Šta to izdvaja dobre pisce od loših?

Što opet ide u prilog tezi da je sve do čitaoca i njihovih afiniteta. Sve se svodi na prodati br primeraka i zaradu izdavača. Ta dela oblikuju sadašnju književnost i ukus čitaoca. Vrlo depresivno, kao i gomila samizdata koja srozavaju i ono malo ugleda što je ostalo. No, ima i svetlih primera toga, ali ostaju u zapečku poplave raznih "hit bestselera"

Sreća pa postoje forumi gde čovek može da nađe preporuku po svojim afinitetima.

Popularni ukus nikad se nije razlikovao od današnjeg. Seks, nasilje i jednorozi najbolje se prodaju od kada postoji masovna reprudukcija književnog djela. I sve to je sasvim nebitno za vrhunsku umjetničku prozu.
Neki ljudi i dalje dobro pišu i to će neko da pročita. Ništa više od toga nije ni potrebno.
 
Ne, to nisam rekao, tj, napisao. Govorio sam o Kingu i njegovoj prozi. Njegove rečenice nemaju dubinu (o strukturi ne bih, čitam isključivo prevode) a dela mu nemaju, sem idejnog nivoa, tj, storyline-a, ono zbog čega bih uzviknuo -wow i poželeo da isto ponovo pročitam. Doduše, ima izuzetaka, kao npr Zelena Milja, ali večina mu se svodi na komerc- književnost. Uprkos tome, on jeste među najboljim piscima današnjice. Ili da kažem, najčitaniji? Pre će biti to.
Ti si pametan decko, od kud to da pises ovakve nebuloze? Obicno su ti najcitanije neka knjizevnost koja je pisana bas sa namerom da se zarade silne pare, sto autor, sto
izdavac, a tu ej i taj tvoj omiljeni King. Ja licno nemam nista protiv njega ( ja sam odavno citala neko Groblje plisanih igracaka, to je bla prva i zadnja knjiga, knjiga
neke jeftine strave i uzasa, ali i jako morbidne i odvratne) pa me taj covek uopste i ne zanima, cak ne znam ni da li je ziv.

Za mene su vrhunski, oberprevaranti likovi poput Koelja koji kao pisu " literaturu", protiv Kinga ili ovog Patersona ( koga je Quentin imenTovao ,
a ja nikada za njega nisam cula) nemam nista protiv, to nije moj svet, ali razuumem da ima ljudi koji citaju takve knjige.

Ja tu i tamo rado citam trilere, medjutim i tu je raspad sistema jer su sada aktuelne neke teske patologije, antropologije, objasnjavanje crva i larvi
do u tanchina, a ja volim Agatu Kristi i te trilere gde nema ni kapi krvi.

@Pilipenda
Ne slazem se s tobom da kao muzika ili slikarstvo moze da se nauci, a pisanje knjiga nez:D
Cak mislim da covek pre moze da napise knjigu nego da nacrta kokoshkuz:D
 
Ne bih rekao da su nebuloze, nego se moje pitanje odnosilo na granicu koja razdvaja dobrog pisca i prodavanog (popularnog) pisca, tj, koliko se ona sužava svakim novim "hitom"
Groblje kućnih ljubimaca je među njegovim ranijim radovima koje sadrže koliko toliko nekih poenti, da ne kažem dubine. Nije bitno kako, nego šta priča prenosi. Ono kako spada u lične ukuse a šta u univerzalne. U spomenutom delu je izraubovan do daske največi roditeljski strah ali razumem da je ljudima koji ne gotive horor to promaklo, zarad samog horora.

Za Koelja se slažem da je prevarant; svako delo koje sam pročitao puca iznova i iznova na kolektivnu svest i njen odnos ka moralu i etici. Da se zaustavio sa tim na vreme, više bih ga cenio.
 
@Pilipenda
Ne slazem se s tobom da kao muzika ili slikarstvo moze da se nauci, a pisanje knjiga nez:D
Cak mislim da covek pre moze da napise knjigu nego da nacrta kokoshkuz:D

Недаровиту особу не можеш научити ономе зашта нема дара, наравно, али нисам говорио о томе.
Неоспориво је да музичка академија постоји, ликовна академија постоји, али „писачка” академија не постоји. :bye:
 
Недаровиту особу не можеш научити ономе зашта нема дара, наравно, али нисам говорио о томе.
Неоспориво је да музичка академија постоји, ликовна академија постоји, али „писачка” академија не постоји. :bye:

"Pisačka" akademija ne postoji ne zato što je za pisca potreban samo talenat, a ne obrazovanje (što neki wannabe pisci na ovom forumu uporno poturaju), već naprotiv: zato što je za pisca potrebno obrazovanje koje daleko premašuje domete jednog univerzitetskog studija.
Istina, to obrazovanje ne mora biti formalno, ali mora biti sveobuhvatno i temeljito. Neko ko želi da bude pisac, a nije istovremeno i pasionirani čitalac (svega i svačega) je samo loš vic.
Naravno, talenat je neophodan, ali zaista, više pripreme i rada je potrebno da bi bi se mogao iskoristiti književni talenat, nego likovni ili muzički.
Ne zaboravite, u prozi nema vunderkinda.
 
Poslednja izmena:
Koliko ja znam,Zoran Živković uči nadobudne ocrnjivače obeljene celuloze da skribaju priče i romane...
Odlićan pisac sf beletristike i solidan profa koji se bavi uzaludnim poslom za male pare...Bolje da za
iste pare nastavi gde je zastao.ali od volje mu...
Lično mislim da pisanje nije nikakav problem,ali kvalitetno pisanje iziskuje od pisca da bude i pisac i čitalac-
stranac te da može nepristrasno da sudi o onom šta čita dok piše!
Pok.čika Aca (Tišma) je znao da objašnjava taj povratni efekat s neukošću slikara koji neuko zamišlja svoju sliku,
pa je zatim s mnogo naučenosti i majstorstva realizuje... Priču o kutiji šibica nam ispričao u tadašnjem kafe "Ohridu"
i ta priča je u jednoj od njegovih zbirki...Sve je trajalo desetak minuta...
Koja tu lucidnost treba da bi se to dopalo i bilo na frekvenciji misli čitaoca-nije za one koji nisu pokušali pisati!
 
E sad,Kueljo,King,Paterson i slićni visokotiražni pisci čije knjige su puka zabava bez nekih ozbiljnijih sećanja na pročitano,
koje ne ostavljaju čoveka zamišljenim-doreknu sve što se može čitalac zapitati,a i šta ne doreknu-nije problem da i "obićan"
čitalac shvati...
Nekoliko knjiga mi se nameću nasuprot ovim piscima:Fukovo klatno Eka,Zovem se Crvena Pamuka i recimo Dopler Lua,koja
ostavljaju dubok otisak stopala kulture iz koje dolaze u svesti čitaoca,a i drže ga baš podugo filozofski zapitanog oko krucijalnih tema kojima se bave...
Naravno da su manje tiražne u odnosu na početnu trojku jer "obićni" čitaoci iako osećaju pitanja koja se tu postavljaju,nisu
u stanju da ih dobro artikulišu,tako da knjige i ne preporučuju dalje,a takve preporuke najjače radiostanice Mileva su ravne skoro
Internetskim razmenama informacija...
 
"Pisačka" akademija ne postoji ne zato što je za pisca potreban samo talenat, a ne obrazovanje (što neki wannabe pisci na ovom forumu uporno poturaju), već naprotiv: zato što je za pisca potrebno obrazovanje koje daleko premašuje domete jednog univerzitetskog studija.
Istina, to obrazovanje ne mora biti formalno, ali mora biti sveobuhvatno i temeljito. Neko ko želi da bude pisac, a nije istovremeno i pasionirani čitalac (svega i svačega) je samo loš vic.
Naravno, talenat je neophodan, ali zaista, više pripreme i rada je potrebno da bi bi se mogao iskoristiti književni talenat, nego likovni ili muzički.
Ne zaboravite, u prozi nema vunderkinda.

Ja cu samo da postavim jedan mali osvrt na ( za mene) remek delo novije knjizevnosti, a autoru je bio zvezda vodilja Danilo Kish.
Usput je godinama pokusavao da dokuci cari muzike Dimitrija Shostakovitcha, carobnu poeziju Ane Ahmatove i Cvetajeve, sve je to genijalno
povezao i tako je nastalo jedno remek delo.


Knjiga Vilijama T. Volmana Centralna Evropa, nagrađivan u SAD (između ostalog, i američkom Nacionalnom nagradom za književnost) i preveden na mnoge svetske jezike, predstavlja jedan od najboljih i najizazovnijih romana moderne svetske književnosti.
Centralna Evropa je uzbudljiv roman o evropskoj istoriji u XX veku iz pera jednog od najznačajnijih savremenih američkih pisaca.
Volmanov roman posvećen je Danilu Kišu i Grobnici za Borisa Davidoviča, što je velika posveta delu velikog majstora. Nijedan naš veliki pisac nije dobio u svetskoj književnosti ono što je Danilo Kiš dobio u romanu Vilijama Volmana Centralna Evropa. „Ova knjiga je posvećena sećanju na Danila Kiša čije mi je remek-delo Grobnica za Borisa Davidoviča pravilo društvo u mnogim godinama tokom kojih sam pripremao ovu knjigu“, stoji kao kao posveta Volmanovog romana. Ali ne samo ova neskrivena posveta, čitav roman Centralna Evropa protiče u znaku tog dubokog dijaloga sa Kišovom književnošću i sa Kišovim umetničkim postupkom. Volman je najznačajniji Kišov nastavljač u modernoj svetskoj književnosti.
U središtvu romana Centralna Evropa, na preko sedam stotina strana, nalazi se istorija Evrope od početka pa sve do kraja uzburkanog XX veka. Volman sa posebnom pažnjom prati Prvi i pogotovu Drugi svetski rat, političku i umetničku istoriju Evrope, izvodeći na scenu junake kao što su Hitler i Staljin, generali Paulus, Kajtel, Vlasov i Žukov, pesnikinje Ana Ahmatova i Marina Cvetajeva, likovni umetnici Kete Kolvic i Roman Karmen, kompozitor Dmitrij Šostakovič, ali i nebrojene obične Evropljane suočene sa žrvnjem surove istorije u kojoj se lako postaje i progonjeni i progonitelj.
Volmanov roman je izuzetno književno svedočanstvo o Drugom svetskom ratu, o nacizmu i komunizmu, o životu u doba nasilja i ideologije, o ljubavi bez nade i patnji bez milosti.
Centralna Evropa nesvakidašnje je moćna, epska tvorevina, roman izvan svih standarda.



Kete Kolvic je jedna cudesna vajarka, njena dela su genijalna, ja sam bila fascinirana da se i ovaj Amerikanac bavio i njenim zivotom i radom.

Akademeije i univerziteti ( pa ni kursevi, dopisne skole) za knjizevnike ne mogu da postoje, ali ne mogu ni za slikare, muzicare, iako za njih postoje, ali
tu se uci samo neka tehnika, svakako da se ne dobija neko nadahnuce.
 
Да и велики писци понекад не умеју да препознају добро дело показује Буњин (управо читам његове Дневнике).

Прочитао сам први том ''Браће Карамазових''. Три четвртине књиге – апсолутни кич, лакрдија. Међутим, ради се о веома вештом, запањујуће способном пискаралу.
(1. јула 1942)
:rotf:

Прочитао сам (на прескок, разуме се) други том ''Браће Карамазових''. Запањујуће је паметан, вешт – али стално долази до крајњих глупости. Уопште, то је нагваждање које ме се нимало не дотиче.
(14. јула 1942)
 
Jedva cekam da procitas Don Kihotaz;)
U, za mene i moj ukus, najboljim romanima, radnja i ne postoji ili nije vazna ni pomena. Takve knjige ne mozes da prepricas,
ili bi mogao knjigu od petsto stranica da prepricas u dve- tri recenice. Mnogo nas cita i uziva bas u vokalubaru, beskrajno dugim recenicama,
bogatstvu jezika kojim se pisac sluzi, sustina se trazi, obicno se i ne pronalazi i u toj potrazi za sustinom uziva citalac.

Andre Zid je svojevremeno rekao ( bio je glavni lektor, drmator u najvecoj francuskoj izdavackoj kuci) da je Prust dosadan, da smara, da je nemoguce
i nedipustivo da neko na dvnaest stranica opisuje momenat kada ne moze da zaspi i okrece se u krevetu. Kasnije se Zid debelo izvinjava i kaze da mu je
Prustovo remek delo postala najomiljenija knjiga.
Rat i mir je jedna od mnogo dosadnih knjiga ( opet moj ukus, moj kupus) jer Tolstoj na stotine i stotine stranice razglaba o formacjama, logistici,
strategije vojske, bitkama, a svakako da nije pisac koji je zeleo samo da pise da bi pisao. Neki ljudi obozavaju to delo bas zbog dela rat, ja licno samo zbog dela mir..
Baš sam imao na pameti ovu Prustovu scenu i upravo rat i mir, i htio sam i sam odgovoriti na poruku, ali vidim da ste vi to napisali sasvim tačno. Stvar je takva da je u književnosti sve relativno, čini se da ipak ima dosta pisaca, koji su nezasluženo stekli veliku pažnju, i vjerovatno još više onih drugih, koji su ostali anonimusi a sigurno bi imali dosta da nam kažu. Jednostavno za pisca ne postoji univerzalan recept, zato su po meni apsurdne škole pisanja..

Apropo priče da se spisateljski zanat ne može naučiti, mislim da je to još veći apsurd, pa pogledajte, samo kada pročitate knjige pa na zadnjim stranama bilješke o piscu, koliko su oni godina doterivali svoja djela... U klasicima to je obično nekoliko godina, Majstor i Ma (12 GOD) uzmimo da je Bulgakov radio pod specifičnim okolnostima, ali ljudi knjige se pišu godinama, ili bolje reći prepravljaju...Sada imamo sve same kvazi talente, koji sklepaju knjigu za kratko vrijeme, pa vidimo kakvo je stanje u književnosti...

P.S. Iz prve rečenice bi se reklo da autorka poruke voli Kafku, to je i za mene vrhunac književnosti, ne treba ti ni radnja, ni neki kraj da zaokružiš svoje djelo, već jednostavno staviš tačku, najgora je ta publika koja očekuje spektakl na kraju sa hepi endom pa na kraju zaključi kako je knjiga glupost, kao da je roman američki film :zroll:
 
P.S. Iz prve rečenice bi se reklo da autorka poruke voli Kafku, to je i za mene vrhunac književnosti, ne treba ti ni radnja, ni neki kraj da zaokružiš svoje djelo, već jednostavno staviš tačku, najgora je ta publika koja očekuje spektakl na kraju sa hepi endom pa na kraju zaključi kako je knjiga glupost, kao da je roman američki film :zroll:
Prvo Tomas Man ( njegov Dr, Faustus i Carobni breg) a onda Kafkaz:)
 
Jedva cekam da procitas Don Kihotaz;)
U, za mene i moj ukus, najboljim romanima, radnja i ne postoji ili nije vazna ni pomena. Takve knjige ne mozes da prepricas,
ili bi mogao knjigu od petsto stranica da prepricas u dve- tri recenice. Mnogo nas cita i uziva bas u vokalubaru, beskrajno dugim recenicama,
bogatstvu jezika kojim se pisac sluzi, sustina se trazi, obicno se i ne pronalazi i u toj potrazi za sustinom uziva citalac.

Andre Zid je svojevremeno rekao ( bio je glavni lektor, drmator u najvecoj francuskoj izdavackoj kuci) da je Prust dosadan, da smara, da je nemoguce
i nedipustivo da neko na dvnaest stranica opisuje momenat kada ne moze da zaspi i okrece se u krevetu. Kasnije se Zid debelo izvinjava i kaze da mu je
Prustovo remek delo postala najomiljenija knjiga.
Rat i mir je jedna od mnogo dosadnih knjiga ( opet moj ukus, moj kupus) jer Tolstoj na stotine i stotine stranice razglaba o formacjama, logistici,
strategije vojske, bitkama, a svakako da nije pisac koji je zeleo samo da pise da bi pisao. Neki ljudi obozavaju to delo bas zbog dela rat, ja licno samo zbog dela mir..

Citao sam Don Kihota dvaput. Sad sam dobio zelju da ga citam ponovo.
To je za mene jedan od najboljih romana.Zadovoljava puno strogih kriterijuma .Stil koji mi se jako dopada. Sintaksa izuzetna. Fabula takodje. O poenti da ne govorim. Zaista uspeo roman. Da ne drobim puno , treba ga citati. Roman koji puno vredi.

Sto se tice Prusta i opsirnosti opisivanja, naravno da cenim kada neko nesto opisuje do bitnih detalja...ali sa razumevanjem i poznavanjem materije a ne kao laik.Ne volim kad neko uhvati da me zavlaci o temi o kojoj pojma nema a trtlja li trtlja , nadugacko i nasiroko. Jos se predstavlja kao neki ekspert a vidim da blage veze nema.
 
Poslednja izmena:

Back
Top