Šta je to sa Američkim gradovima*

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.900
https://www.archdaily.com/976607/whats-the-matter-with-american-cities?
copenghagen-via-flickr-768x430.jpg

Kopenhagen

Milano je u misiji da postane grad koji je najprijateljskiji za bicikliste u Evropi, sa planovima za izgradnju
750 kilometara (466 milja) zaštićenih biciklističkih staza do 2035. An Idalgo, gradonačelnica Pariza,
lako je ponovo izabrana 2020. nakon transformacije glavnog grada Francuske sa merama kao što je
pretvaranje saobraćajnice duž Sene u stazu na obali reke bez automobila. (Ona je bila veoma iskrena
u pogledu smanjenja broja automobila u Parizu.) Kopenhagen je na putu da postane prvi grad na svetu
sa neutralnim emisijama ugljenika, a Beč izlaže stambenu izgradnju na nivou, kvalitetu i održivosti –
i po ceni – to čini da veliki deo ostatka sveta odahne. Ljudi u Evropi cene svoje gradove i u velikoj
meri podržavaju novi razvoj koji, sveukupno, čini njihove živote boljim.

LA-via-richard-vogel-AP.jpg

Šatori u Los Angelesu

U međuvremenu, u Americi je situacija skoro suprotna, posebno u zapadnim državama, gde prigradski
stanovi uživaju veću potražnju dok gradski život kao težnja opada. Ovo nije iznenađujuće, pošto mnogi
gradovi ne uspevaju da obezbede adekvatan smeštaj, imaju deo stanovništva bez krova nad glavom i
nastavljaju da trpe iscrpljujuće saobraćajne gužve. Što je još gore, ljudi ostaju mobilisani protiv korektivnih
mera, jer se plaše da bi novi razvoj verovatno samo pogoršao stvari. Obično ljudi odbacuju takve dijametralno suprotne urbane preferencije poput „mi smo samo drugačiji“, što je besmisleno objašnjenje zašto gradovi u
SAD ne mogu postati bolji. Ali činjenice govore o ozbiljnijim okolnostima. Američki gradovi su toliko neodrživi
da njihov nepromenjeni nastavak ugrožava kvalitet života građana.
 
Istraživanja pokazuju da prosečan stanovnik tipičnog zapadnog američkog grada, kao što su
Los Anđeles ili Feniks, doprinosi približno šest puta više ugljenika u atmosferi po glavi stanovnika nego prosečan stanovnik evropskog grada. Singapur, Tokio i Hong Kong imaju još niži ugljenični otisak. A pošto država Kalifornija navodi transport kao najznačajniji uzrok proizvodnje ugljenika,
to čini da razlike između gradova sa obe strane Atlantika nisu samo lični izbor, već jedan od
ključnih pokretača zašto bi planeta mogla da postane manje pogodna za život. ljudi u budućnosti. Osim što polažu pravo na titulu „grad“, američki i evropski gradovi dele sve manje i manje zajedničkog kako godine prolaze.

9c6855b913b33f72-1024x576.jpg

Menhetn-Manhattan

Posle Drugog svetskog rata, i Evropa i Amerika prihvatile su moderan urbani dizajn i napravile prostor u svojim starijim gradovima za slobodan prostor i kretanje automobila.
U starijim gradovima SAD to se često dešavalo u ime „obnove grada“. U zapadnim Sjedinjenim Državama često je bilo toliko otvorenog prostora na raspolaganju da su se gradovi jednostavno mogli proširiti na njega, na osnovu nove paradigme. Iako je predgrađe zvanično izmišljeno na
Long Ajlendu u Njujorku, kalifornijske kuće za proučavanje slučaja bile su te koje su podstakle ogroman razvoj koji se širio po zapadnim državama kao „progresivna“ posleratna urbana rešenja.

U SAD, jedna reakcija na moderno urbano planiranje je novi urbanizam. Imao je neke uspehe
kao što su Seaside, Florida, Vestminster, Kolorado i Mueller, Teksas—ali da bi se tradicionalni urbani okvir lakše prihvatio za gradove sa ispranim mozgovima, u početku se vezao za „stil tematskog parka“ tradicionalnih građevinskih dizajna. Čak i uz to, povratak tradicionalnoj urbanoj formi nikada nije bio široko prihvaćen. Međutim, korišćenje tradicionalnog dizajna zgrada postalo
je veliki uspeh. Danas je lako pronaći gradove koji koriste prigradsko zemljište i planiranje saobraćaja u DOT stilu, a istovremeno zahtevaju tradicionalni evropski dizajn zgrada.
 
Južna Kalifornija mora konačno prepoznati vezu između urbanog oblika i klimatskih promena.
Ova veza nije slučajna, već uzročna. Urbani razvoj koji održava upotrebu automobila glavni je pokretač klimatskih promena. Postoje, naravno, čitave industrije koje pokušavaju da nas ubede
da možemo da nastavimo da živimo kakvi jesmo i da će električni automobili sve to učiniti dobrim. Zaustavljanje i eventualno preokretanje klimatskih promena zahtevaće promenu paradigme za gradove u SAD, a to mora da počne sada. Društvo ne bi trebalo da nastavi da toleriše zajednice
koje će zauvek zahtevati vožnju na sve veće udaljenosti. Američki gradovi moraju da se odviknu
od automobila. Kako se predgrađa mogu pretvoriti u gradove u kojima se može hodati za koje
mnogi kažu da bi želeli da žive?
 
To jeste najstroži zakon,ali ne znam da li se oni toga pridržavaju..Ako da,
onda ne vidim problem. Zagađenje treba da je na sasvim niskom nivou u SAD
Pa sve zavisi gde si lociran... nijedan milionski grad u svetu nije čist kao planinska livada, ali je pitanje da li to zagađenje znatno utiče na zdravlje ljudi, da li je prosečan životni vek kraći nego drugde, itd. Sve su to merljive varijable i mogu se porediti.

To je neko moje mišljenje.
 
Pa sve zavisi gde si lociran... nijedan milionski grad u svetu nije čist kao planinska livada, ali je pitanje da li to zagađenje znatno utiče na zdravlje ljudi, da li je prosečan životni vek kraći nego drugde, itd. Sve su to merljive varijable i mogu se porediti.

To je neko moje mišljenje.
a kako ćeš da uporediš dužinu života kad nit je ista genetika nit je bilo mira za tri generacije pa da znamo...

"žene duže žive" jer se u smrtnost muškaraca računa i rat.

inače je isto
 
Kada pogledate Američke gradove , onda vidite koja je genijalnost trebala da ih smisli. Prave avenije, široke ulice , projektovani za 100 godina unapred.
Sta je kod nas, ćoškaste zgrade kako je ko prodavao medje.
Nije bas tako, grad New York je 1920te kada je pocela masovna proizvodnja automobila I da on bude pristupacniji imao vise stanovnika nego Srbija sto ima sada. Nije bilo tesko tada planira ti u takvim uslovima kada se znalo da ce grad samo da raste, al eto I to im nije po moglo, kolapas saobracaja u NY je horror film naspram istog u BGu I NSu. Problem kod nas je prenaseljenost vecih gradova jer svi hoce tu da zive, NS je ako se dobro secam na pocetku novog milenijuma imao oko 180k stanovnika, 10god kasnije sam grad je imao preko 250k, mislim da je brojka veca I od 270k
 
Problem sa Američkim gradovima je nastao iz koncepta "američkog sna" gde se ljudima prodavao ideal života u predgrađu, samostalna kuća sa velikim dvorištem i dva automobila. Takvo predgrađe ima retku naseljenost i grad sa takvim predgrađima mora da zauzima veliku površinu, što povlači neophodnost posedovanja automobila.

Motiv ljudi u SAD da pobegnu u predgrađa, koji nije postojao u Evropi, je velika segregacija, bogati belci su bežali u predgrađa zato što su siromašni obojeni (crnci, latinosi i kinezi) bili fokusirani po gradovima. Predgrađe ti je garantovalo "sigurno okruženje".

Turbo-kapitalizam je takođe forsirao automobile iz "praktičnog" razloga - oni su bolji po ekonomiju od javnog prevoza. Autom trošiš više goriva, menjaš više guma, radiš više popravki, češće ga menjaš itd. Javni prevoz je previše ekonomičan i praktičan, nema tu love. Zato su autobusi bili nužno zlo koje koriste siromašni, železnička mreža je specijalizovana za prevoz robe a putnicima je postala nepraktična itd.

Lakog rešenja za SAD nema, tranzicija mora da bude agresivna i bolna, mislim da nisu spremni za to.

Preporučujem ovaj kanal na tu temu: Not Just Bikes
 
Problem sa Američkim gradovima je nastao iz koncepta "američkog sna" gde se ljudima prodavao ideal života u predgrađu, samostalna kuća sa velikim dvorištem i dva automobila. Takvo predgrađe ima retku naseljenost i grad sa takvim predgrađima mora da zauzima veliku površinu, što povlači neophodnost posedovanja automobila.

Motiv ljudi u SAD da pobegnu u predgrađa, koji nije postojao u Evropi, je velika segregacija, bogati belci su bežali u predgrađa zato što su siromašni obojeni (crnci, latinosi i kinezi) bili fokusirani po gradovima. Predgrađe ti je garantovalo "sigurno okruženje".

Turbo-kapitalizam je takođe forsirao automobile iz "praktičnog" razloga - oni su bolji po ekonomiju od javnog prevoza. Autom trošiš više goriva, menjaš više guma, radiš više popravki, češće ga menjaš itd. Javni prevoz je previše ekonomičan i praktičan, nema tu love. Zato su autobusi bili nužno zlo koje koriste siromašni, železnička mreža je specijalizovana za prevoz robe a putnicima je postala nepraktična itd.

Lakog rešenja za SAD nema, tranzicija mora da bude agresivna i bolna, mislim da nisu spremni za to.

Preporučujem ovaj kanal na tu temu: Not Just Bikes
Objektivno i tačno!
 
https://www.archdaily.com/976607/whats-the-matter-with-american-cities?
copenghagen-via-flickr-768x430.jpg

Kopenhagen

Milano je u misiji da postane grad koji je najprijateljskiji za bicikliste u Evropi, sa planovima za izgradnju
750 kilometara (466 milja) zaštićenih biciklističkih staza do 2035. An Idalgo, gradonačelnica Pariza,
lako je ponovo izabrana 2020. nakon transformacije glavnog grada Francuske sa merama kao što je
pretvaranje saobraćajnice duž Sene u stazu na obali reke bez automobila. (Ona je bila veoma iskrena
u pogledu smanjenja broja automobila u Parizu.) Kopenhagen je na putu da postane prvi grad na svetu
sa neutralnim emisijama ugljenika, a Beč izlaže stambenu izgradnju na nivou, kvalitetu i održivosti –
i po ceni – to čini da veliki deo ostatka sveta odahne. Ljudi u Evropi cene svoje gradove i u velikoj
meri podržavaju novi razvoj koji, sveukupno, čini njihove živote boljim.

LA-via-richard-vogel-AP.jpg

Šatori u Los Angelesu

U međuvremenu, u Americi je situacija skoro suprotna, posebno u zapadnim državama, gde prigradski
stanovi uživaju veću potražnju dok gradski život kao težnja opada. Ovo nije iznenađujuće, pošto mnogi
gradovi ne uspevaju da obezbede adekvatan smeštaj, imaju deo stanovništva bez krova nad glavom i
nastavljaju da trpe iscrpljujuće saobraćajne gužve. Što je još gore, ljudi ostaju mobilisani protiv korektivnih
mera, jer se plaše da bi novi razvoj verovatno samo pogoršao stvari. Obično ljudi odbacuju takve dijametralno suprotne urbane preferencije poput „mi smo samo drugačiji“, što je besmisleno objašnjenje zašto gradovi u
SAD ne mogu postati bolji. Ali činjenice govore o ozbiljnijim okolnostima. Američki gradovi su toliko neodrživi
da njihov nepromenjeni nastavak ugrožava kvalitet života građana.
buduci kakva gomna emigriraju i naseljavaju ameriku, ne cudi sto vecina amera zivi na dnu...........onakvom u kakvom su ziveli u svojim zemljama pre emigracije.
Dno uvek ostaje dno.....................JEL TAKO, "DRAGI" NASI ISELJENICI U AMERICI ?
 

Back
Top