gost 391595
Buduća legenda
- Poruka
- 35.177
Pre neki kada sam išla po svoju dugo čekanu torbu od zmijske kože (Peta, dont @ me) da uparim sa jezikom, (ex) vlasnica mi ispriča svoju životnu priču (ok, ništa posebno, nije biografabilna).
To mi se često dešava, sa bakama, taksistima, bibliotekarima, državnim službenicima, huliganima, itd...
Sa jedne strane razumem, usamljenost, potreba za povezivanjem sa drugim ljudskim bićima, za voljnim "svedokom" našeg života, itd, sa druge... za to plaćam terapiju 2x nedeljno, i držim dečka u podrumu kad mi treba da me sasluša.
Kako vi reagujete u sličnim situacijama?
To mi se često dešava, sa bakama, taksistima, bibliotekarima, državnim službenicima, huliganima, itd...
Sa jedne strane razumem, usamljenost, potreba za povezivanjem sa drugim ljudskim bićima, za voljnim "svedokom" našeg života, itd, sa druge... za to plaćam terapiju 2x nedeljno, i držim dečka u podrumu kad mi treba da me sasluša.
Kako vi reagujete u sličnim situacijama?