanjem. Kada udju u auto zaborave da su ljudi i postaju deo masine. U te automobile ne ulaze dobre devojke, ne ide se na izlet, u selo, na letovanje. Takvi automobili sluze da se imidzom moci i novca maskira strah.







Pravo je pitanje da li neko gradi statue da bi menjao nas, ili se mi prirodno menjamo pa posle svake promene sagradimo novu statuu nalik sebi.
Ista je stvar i sa gradjevinama, odecom, namestajem, tehnickim uredjajima... trudimo se da izgledaju zaiebano i zlo, uvek opasno, dark i agresivno.
Cak su i decje igracke postale "angry".
Kada smo mi postali takvi?
Odakle nam tolika potreba za snagom? Odakle nam toliki kompleksi? Da li smo zaista prsli ili samo glumatamo?
(Nasdaq, hvala za temu.)
Poslednja izmena: