
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ŠTA MISLIŠ?
Dobro bre…..
Zar ti zaista misliš
Da ja o tome ne mislim?
O ćemu li ti misliš
Ako misliš da ja ne mislim
Kad znaš da mislim
I ja znam da mislim?
Takodje,
Ne mogu da verujem
Da misliš
Da ja mislim
Da ti ne misliš
O tome o čemu znam da misliš
I o čemu znaš da misliš.
A znaš šta ja mislim?
Mislim da previše misliš
O tome što misliš
I o tome što misliš da ja mislim
Pa od tog silnog razmišljanja
I ne vidiš šta ja mislim
Jer se izgubiš u sopstvenom mislima
A to isto i za sebe mislim
Tako da ispade
da od mislimo ne vidimo šta mislimo
a svakako se i mi od misli ne vidimo.
Zato....ajde da malo promenimo
Da se kratko bar odmorimo,
I prepustimo se....i ....
Mislim... da ne mislimo
nego da jedno drugo vidimo
Šta misliš?

Parodija na tupljenje do besvesti u vidu ubedjivanja takodje do besvesti (što ne preferiram ni pod razno) pri čemu stradaju živci i svesti



PS Dobro jutroooo ......baš je lepo, tiho, vlažno do kostiju...sad će kiša....a i vetar nešto kasni

