„.. I lije na uglu petrolejska lampa,
svjetlost crvenkastožutu...“
Prolaze dani kao kolona
beskrajnog mimohoda
kraj njega pogleda spuštenog
neopaženo dok stiska šaku
kao da želi da zadrži to proticanje
u krugu svoje usamljenosti.
Trenutak prodat u bescenje
želi da vrati sebi oduzeto
kao da čuje zvuk starog vergla
taj eho sudbine ispisan muzikom
zatvara oči da sačuva sliku...
veće je tiho u zagrljaju ispija toplinu.
„...I lije na uglu petrolejska lampa.
Svejtlost crvenkastožutu“
svjetlost crvenkastožutu...“
Prolaze dani kao kolona
beskrajnog mimohoda
kraj njega pogleda spuštenog
neopaženo dok stiska šaku
kao da želi da zadrži to proticanje
u krugu svoje usamljenosti.
Trenutak prodat u bescenje
želi da vrati sebi oduzeto
kao da čuje zvuk starog vergla
taj eho sudbine ispisan muzikom
zatvara oči da sačuva sliku...
veće je tiho u zagrljaju ispija toplinu.
„...I lije na uglu petrolejska lampa.
Svejtlost crvenkastožutu“