- Poruka
- 80
I) Psiholog je li neko nema veze sa tim je li ima diplomu psihologa.
Primjer: Frojd je imao diplomu neurologa, a svi znaju da on j e s t e psiholog, i psihijatar[SUP]*[/SUP].
* Psihijatar je svako ko nađe povezanosti, moguće ili obavezne, "čisto"-tjelesnog i psihičkog, tako da su, dokle proučavaju to, i psiholozi dijelom psihijatri. (Npr. psiholozi proučavaju tzv. psihogalvanski refleks iliti galvansku reakciju kože, to je promjena u električnoj provodljvosti kože koja se javlja u posebnim prilikama zavisnim od psihe, i, između ostalog, koristi se i u detektoru laži.)
---
II) Psiholog je neko ko koristi neku od naučnih metoda:
To su:
- studija slučaja proučavanje pojedinca kroz vremenski period neki, ili u raznim zadatim ili spontanim situacijama
- eksperiment određuje se da na pojedinčevo n e š t o što se mjeri djeluje samo nezavisna (eksperimentalna) varijabla, da bi se mjerenjem t o g a dobila zavisna varijabla, za koju se misli da zavisi od nezavisne sve dok nema mogućnosti da je umiješano znanju eksperimentatora nešto strano (konfundriajuća varijabla). Rezultat se, da bi se znalo da se radi o mjerenju nezavisne varijable, mjeri i za kontrolnu grupu, (sup. eksperimentalna grupa) kojoj se ne izlaže promjena nezavisne varijable: ili je ona tu u jednom od svojih kvalitativnih (kavkoća) oblika, konstantnom, ili se ona u intenzitetu (količini) drži konstantnom.
Ono što se testira, provjerava, zove se hipoteza, a rezultat se nekad i ne uopštava (sa eksperimentalne grupe na sve ljude, ili ljude određenih svojstava). Ono na što se uopštava zove se p o p u l a c i j a.
- dnevnička metoda Ispitanik(ci) bjeleži tokom dugog perioda, prilično uredno, neku vrstu događaja. Iz toga iznosi zaključke (recimo: o pamćenju. Testira se da li nešto poboljšava pamećnje pa se testira subjekat i onda kad mu je dato/učinjeno/kad je učinio nešto, i onda kad nije, time što navodi događaje, a u dnevnik se provjerava da li ih je naveo tačno. Ili se testira da li se bolje sjeća emotivno nabijenih ili neutralnih situacija, i u kojim uslovima).
- korelacioni metod recimo, jedan psihijatar na osnovu 2,000 tijela nađe tri opšte karakteristike prema kojima se mogu razlikovati, grupe, tako da svako spada u neku od te tri. Onda se provjerava da li te grupe imaju veze sa stvarnim osobinama psihe. Šeldonovo ispitivanje temperamenta je takvo.
- introspekcija Samoposmatranje, i samoposmatranje u određenim uslovima, kontrolisano samoposmatranje.
- opservacija Recimo, gleda se da li se ženski pol više oslanja na odluku muškog pri prelasku ulice (to da ona počne da se kreće automatski kad krene i ovaj) onda kad je u minisuknji žena, ili kad je zakopčana do grla. Stane se i posmatra se. Znanje da se posmatra može biti konfundirajuća varijabla.
- tumačenje Nađe se obrazac, recimo za snove, za koji kad se vidi da nema izuzetaka, da može razumjeti značenje svakog sna, onda mora da se prizna da je ispravan metod. Frojd kaže da je analiza snova "kraljevski put u nesvjesno".
- logička metoda - Time se zaključuje o nečemu psihičkom na osnovu već postojećih znanja, a tako što se iz njih izvuče logički pravilan zaključak.
---
III) Psiholog je neko ko ne koristi nenaučne metode, i nenauke, a to su:
- komparativna psihologija Uopštavanje nalaza na mišu kao da važe za čovjeka. Po toj logici miš bi se mogao proučavati preko crva, jer što od miša važi za čovjeka i od crva važi za miša, i onda izlazi da bi se i čovjek mogao posmatrati putem crva. To nije ispravna metoda.
- pragmatički metod To je metoda "zaključi sve što je korist od toga: ako zaključiš to da onda od toga što si to zaključio imaš koristi, ako ti neka istina bi pomagala ti pomisli da je tako, pa i vezano za pitanja postoji li Bog itd. Zaključak koji je neistinit, ali daje rezultate koji mogu biti korisni (jer nekad i dobro sa sobom nosi zlo, i zlo dobro) ispravan je." To nije ispravna metoda, i, koristi se, recimo kod proizvodnje neuroleptika (ljekova za psihoze). Zna se da su dopaminska teorija psihoza i serotoninska teorija depresija - prva neprovjerena druga netačna, ipak, radi se sve kao da su tačne, jer to donosi nove psihofarmake i korist industriji.
Kad vam neko kaže da je pragmatičar, znajte samo da se smjer supratan njemu u filozofiji zove intelektualizam, pa eto, shvatite čemu je on suprotan.
- induktivno logičko zaključivanje To je zaključivanje tipa: za sve igračke za koje znam da postoje mogu reći da važi t o, a za igračke za koje ne znam, a znam da postoje i te koje nikad nisam vidio, onda oću induktivno da zaključim da i za njih važi to.
- SUMLJIVA METODA: "Vještačka inteligencija" - POLAZI SE OD PRETPOSTAVKE DA NEKE STVARI U ČOVJEKU MORAJU FUNKCIONISATI KAKO BI U NAJFUNCIONALNIJEM (NAJBRŽEM I NAJMOĆNIJEM) KODU PROGRAMA NA KOMPJUTERU. Pamćenje se, modeli pamćenja bolje reći, proučava izradom programa za brzo izvlačenje podataka koji su kompresovani tako da budu spakovani u manje iako ih ima više, i tome se pridaje nekakav značaj...
---
IV) Oblasti kojima se može baviti psiholog su:
- socijalna psihologija proučavanje onog psihičkog što može ili mora zavisiti od sociuma (društvenog okruženja). Tu spada i proučavanje zavisnosti psihičkih stvari od predmeta koji se koriste u socijalne svrhe, a to je na pr. i pištolj: u jednom eksperimentu kaže se da je nađeno da višu imaju agresiju oni koji svakodnevno gledaju oružje pored sebe.
Tu spadaju i ideje (netačne ili tačne) kako čovjek prilikom odnosa sa socijumom teži (to mu je glavni cilj) da zadrži pozitivnu sliku o sebi, ili da mu je glavni cilj da dobro prouči svijet (formira "kognitivnu mapu") ili mu je glavni cilj da opravda prošle postupke, bilo da su pogrešni, ako idalje želi da se drži posledica koje ti postupci donose, itd.
- psihologija pamćenja i mišljenja
- psihologija emocija
- psihologija opažanja
- pshofizika: psihologija zavisnosti senzacije (osjeta) od stimulacije (draži)
- neuropsihologija
- psihologija motivacije
- psihologija o učenju pojedinih filozofskih i psiholoških "pravaca" ili škola
- psihologija individualnih razlika: temperament, inteligencija i dr.
- narkologija
- psihopatologija
- psihoterapeutika: medicinska (hladne kupke mogu da pozitivno utiču na...) i verbalna (zašto kriješ tu tajnu, kad ćete biti povezaniji što se više upoznate ti i djevojka, ako želiš da vam svaki dan veze bude ko prvi...)
- psihologija sticanja promjena ličnosti ili sklonosti da se ponaša ovako ili onako...Zove se: psihologija učenja
- Razvojna psihologija - o raznim stadijumima psihe u odnosu na tjelesni rast i razvoj
- Psihologija stvaranja uslova ili otklanjanja "okidača" za normalno mentalno stanje i razvoj. Zove se: psihologija mentalnog zdravlja
- Psihologija ličnosti: psihologija veze emocija, vrednosnih sistema, znanja i pamćenja i motivacije. Kruna psihologije.
---
V) Psiholog mora da ima određena znanja koja nisu iz oblasti psihologije, a sudeći po planu i programu nastave fakulteta psihologije, to je ovo:
- neurologija
-- nervne ćelije, opšte o ekscitabilnim ćelijama (žljezdane, mišićne), i opšte o ćeliji
-- neurofiziologija opšta (funkcionisanje, na opštem planu)
-- neurofiziologija čula
-- građa čula (do zadnjeg detalja)
-- neuromorfologija (oblik nervnog sistema)
-- fiziologija
-- razvojna neurologija
-- neuroendokrinologija
- genetika
-- Ćelijsko građenje putem iRNK (informaciona RNK), rRNK (ribozomalna RNK) i tRNK (transportna RNK), građa proteina u ribozomima, nošenje proteina kroz ćeliju.
-- DNK replikacija, reparacija i transkripcija
-- Hromatin, hromozomi, zbivanja u jedru i jedarcu
-- Opšte o ukrštanju
- filozofija
-- filozofija pranačela i "elemenata" ("element"="nešto što gradi sve ostalo u prirodi svojim (na ovaj ili onaj način...) rasporedom ili relacijama sa drugim el.")
-- metafizika
-- gnoseologija
-- ontologija
-- filozofija uma
-- etika
-- estetika
- lingvistika i filologija
- sociologija
-- razne postavke sociologa (pr. Poperova teorija)
- antroplogija
- etnologija
- zooneurologija/zoopsihologija
- etologija (proučavanje životinja u uslovima u kojima žive, i tako da se isklj. mogućnost ili da (I) znaju da su proučavane ili da (II) to što to znaju utiče na stavke eksperimenta)
- metodologija
-- vrste metoda naučnih
-- prilagođavanje odr. metoda psihologiji
-- vrste zaključivanja
-- opširno o zadavanju valjanih testova, projektivnih tenika, tehnikama intervjua i dr.
- statistika
- strani jezik (ruski ili engeski) da bi mogao da čita knjge
- "Teorija informacije" i kibernetika
- psihofarmakologija
- fizika (pritisci, napon, jonske struje, optika itd.)
- pedagogija
- istorija nauke i filozofije
- mitologija i okultizam
Primjer: Frojd je imao diplomu neurologa, a svi znaju da on j e s t e psiholog, i psihijatar[SUP]*[/SUP].
* Psihijatar je svako ko nađe povezanosti, moguće ili obavezne, "čisto"-tjelesnog i psihičkog, tako da su, dokle proučavaju to, i psiholozi dijelom psihijatri. (Npr. psiholozi proučavaju tzv. psihogalvanski refleks iliti galvansku reakciju kože, to je promjena u električnoj provodljvosti kože koja se javlja u posebnim prilikama zavisnim od psihe, i, između ostalog, koristi se i u detektoru laži.)
---
II) Psiholog je neko ko koristi neku od naučnih metoda:
To su:
- studija slučaja proučavanje pojedinca kroz vremenski period neki, ili u raznim zadatim ili spontanim situacijama
- eksperiment određuje se da na pojedinčevo n e š t o što se mjeri djeluje samo nezavisna (eksperimentalna) varijabla, da bi se mjerenjem t o g a dobila zavisna varijabla, za koju se misli da zavisi od nezavisne sve dok nema mogućnosti da je umiješano znanju eksperimentatora nešto strano (konfundriajuća varijabla). Rezultat se, da bi se znalo da se radi o mjerenju nezavisne varijable, mjeri i za kontrolnu grupu, (sup. eksperimentalna grupa) kojoj se ne izlaže promjena nezavisne varijable: ili je ona tu u jednom od svojih kvalitativnih (kavkoća) oblika, konstantnom, ili se ona u intenzitetu (količini) drži konstantnom.
Ono što se testira, provjerava, zove se hipoteza, a rezultat se nekad i ne uopštava (sa eksperimentalne grupe na sve ljude, ili ljude određenih svojstava). Ono na što se uopštava zove se p o p u l a c i j a.
- dnevnička metoda Ispitanik(ci) bjeleži tokom dugog perioda, prilično uredno, neku vrstu događaja. Iz toga iznosi zaključke (recimo: o pamćenju. Testira se da li nešto poboljšava pamećnje pa se testira subjekat i onda kad mu je dato/učinjeno/kad je učinio nešto, i onda kad nije, time što navodi događaje, a u dnevnik se provjerava da li ih je naveo tačno. Ili se testira da li se bolje sjeća emotivno nabijenih ili neutralnih situacija, i u kojim uslovima).
- korelacioni metod recimo, jedan psihijatar na osnovu 2,000 tijela nađe tri opšte karakteristike prema kojima se mogu razlikovati, grupe, tako da svako spada u neku od te tri. Onda se provjerava da li te grupe imaju veze sa stvarnim osobinama psihe. Šeldonovo ispitivanje temperamenta je takvo.
- introspekcija Samoposmatranje, i samoposmatranje u određenim uslovima, kontrolisano samoposmatranje.
- opservacija Recimo, gleda se da li se ženski pol više oslanja na odluku muškog pri prelasku ulice (to da ona počne da se kreće automatski kad krene i ovaj) onda kad je u minisuknji žena, ili kad je zakopčana do grla. Stane se i posmatra se. Znanje da se posmatra može biti konfundirajuća varijabla.
- tumačenje Nađe se obrazac, recimo za snove, za koji kad se vidi da nema izuzetaka, da može razumjeti značenje svakog sna, onda mora da se prizna da je ispravan metod. Frojd kaže da je analiza snova "kraljevski put u nesvjesno".
- logička metoda - Time se zaključuje o nečemu psihičkom na osnovu već postojećih znanja, a tako što se iz njih izvuče logički pravilan zaključak.
---
III) Psiholog je neko ko ne koristi nenaučne metode, i nenauke, a to su:
- komparativna psihologija Uopštavanje nalaza na mišu kao da važe za čovjeka. Po toj logici miš bi se mogao proučavati preko crva, jer što od miša važi za čovjeka i od crva važi za miša, i onda izlazi da bi se i čovjek mogao posmatrati putem crva. To nije ispravna metoda.
- pragmatički metod To je metoda "zaključi sve što je korist od toga: ako zaključiš to da onda od toga što si to zaključio imaš koristi, ako ti neka istina bi pomagala ti pomisli da je tako, pa i vezano za pitanja postoji li Bog itd. Zaključak koji je neistinit, ali daje rezultate koji mogu biti korisni (jer nekad i dobro sa sobom nosi zlo, i zlo dobro) ispravan je." To nije ispravna metoda, i, koristi se, recimo kod proizvodnje neuroleptika (ljekova za psihoze). Zna se da su dopaminska teorija psihoza i serotoninska teorija depresija - prva neprovjerena druga netačna, ipak, radi se sve kao da su tačne, jer to donosi nove psihofarmake i korist industriji.
Kad vam neko kaže da je pragmatičar, znajte samo da se smjer supratan njemu u filozofiji zove intelektualizam, pa eto, shvatite čemu je on suprotan.
- induktivno logičko zaključivanje To je zaključivanje tipa: za sve igračke za koje znam da postoje mogu reći da važi t o, a za igračke za koje ne znam, a znam da postoje i te koje nikad nisam vidio, onda oću induktivno da zaključim da i za njih važi to.
- SUMLJIVA METODA: "Vještačka inteligencija" - POLAZI SE OD PRETPOSTAVKE DA NEKE STVARI U ČOVJEKU MORAJU FUNKCIONISATI KAKO BI U NAJFUNCIONALNIJEM (NAJBRŽEM I NAJMOĆNIJEM) KODU PROGRAMA NA KOMPJUTERU. Pamćenje se, modeli pamćenja bolje reći, proučava izradom programa za brzo izvlačenje podataka koji su kompresovani tako da budu spakovani u manje iako ih ima više, i tome se pridaje nekakav značaj...
---
IV) Oblasti kojima se može baviti psiholog su:
- socijalna psihologija proučavanje onog psihičkog što može ili mora zavisiti od sociuma (društvenog okruženja). Tu spada i proučavanje zavisnosti psihičkih stvari od predmeta koji se koriste u socijalne svrhe, a to je na pr. i pištolj: u jednom eksperimentu kaže se da je nađeno da višu imaju agresiju oni koji svakodnevno gledaju oružje pored sebe.
Tu spadaju i ideje (netačne ili tačne) kako čovjek prilikom odnosa sa socijumom teži (to mu je glavni cilj) da zadrži pozitivnu sliku o sebi, ili da mu je glavni cilj da dobro prouči svijet (formira "kognitivnu mapu") ili mu je glavni cilj da opravda prošle postupke, bilo da su pogrešni, ako idalje želi da se drži posledica koje ti postupci donose, itd.
- psihologija pamćenja i mišljenja
- psihologija emocija
- psihologija opažanja
- pshofizika: psihologija zavisnosti senzacije (osjeta) od stimulacije (draži)
- neuropsihologija
- psihologija motivacije
- psihologija o učenju pojedinih filozofskih i psiholoških "pravaca" ili škola
- psihologija individualnih razlika: temperament, inteligencija i dr.
- narkologija
- psihopatologija
- psihoterapeutika: medicinska (hladne kupke mogu da pozitivno utiču na...) i verbalna (zašto kriješ tu tajnu, kad ćete biti povezaniji što se više upoznate ti i djevojka, ako želiš da vam svaki dan veze bude ko prvi...)
- psihologija sticanja promjena ličnosti ili sklonosti da se ponaša ovako ili onako...Zove se: psihologija učenja
- Razvojna psihologija - o raznim stadijumima psihe u odnosu na tjelesni rast i razvoj
- Psihologija stvaranja uslova ili otklanjanja "okidača" za normalno mentalno stanje i razvoj. Zove se: psihologija mentalnog zdravlja
- Psihologija ličnosti: psihologija veze emocija, vrednosnih sistema, znanja i pamćenja i motivacije. Kruna psihologije.
---
V) Psiholog mora da ima određena znanja koja nisu iz oblasti psihologije, a sudeći po planu i programu nastave fakulteta psihologije, to je ovo:
- neurologija
-- nervne ćelije, opšte o ekscitabilnim ćelijama (žljezdane, mišićne), i opšte o ćeliji
-- neurofiziologija opšta (funkcionisanje, na opštem planu)
-- neurofiziologija čula
-- građa čula (do zadnjeg detalja)
-- neuromorfologija (oblik nervnog sistema)
-- fiziologija
-- razvojna neurologija
-- neuroendokrinologija
- genetika
-- Ćelijsko građenje putem iRNK (informaciona RNK), rRNK (ribozomalna RNK) i tRNK (transportna RNK), građa proteina u ribozomima, nošenje proteina kroz ćeliju.
-- DNK replikacija, reparacija i transkripcija
-- Hromatin, hromozomi, zbivanja u jedru i jedarcu
-- Opšte o ukrštanju
- filozofija
-- filozofija pranačela i "elemenata" ("element"="nešto što gradi sve ostalo u prirodi svojim (na ovaj ili onaj način...) rasporedom ili relacijama sa drugim el.")
-- metafizika
-- gnoseologija
-- ontologija
-- filozofija uma
-- etika
-- estetika
- lingvistika i filologija
- sociologija
-- razne postavke sociologa (pr. Poperova teorija)
- antroplogija
- etnologija
- zooneurologija/zoopsihologija
- etologija (proučavanje životinja u uslovima u kojima žive, i tako da se isklj. mogućnost ili da (I) znaju da su proučavane ili da (II) to što to znaju utiče na stavke eksperimenta)
- metodologija
-- vrste metoda naučnih
-- prilagođavanje odr. metoda psihologiji
-- vrste zaključivanja
-- opširno o zadavanju valjanih testova, projektivnih tenika, tehnikama intervjua i dr.
- statistika
- strani jezik (ruski ili engeski) da bi mogao da čita knjge
- "Teorija informacije" i kibernetika
- psihofarmakologija
- fizika (pritisci, napon, jonske struje, optika itd.)
- pedagogija
- istorija nauke i filozofije
- mitologija i okultizam