zanimljiva priča.. nadam se da je isitnita
Ja se nadam da nije jer nema čoveka koji za zivota nije zakinuo na meri i nasipao i uzeo malko za sebe vise, i nema coveka bez greha tako da ako je istina mozemo vec sad da se pripremamo da bas zmije gutaju kao sto he opisao...
Ha ne zelim da verujem da je bog dobar ako je tako, nije to onda moj bog koji ljude osudjuje na vecne muke ovakve pa makar i nešto debelo zgresio mislim da nijedan greh nije za takve vecne muke i kaznu...
Mnogo se očekuje od coveka u nesavrsenom svetu da bude savrsen padjuci iz zamke u zamku a u ostalim ovo o paklu mislim da su izmislili ljudi zarad kontrole mase i pokornosti, zastrasivanja, ne verujem da je bog toliki sadista kao svemocan a dozvoli da neko bude vecno cerecen od strane demona...Bolest i zlo bez granice neopisivo...
Verujem da pravi bog ne osudjuje vec prihvata i uci te i pokaze ti greske koje si nacinio svesno i nesvesno a tvoja dusa sama tad sebe kaznjava i prozivljava u tim trenucima bol i nepravdu, tu negativnost i distorziju koju si naneo svetu da osetis na sebi i naucis i pokajes se...
Taj osećaj nije ekvivalentno zauvek i kazna nego lekcija i neka vrsta pravde, oprostiti samom sebi posle svega je najteze i nastaviti put dalje... Nema tu neke osude i vecne kazne vec samo lekcije pre nego sto nam se dozvoli da predjemo dalje...
A ako nema nista onda i sam ovaj zivot i svet nema nikakvog smisla a nema ni nikakve pravde i nista nije vazno, kao i pre nas tako i posle kao da nikad nismo postojali i kao da nikad nista nije ni postojalo...