Sve se odvijalo na uglu ulice u kojoj je Alisa živjela, u maloj knjižari dok je bila u potrazi za najnovijom
knjigom njenog omiljenog pisca Orhana Pamuka.
-Ali, ja tebe ne poznajem,- Alisa je gestikulirajući pokušavala da ubijedi tajanstvenog stranca koji joj je prišao
tvrdeći da se njih dvoje poznaju.
-Mislim da me nisi razumjela ,- rekao je nepoznati muškarac, a onda nastavio - Moje ime je Tarik. Možda se
formalno nismo sreli prije, ali postoji nešto posebno što nas povezuje.
Alisa je zabrinuto podigla obrve, pokušavajući razumjeti o čemu on govori. Nije mogla razaznati nikakve tragove
prepoznavanja ili sjećanja na njega. Koliko god se trudila, u ovom visokom muškarcu tamne kose nije mogla
vidjeti ništa prepoznatljivo. Zaustavila je pogled na njegovim crnim očima, ali sem pomalo vragolastog sjaja nije
ništa drugo vidjela. Potom joj se pogled zaustavio na njegovim lijepo oblikovanim usnama koje su bile razvučene
u smiješak a onda na maloj rupici na bradi. Mogao je imati četrdeset pet godina. Bio je odjeven u traperice i košulju krem
boje. Ali i dalje u svemu tome nije vidjela ništa poznato. A onda je uslijedilo nešto što je Alisu ostavilo bez riječi
Tarik je počeo je recitovati.
Ti i ja u ljubavi smo vječno
od sreće blistaju naše oči
ljubimo se pod zvjezdanim nebom
skriveni u ljetnoj noći.
- Ali..ali, to su moji stihovi,- zamuckujući od iznenađenja jedva je progovorila.
Alisa je već dugo vremena pisala pjesme. Poezija ju je naprosto ispunjavala, činila radosnom i bila sastavni dio
njenog života. Pisala je o ljubavi, prirodi, prenosila svoje emocije na bjelinu papira i uživala u tome. No, kako nije
bila pretjerano ambiciozna, sve je ostalo na nivou hobija za kojeg je znalo samo par njenih bližih prijatelja. Sada je
zbunjeno gledala Tarika, ne mogavši da shvati odakle je on mogao poznavati njene stihove. Istovremeno, morala
je priznati sebi da joj je to na neki čudan način prijalo, ali ju je pomalo i plašilo.
-Odakle znaš moje stihove?
-Alisa , moja draga, možda ne znaš,- Tarik ju je pogledao pravo u oči i počeo ozbiljnim dubokim glasom,- mi smo
srodne duše koje su bile razdvojene kroz vjekove. Naša ljubav je vječna, a naše priče su isprepletene kroz prostor
i vrijeme. Ti si pisala o našoj ljubavi, a da to nisi ni znala. Odlučio sam te pronaći i podijeliti ove riječi s tobom.
U prvi mah Alisi je kroz glavu proletjela misao da je Tarik pacijent koji je nekim čudom pobjegao sa Psihijatrije i
stvorio se pred njom. Čak se na trenutak bila i sažalila nad njim. No, promislivši, pretpostavila je da se ipak samo
šali jer uopšte nije izgledao kao neko nad kim bi se trebalo sažaliti, naprotiv. Ipak je nastavila provokativno.
-Jesi li ti siguran da ti je dobro? Stvarno očekuješ da povjerujem u to?
U tom trenutku pojavila se prodavačica upitavši ih da li im može pomoći s obzirom da su njih dvoje već dugo stajali
ispred jedne police, a nisu imali ništa u rukama.
Alisa je pogledala prodavačicu, osmjehnula se i odgovorila:
-Hvala vam na ponudi. Zapravo tražim knjigu Orhana Pamuka, najnovije izdanje. Možete li mi pomoći pronaći je?
Prodavačica je prijateljski klimnula glavom i uputila se prema drugom dijelu knjižare, pozivajući ih da je slijede.
Došli su do police na kojoj je bilo nekoliko primjeraka knjige koju je Alisa tražila. Prodvačica se zaputila nazad
prema pultu, a Alisa je pogledala u Tarika očekujući objašnjenje za njegovo čudno ponašanje.
Odjednom se Tarik nasmijao.
-Molim te Alisa, oprosti za ovu šalu. Jednostavno nisam odolio da se malo ne našalim s tobom. Mogu sve objasniti.
Potom je iz unutarnjeg džepa svoje jakne izvadio jedan rokovnik, a kada ga je otvorio Alisa je na svoje iznenađenje
vidjela stranicu ispisanu njenim stihovima, što je Alisu još više zbunilo.
-Odakle ti to?
-Sa jednog sajta.
-To su moji stihovi, ali ja nikad nisam objavljivala ništa na internetu.
-Moguće, ali svejedno, oni su se našli na netu. I pri tom su potpisani tvojim imenom, -rekao je Tarik.
A onda je Alisi sinulo. Jedino ko je mogao uraditi to bila je njena prijateljica Nora. Nora ju je često nagovarala da
pođe sa objavljivanjem jer po njenim riječima ona je bila sjajan talenat za poeziju. Kako Alisa nije vjerovala u to,
očigledno je da je Nora preuzela stvar u svoje ruke. Nori nije bilo teško doći do njenih pjesama jer joj je svaku
od njih ona slala na mail da bi o njoj poslije mogle razgovarati.
Ostalo je još nejasno samo otkud u čitavoj priči, sad pred njom stoji ovaj muškarac koji tvrdi da se zove Tarik,
a uz to tako dobro izgleda i uz to je vragolasto gleda tamnim očima.
-Gledaj,- počeo je Tarik kao da je vidio pitanje u njenim očima,- već duže vrijeme na portalu na kojem sam glavni
i odgovorni urednik djevojka po imenu Nora povremeno obavljuje stihove. Nedavno smo na portalu imali konkurs
za pjesmu godine. Pogodi ko je bio pobjednik? Nora.
Kada smo je kontaktirali radi preuzimanja nagrade, ona nam je otkrila sve,- završi Tarik.
-Ali, otkud ti ovdje? I otkud me poznaješ?-Alisi i dalje nije bilo jasno.
-Nora je na konkurs, zajedno sa tvojom pjesmom poslala i tvoju sliku i adresu. Nije bilo teško naći tvoju ulicu, a ni
ovu malu knjižaru za koju mi reče tvoja gazdarica da u nju često svraćaš.
Alisa ga je gledala, ali i dalje joj nije bilo ništa jasno.
-A ti inače imaš običaj da prevrneš cijeli grad i upoznaješ sve djevojke koje objavljuju na tvom sajtu?- rekla je šaljivo.
Sve ovo ju je odjednom počelo sjajno zabavljati.
-Ne. Samo one čije mi se pisanje izvanredno svidi. Znao sam da neko ko piše kao ti, mora biti poseban - rekao je
Tarik značajno.
-A šta ćemo sa pričom o srodnim dušama?- Alisa se nasmijala.
-To je naknadno saznanje,-Tarik se smiješio,- To sam shvatio kad sam vidio tvoje oči. U njima je zapisano, -gledao ju je
tamnim očima.
Alisa ga je pogledala zbunjeno, ali u isto vrijem osjetila neko neobjašnjivo uzbuđenje. Cijela ta situacija sa stihovima,
portalom, i nagradom - sve to bilo je kao iz nekog romantičnog romana, ali u stvarnom životu.
A da stvar bude još zapetljanija ovaj šarmantni muškarac joj se baš dopadao, a po svemu sudeći i ona se dopadala
njemu.
-Dobro, pronašao si me. I šta ćemo sad?- upitala ga je Alisa.
-Sad ćeš ti uzeti knjigu koju si kupila, a onda idemo da proslavimo tvoju pobjedu.
-Jako si samouvjeren,- Alisa se nasmiješila.
Dok su u obližnjoj poslastičarnici jeli ukusnu voćnu tortu, Tarik i Alisa su razgovarali kao stari znanci. On joj je pričao o
svom radu na internet portalu, a ona njemu o svojoj ljubavi prema poeziji. Zaokupljeni razgovorom nisu primjetili djevojku
duge plave kose koja im se približavala.
-Tako dakle, ko sad šiša mene, -Alisa je začula Norin glas koja je zvučala kobajagi ljutito.
Alisa je ustala i raširila ruke prema Nori.
-Ćao, pjesnikinjo. Vidim da si upoznala mog novog momka,- nasmijala se Nora pokazujući na Tarika,- Znala sam da
ćeš pobijediti. Uvijek sam vjerovala u tebe.
Potom je prišla Tariku i spustila svoje usne na njegove.
-Ljubavi, nadam se da te moja prijateljica Alisa nije previše gnjavila.
Rekla sam ti da pjesnici znaju biti pravi gnjavatori. Ali, da nije bilo njenih stihova ti se nikad ne bi zaljubio u mene, zar ne
dragi. Kada sam ti na kraju rekla da stihovi nisu bili moji, nego Alisini, bilo je već kasno.Tvoje srce pripalo je meni.
Tarik je samo bespomoćno gledao u Alisu.
RiadaT.
knjigom njenog omiljenog pisca Orhana Pamuka.
-Ali, ja tebe ne poznajem,- Alisa je gestikulirajući pokušavala da ubijedi tajanstvenog stranca koji joj je prišao
tvrdeći da se njih dvoje poznaju.
-Mislim da me nisi razumjela ,- rekao je nepoznati muškarac, a onda nastavio - Moje ime je Tarik. Možda se
formalno nismo sreli prije, ali postoji nešto posebno što nas povezuje.
Alisa je zabrinuto podigla obrve, pokušavajući razumjeti o čemu on govori. Nije mogla razaznati nikakve tragove
prepoznavanja ili sjećanja na njega. Koliko god se trudila, u ovom visokom muškarcu tamne kose nije mogla
vidjeti ništa prepoznatljivo. Zaustavila je pogled na njegovim crnim očima, ali sem pomalo vragolastog sjaja nije
ništa drugo vidjela. Potom joj se pogled zaustavio na njegovim lijepo oblikovanim usnama koje su bile razvučene
u smiješak a onda na maloj rupici na bradi. Mogao je imati četrdeset pet godina. Bio je odjeven u traperice i košulju krem
boje. Ali i dalje u svemu tome nije vidjela ništa poznato. A onda je uslijedilo nešto što je Alisu ostavilo bez riječi
Tarik je počeo je recitovati.
Ti i ja u ljubavi smo vječno
od sreće blistaju naše oči
ljubimo se pod zvjezdanim nebom
skriveni u ljetnoj noći.
- Ali..ali, to su moji stihovi,- zamuckujući od iznenađenja jedva je progovorila.
Alisa je već dugo vremena pisala pjesme. Poezija ju je naprosto ispunjavala, činila radosnom i bila sastavni dio
njenog života. Pisala je o ljubavi, prirodi, prenosila svoje emocije na bjelinu papira i uživala u tome. No, kako nije
bila pretjerano ambiciozna, sve je ostalo na nivou hobija za kojeg je znalo samo par njenih bližih prijatelja. Sada je
zbunjeno gledala Tarika, ne mogavši da shvati odakle je on mogao poznavati njene stihove. Istovremeno, morala
je priznati sebi da joj je to na neki čudan način prijalo, ali ju je pomalo i plašilo.
-Odakle znaš moje stihove?
-Alisa , moja draga, možda ne znaš,- Tarik ju je pogledao pravo u oči i počeo ozbiljnim dubokim glasom,- mi smo
srodne duše koje su bile razdvojene kroz vjekove. Naša ljubav je vječna, a naše priče su isprepletene kroz prostor
i vrijeme. Ti si pisala o našoj ljubavi, a da to nisi ni znala. Odlučio sam te pronaći i podijeliti ove riječi s tobom.
U prvi mah Alisi je kroz glavu proletjela misao da je Tarik pacijent koji je nekim čudom pobjegao sa Psihijatrije i
stvorio se pred njom. Čak se na trenutak bila i sažalila nad njim. No, promislivši, pretpostavila je da se ipak samo
šali jer uopšte nije izgledao kao neko nad kim bi se trebalo sažaliti, naprotiv. Ipak je nastavila provokativno.
-Jesi li ti siguran da ti je dobro? Stvarno očekuješ da povjerujem u to?
U tom trenutku pojavila se prodavačica upitavši ih da li im može pomoći s obzirom da su njih dvoje već dugo stajali
ispred jedne police, a nisu imali ništa u rukama.
Alisa je pogledala prodavačicu, osmjehnula se i odgovorila:
-Hvala vam na ponudi. Zapravo tražim knjigu Orhana Pamuka, najnovije izdanje. Možete li mi pomoći pronaći je?
Prodavačica je prijateljski klimnula glavom i uputila se prema drugom dijelu knjižare, pozivajući ih da je slijede.
Došli su do police na kojoj je bilo nekoliko primjeraka knjige koju je Alisa tražila. Prodvačica se zaputila nazad
prema pultu, a Alisa je pogledala u Tarika očekujući objašnjenje za njegovo čudno ponašanje.
Odjednom se Tarik nasmijao.
-Molim te Alisa, oprosti za ovu šalu. Jednostavno nisam odolio da se malo ne našalim s tobom. Mogu sve objasniti.
Potom je iz unutarnjeg džepa svoje jakne izvadio jedan rokovnik, a kada ga je otvorio Alisa je na svoje iznenađenje
vidjela stranicu ispisanu njenim stihovima, što je Alisu još više zbunilo.
-Odakle ti to?
-Sa jednog sajta.
-To su moji stihovi, ali ja nikad nisam objavljivala ništa na internetu.
-Moguće, ali svejedno, oni su se našli na netu. I pri tom su potpisani tvojim imenom, -rekao je Tarik.
A onda je Alisi sinulo. Jedino ko je mogao uraditi to bila je njena prijateljica Nora. Nora ju je često nagovarala da
pođe sa objavljivanjem jer po njenim riječima ona je bila sjajan talenat za poeziju. Kako Alisa nije vjerovala u to,
očigledno je da je Nora preuzela stvar u svoje ruke. Nori nije bilo teško doći do njenih pjesama jer joj je svaku
od njih ona slala na mail da bi o njoj poslije mogle razgovarati.
Ostalo je još nejasno samo otkud u čitavoj priči, sad pred njom stoji ovaj muškarac koji tvrdi da se zove Tarik,
a uz to tako dobro izgleda i uz to je vragolasto gleda tamnim očima.
-Gledaj,- počeo je Tarik kao da je vidio pitanje u njenim očima,- već duže vrijeme na portalu na kojem sam glavni
i odgovorni urednik djevojka po imenu Nora povremeno obavljuje stihove. Nedavno smo na portalu imali konkurs
za pjesmu godine. Pogodi ko je bio pobjednik? Nora.
Kada smo je kontaktirali radi preuzimanja nagrade, ona nam je otkrila sve,- završi Tarik.
-Ali, otkud ti ovdje? I otkud me poznaješ?-Alisi i dalje nije bilo jasno.
-Nora je na konkurs, zajedno sa tvojom pjesmom poslala i tvoju sliku i adresu. Nije bilo teško naći tvoju ulicu, a ni
ovu malu knjižaru za koju mi reče tvoja gazdarica da u nju često svraćaš.
Alisa ga je gledala, ali i dalje joj nije bilo ništa jasno.
-A ti inače imaš običaj da prevrneš cijeli grad i upoznaješ sve djevojke koje objavljuju na tvom sajtu?- rekla je šaljivo.
Sve ovo ju je odjednom počelo sjajno zabavljati.
-Ne. Samo one čije mi se pisanje izvanredno svidi. Znao sam da neko ko piše kao ti, mora biti poseban - rekao je
Tarik značajno.
-A šta ćemo sa pričom o srodnim dušama?- Alisa se nasmijala.
-To je naknadno saznanje,-Tarik se smiješio,- To sam shvatio kad sam vidio tvoje oči. U njima je zapisano, -gledao ju je
tamnim očima.
Alisa ga je pogledala zbunjeno, ali u isto vrijem osjetila neko neobjašnjivo uzbuđenje. Cijela ta situacija sa stihovima,
portalom, i nagradom - sve to bilo je kao iz nekog romantičnog romana, ali u stvarnom životu.
A da stvar bude još zapetljanija ovaj šarmantni muškarac joj se baš dopadao, a po svemu sudeći i ona se dopadala
njemu.
-Dobro, pronašao si me. I šta ćemo sad?- upitala ga je Alisa.
-Sad ćeš ti uzeti knjigu koju si kupila, a onda idemo da proslavimo tvoju pobjedu.
-Jako si samouvjeren,- Alisa se nasmiješila.
Dok su u obližnjoj poslastičarnici jeli ukusnu voćnu tortu, Tarik i Alisa su razgovarali kao stari znanci. On joj je pričao o
svom radu na internet portalu, a ona njemu o svojoj ljubavi prema poeziji. Zaokupljeni razgovorom nisu primjetili djevojku
duge plave kose koja im se približavala.
-Tako dakle, ko sad šiša mene, -Alisa je začula Norin glas koja je zvučala kobajagi ljutito.
Alisa je ustala i raširila ruke prema Nori.
-Ćao, pjesnikinjo. Vidim da si upoznala mog novog momka,- nasmijala se Nora pokazujući na Tarika,- Znala sam da
ćeš pobijediti. Uvijek sam vjerovala u tebe.
Potom je prišla Tariku i spustila svoje usne na njegove.
-Ljubavi, nadam se da te moja prijateljica Alisa nije previše gnjavila.
Rekla sam ti da pjesnici znaju biti pravi gnjavatori. Ali, da nije bilo njenih stihova ti se nikad ne bi zaljubio u mene, zar ne
dragi. Kada sam ti na kraju rekla da stihovi nisu bili moji, nego Alisini, bilo je već kasno.Tvoje srce pripalo je meni.
Tarik je samo bespomoćno gledao u Alisu.
RiadaT.
Poslednja izmena:
Makar reda radi