starenje duha

Лепо си ово рекла и слажем се са тобом.

Али, мало ми безвезе: ако сам цео живот носила фармерке - која је то старосна граница када треба да почнем да носим фланелске костиме и ладну трајну да неко не би помислио да се ''лажно представљам''? z;)


To sa odevanjem je koješta! Smešno je kad neko, u toku "krize godina" izgubi meru, i počne da se oblači i ponaša onako kako se nije ponašao ni kada mu je bilo vreme! Druga je stvar ostati svoj, i živeti (pa i oblačiti se, zašto da ne) onako kako nama odgovara, i kako se najbolje osećamo.
Šta će ko pomisliti, njegova je stvar.....a videće i sam kad njemu dođe vreme...Mada, ima ljudi koji tokom celog svog života žive kako "svet" nalaže, pa ispada da nikada i nisu živeli svojim životom - oni su i najčešći i najžešći kritičari ljudi koji imaju hrabrosti da budu ono što jesu.
Druga je stvar sa mladima koji kritikuju starije - često su u pravu, a još češće - kude konja kojeg nisu jahali...Ali, ima vremena....z:poz:
 
Poslednja izmena:
kod mene je obrnuto proporcionalno sa brojem godina..

bas sam u jednoj fazi svog zivota nekako bila..smorena..

stislo me sa svih strana..ucaurila sam se..

a onda, podvukla crtu..stvari postavila tamo gde im je mesto i sad sam nesputana..i duhovno slobodna..

nema toga sto ne mogu..

sve sto hocu - to radim..i jako mi prija..i duh mi sve mladji :)..i telo se trudi da ga prati..

zato sto sam ovo ja..i sto zivim svoj zivot.
 

Back
Top