У чланку из Политике пише да у Србији постоји 24.438 удружења грађана, то јест невладиних организација.
Баве се различитим областима: култура и уметност, образовање и истраживања, животна средина (екологија), социо-хуманитарни проблеми, омладина и студенти, изградња и развој локалних заједница, људска права, женска права, права животиња, пословни, професионални и струковни интереси...
Директоријум удружења налази се на:
http://www.crnps.org.rs/direktorijum-nvo
(не знам тачно колико их је побријано, али ту су основни подаци).
Znam ja to i procitao sam i origanalni clanak tako da sam svoje retoricko pitanje onako formulisao bas zato sto sam hteo da navedem ljude koji ovu temu citaju i ucestvuju u raspravi o njoj da ne bi trebalo da reaguju kao bik na crvenu maramu tj. na *prvu loptu* psujuci sve po spisku ovoj nekolicini u javnosti vec omrznutih drugosrbijanskih kreatura (koje svesno zarad udobnog zivota vec godinama prihvataju da budu zapljuvavani) jer onda od tog *drveta* nece videti *sumu*. A mislim i da je novinarka zelela da postigne isti cilj a ja jednostavno ne volim takvo primitivno manipulisanje citaocima. Zasto bi mi neko naturao da verujem da su za uzasnu situaciju krivi (SAMO) oni koji zahvataju 1% . Nece biti da se ostalih 99% deli manje vise ravnomerno na svih drugih 24 000 udruzenja a to *objektivna i analiticna i odmerena* novinarka Popadic nije razjasnila verovatno jer je zelela da izazove bas ovakvu reakciju do koje je doslo. Zasto nije rekla ko je jos medju ovih *ostalih* 24 000 organizacija dobio dosta?
Poslednja izmena: