Ispade da ovde svi volite da se dohvatite sa 'starim' jeb-achima, osim mene. Pa stvarno mi nije jasno shta to ima u tom nekom koji je bio pa proshao kroz nash zivot, zashto onda nije josh uvek tu negde, zashto je postao history?

Moj neki zivotni stil je da iskoristim maksimalno, i do poslednje kapi chega god, tog sa kim sam, pa neka traje 5 dana, 5 meseci, ili 5 godina. Jednog dana nasha strast i eventualna love story se svakako ugasi, a tada zavrshavam vezu, pa me tu vishe nishta ne pali ni kasnije, logichno. Ne kazem da sa nekima ne ostanem u dobrim odnosima, ono, priupitamo se za zdravlje, popijemo kafu, ali to je to. Kakvo vatanje, kakvi bakrachi. Chak i kada se neko od njih mashi za moju ruku, nogu, shta god, k`o da me vata neki neznanac u autobusu GSB-a, toliko mi bude bzvz. Dobro, malo sam karikirala, ali tako nekako