...Sta je...

...ne mogu vise s tobom
u mislima
oddavno te nema
a tu si
duh je uvijek i ljepsi i drazi
ostvarenje
kao otreznjenje
i ako je melemno
sramno je razotkriti Muzu
emocije
sta onda ostane
i kakve su proporcije
i svjetlosti
i dana koji bi da pomogne
ali eto
cesto padaju kise
trazi li to pjesnik
malo vise
i od sebe i tebe
rastuzi onda dan cijeli
i noc se zaboravi
izbijeli
sve sto boje ima
mijenja se i nestaje
da li lomim standarde
ili se to moja reperka kaje
sta je...
 
Kliknite za proširenje...
Muze se čuvaju ljubomorno, negdje u tajnim pretincima najljepših sjećanja...
daleko od tuđih očiju...daleko od tuđih ruku...daleko od sunčevih zraka :lol:
i onda će da traju...i traju...
 
Nema većeg prokletstva
od uma treznih, umerenih i razumnih,
što ne razlikuju periodičnu oseku
od osakaćene, opustošene prirode
i misle da se mir rađa
iz jalovosti ozidane grobnice.

I zato divni čoveče,
nemoj se nikada otrezniti,
makar ti krvave suze tekle,
zbog sebe i zbog nas,
pij vina zanosnog, opasno moćnog
i pevaj glasom što ti ga nimfe kradu.

Redak si ti među muškarcima
čije reči pokazuju
da duša nije ni ženska ni muška
već jedna jedina.

Hvala
:zag::heart:
 
...Sf.
dizes valove kao anakonda
i u luku
koji priroda sebe prezentuje
ukazujes na brda
koja su radjala
i,
da se ne zaboravljaju
jer su proljeca vjecna
samo zbog cvijeca
zbog mladosti
i zbog onih
koji za to znaju...:hvala::zag:
 
Da bi pomerio granice mogućeg i stvorio nove vrednosti, da bi se preobrazio u bolju
verziju sebe, Faraonn se okreće svojoj Duši, svojoj najvećoj ljubavi, svom Izvoru, svojoj
istinskoj prirodi i kaže:

"Ne mogu više s tobom
u mislima
odavno te nema
a tu si"...

Čista ljubav, bezgranična je istina srca svemira, ona je model našeg postojanja, model
svesti, ona je u nama, u našem Izvoru, u Duši. To Faraonn zna, pa se pita, tražeći je:

..."traži li to pesnik
malo više
i od sebe i tebe".....

Kada Faraonn hoće da voli sebe, on zagrli svoj Izvor, svoju Dušu, sebe i voli se svojom prirodom,
Bogom.
Kada Faraon hoće da bude voljen, on zagrli svoj Izvor, svoju Dušu, sebe i biva voljen svojom prirodom,
Bogom.

Kada faraonn u želji da svetu da ono najbolje od sebe - bezgraničnu ljubav - osećajući da smo svi jedno što
postoji i da smo svi u svojoj srži, u Duši zaista savršeni i dostojni takve ljubavi, on zagrabi iz svoje Duše bezgraničnu ljubav i nahrani nas njome, neštedemice. A Duša njegova igra, peva, voli, ljubi, dok se nova ljubav u njoj rađa, da nadomesti poklonjeno.

Znalac Duše svoje, sensej se hrani i hrani ljubavlju božanskom.
 
...tako pise Soradze o Pjesniku i njegovom odnosu sa sobom sa njegovom borbom koja i nije borna no pokusaj saglasja sa intimama svoje Bitosti, svoje neskrivene simpatije ka sopstvenoj Dusi a s kojom je u raskolu od pocetka adolescencije...Dusa i odnos prema njenim afinitetima ka zenskom pricipu porazila je Faraonn_a na svakom polju jer mu ne da ni da daje ni oduzima ...Ona zna da Faraonn ne umije...Dusa sad zna da Faraonn
vise i ne smije
a u solilokviju
pada kognitiva Faraonn_a pjesnika
pred mistikom nasledja
ranih rana
djetinjih,- dana...
Hvala ti za sve sto si izrekla Soradze
za sve sto si htjela jos
ali osjetila si da pjesma je samo prvi val Lavine...
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top