sreca

  • Začetnik teme Začetnik teme dive
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
gledam neku emisiju na tlc
turisti uplate sebi na nekoj egzoticnoj destinaciji aranzman, a onda im lokalci ponude da to veme ne provedu u hotelu luks kategorje, nego u delu gde zive lokalci da bi osetili pravi duh sredine u koju su dosli
ovde je porodica britanaca dosal u keniju, smestaj u hotelu gde im scrnci masu palmom iznad glave
i odluce da prihvate da ostatak provedu u masai plemenu
kad su videli kako ljudi (a i oni sa njima) zive u kucama od balege, da po vodu idu na neki maleni zamuceni izvor kilometrima udaljen, da piju mlecnu tacnost sa nekog drveta kad je susa, a pri tom se raduju zivotu - shvatili su da su oni u stvari istinski srecni za razliku od njih koji besne i ljute se zbog svakakvih gluposti i pri tom sa svim sto imaju ne osecaju takvu srecu
 
gledam neku emisiju na tlc
turisti uplate sebi na nekoj egzoticnoj destinaciji aranzman, a onda im lokalci ponude da to veme ne provedu u hotelu luks kategorje, nego u delu gde zive lokalci da bi osetili pravi duh sredine u koju su dosli

Nikad ni ne idem u luks hotel, uvek i jesam sa lokalcima. Ni u svom životu nisam luks, ne znam zašto bih tako putovala.
A inače se ljudi uglavnom postide kad vide Indiju i Afriku, što zbog siromaštva, što zbog drugačije religije i verovanja tih ljudi.
Sreća i jeste u tim stvarima koje nisu materijalne - zdravlje, ljubav (prijateljska, romantična, porodična), i naravno zahvalnost je ključna reč.
 
gledam neku emisiju na tlc
turisti uplate sebi na nekoj egzoticnoj destinaciji aranzman, a onda im lokalci ponude da to veme ne provedu u hotelu luks kategorje, nego u delu gde zive lokalci da bi osetili pravi duh sredine u koju su dosli
ovde je porodica britanaca dosal u keniju, smestaj u hotelu gde im scrnci masu palmom iznad glave
i odluce da prihvate da ostatak provedu u masai plemenu
kad su videli kako ljudi (a i oni sa njima) zive u kucama od balege, da po vodu idu na neki maleni zamuceni izvor kilometrima udaljen, da piju mlecnu tacnost sa nekog drveta kad je susa, a pri tom se raduju zivotu - shvatili su da su oni u stvari istinski srecni za razliku od njih koji besne i ljute se zbog svakakvih gluposti i pri tom sa svim sto imaju ne osecaju takvu srecu

Sad ispade da je sreća biti siromašan i živeti teško! :roll:
Mnogo su srećni kada ne mogu da leče sebe i svoje, da piju čistu vodu,.kada rađaju i umiru kako je priroda uredila..pa kako im se zalomi,.bez ikakve šanse da utiču na tok svog života. Sreća, sreća, radost!!!:(

- - - - - - - - - -

Naravno da se raduju životu, jer je to tamo zaista velika sreća, da uprkos svemu budu među onima koji su živi i zdravi, a ne među onima o čijoj "sreći" se ovde ne piše. Bolje da ne pišem dalje, nanervirala sam se...jer kako može biti istinski srećan neko ko vidi kakve šanse mu imaju deca, a rađa ih kao na traci....

- - - - - - - - - -

Drugačije bih ja to nazvala, ali je bolje da ćutim.
 
Poslednja izmena:
Dobro, to stoji, ali oni ni nisu odvojeni od sveta..tamo je ušao turizam..gde god je tako, onda kao, nemamo ni taj istinski dodir sa prirodom, iskonskim naćinom života, za kojim neki od nas teže..dobro, ja baš ne, volim prirodu, al sam i konformista...
Gledao sam i ja, emisuju o ženskom plemenu u koje ne mogu da uđu muškarci, žive samo žene. One mogu da se viđaju radi potreba sa muškarcima, ali van sela, nije sex- zabranjen, samo ne tu u selu.. prave kuće od pljuvačke i blata... dolaze im turisti da ih slikaju. Žene iz tog plemena prodaju narukvice i drangulije, imaju pano sa viđenim ličnostima, stoji fotografija sa Hilari, a čak je predsednica tog plemena bila u Vašingtonu. Sve se plašim da je rekla, ja ću pešle, ne treba mi auto..navikla sam u svom selu...

Kad sam bio u Tunisu, pa su nas vodali tamo po beduinskim kućicama i ostalim naseobinama "iz doba Kartagine" sve sam imao utisak da je namešteno...kao entno park u Srbiji neki ili restoran, pa ti stave karirani čaršaf, a ti misliš jedeš prirodno....
 
A što bi pametan čovek uopšte želeo da živi u bilo kakvim komunama, od tih primitivnih do konaćno onih savremenih...

nije rec o komunama
ovde sam navela samo primer britanca koji je u sopstvenom zivotu bio vrlo bahat i vrelo nezadovoljan, iako je imao mnogo vise od onoga sto ima pola planete
njega je odlazak u to pleme vratilo u zivotu na neki normalan kolosek
da shvati da ne treba da dozvoli da zivot eto tako prodje pored njega dok on juri za skupljim, vecim i boljim materijalnim koje mu ne donosi istinsku srecu
 
Što da prećutiš najbolji deo?
Kako bi to nazvala? Poverty porn?

Samo jedan primer: ratne izbeglice u nekom izbegličkom kampu već nekoliko godina žive o tuđem trošku i na ivici bede, ali se i dalje uporno razmnožavaju. Rodili su toliko dece koliko su godina tamo. Ljudi smo, a ne životinje. Ako već znaš da si u jako lošoj situaciji, ne vidiš joj kraj ni izlaz, i imaš volje da se seksaš praveći još veću nevolju?! Što je najgore, ne samo sebi, nego i toj nedužnoj deci. I onda neki od njih imaju sreće i uspeju da odrastu, pa nastave isto tako...


Obrazovanje, obrazovanje....to je jedino rešenje.
 
nije rec o komunama
ovde sam navela samo primer britanca koji je u sopstvenom zivotu bio vrlo bahat i vrelo nezadovoljan, iako je imao mnogo vise od onoga sto ima pola planete
njega je odlazak u to pleme vratilo u zivotu na neki normalan kolosek
da shvati da ne treba da dozvoli da zivot eto tako prodje pored njega dok on juri za skupljim, vecim i boljim materijalnim koje mu ne donosi istinsku srecu

Ukapirao sam (ali nešto kasnije da nije ostao tamo :lol:)


.... jeste, da - da bismo naučili nešto...moramo da se mrdnemo iz svog svakodnevnog okruženja i naučimo od ljudi koji nam nisu slični po načinu života... poštujem to..
 
Срећа је кад увече легнеш у кревет насмејан.

И кад се ујутро пробудиш насмејан.

Разлози су небитни.

Свако је срећан на другачији начин и другачије га ствари чине срећним.
 
Срећа је кад увече легнеш у кревет насмејан.

И кад се ујутро пробудиш насмејан.

Разлози су небитни.

Свако је срећан на другачији начин и другачије га ствари чине срећним.

Gde da se jutros smejem, sanjao sam da me juri Majk Majers iz noci vestica. Idem da pogledam sta znaci taj san :sad2:
 
Sad ispade da je sreća biti siromašan i živeti teško! :roll:
Mnogo su srećni kada ne mogu da leče sebe i svoje, da piju čistu vodu,.kada rađaju i umiru kako je priroda uredila..pa kako im se zalomi,.bez ikakve šanse da utiču na tok svog života. Sreća, sreća, radost!!!:(

- - - - - - - - - -

Naravno da se raduju životu, jer je to tamo zaista velika sreća, da uprkos svemu budu među onima koji su živi i zdravi, a ne među onima o čijoj "sreći" se ovde ne piše. Bolje da ne pišem dalje, nanervirala sam se...jer kako može biti istinski srećan neko ko vidi kakve šanse mu imaju deca, a rađa ih kao na traci....

- - - - - - - - - -

Drugačije bih ja to nazvala, ali je bolje da ćutim.

kakav si ti talenat da ne umes da vidis smisao napisanog
nije smisao da je sreca u siromastvu, nego da lagodan zivot zatupi neke ljude i da zivot prodje pored njih, a da oni pri tom nikad ne osete istinsku srecu i zadovoljstvo
bas zato sto im je sve tako lako dostupno
moja majka je imala obicaj da kaze meni i mojoj sestri - nemojte deci da priustite sve, ostavite im nesto da zele
i to je ziva istina
 
Dobro, to stoji, ali oni ni nisu odvojeni od sveta..tamo je ušao turizam..gde god je tako, onda kao, nemamo ni taj istinski dodir sa prirodom, iskonskim naćinom života, za kojim neki od nas teže..dobro, ja baš ne, volim prirodu, al sam i konformista...
Gledao sam i ja, emisuju o ženskom plemenu u koje ne mogu da uđu muškarci, žive samo žene. One mogu da se viđaju radi potreba sa muškarcima, ali van sela, nije sex- zabranjen, samo ne tu u selu.. prave kuće od pljuvačke i blata... dolaze im turisti da ih slikaju. Žene iz tog plemena prodaju narukvice i drangulije, imaju pano sa viđenim ličnostima, stoji fotografija sa Hilari, a čak je predsednica tog plemena bila u Vašingtonu. Sve se plašim da je rekla, ja ću pešle, ne treba mi auto..navikla sam u svom selu...

Kad sam bio u Tunisu, pa su nas vodali tamo po beduinskim kućicama i ostalim naseobinama "iz doba Kartagine" sve sam imao utisak da je namešteno...kao entno park u Srbiji neki ili restoran, pa ti stave karirani čaršaf, a ti misliš jedeš prirodno....

ne pricam o tome
i nas je u egiptu vodic ubedjivao da obavezno posetimo bedunsko selo
to je sve sem beduinskog sela, jer su u svhu komercijalizacije postavili i zmijarnik i dete sa stafilokokom na licu, pored babe koja na kamiljoj balegi pece hleb koji te teraju da probas jer je to autenticno
znam da se nas nekolio posvadjalo sa njim, jer nas uopste takvo beduinsko komerijalizovano selo nije zanimalo

ovde turiste stvarno ubace u porodicu ili pleme, zavisi u kom su kraju sveta i tih nekoliko dana zive i rade kao clanovi te zajednice
 
Samo jedan primer: ratne izbeglice u nekom izbegličkom kampu već nekoliko godina žive o tuđem trošku i na ivici bede, ali se i dalje uporno razmnožavaju. Rodili su toliko dece koliko su godina tamo. Ljudi smo, a ne životinje. Ako već znaš da si u jako lošoj situaciji, ne vidiš joj kraj ni izlaz, i imaš volje da se seksaš praveći još veću nevolju?! Što je najgore, ne samo sebi, nego i toj nedužnoj deci. I onda neki od njih imaju sreće i uspeju da odrastu, pa nastave isto tako...


Obrazovanje, obrazovanje....to je jedino rešenje.

ako je to u njihovoj tradiciji, sta treba da cekaju?
da im otkuca bioloski sat, da se za to vreme steknu uslovi pa da onda radjaju decu?
za vreme prvog svetskog rata su se radjala deca
za vreme drugog svtskog rata su se radjala deca
za vreme rata koji je izazvala amerika kad je napala i bombardovala jugosalviju, pa srbiju su se radjala deca
najbolje da pitaju ljudi tamo neku emociju, da li smeju da prave porodicu ili ne
 

Back
Top