SREĆAN RASTANAK

Volim srećne rastanke.



Ne,

nemojte me pogrešno razumeti,

Ne volim rastanke,

ali u životu dođe i taj trenutak,

kad je rastanak neminovan,

kad se presudilo u korist kraja,

kad to više nije to,

kad mi nismo mi,

kad je zaista neminovno sve završiti.



Ali završiti sa takvim krajem

koji je ujedno tužan i srećan,

koji je više čin oslobađanja od okova,

čin olakšanja.



Kad posle takvog kraja

udahneš duboko,

kad vidiš čistije, jasnije,

kad je u svakoj srećnoj pesmi

nešto u tvom srcu glasnije.



Kad oživiš.



U takvom kraju se vidi da je ljubav bila jača,

da se srcu razum vraća,

i da ono prepoznati ume,

da kraj dve strane može da se razume.



Takvih rastanaka nema mnogo,

Retke su takve duše,

koje bez bola mogu nastaviti dalje,

koje se ne guše.



Te duše se osmehom pozdravljaju,

uz osvrt na pregršt uspomena koje vrede,

deo našeg života,

slike koje ne blede.



K.V.
 

Back
Top