Srce...

  • Začetnik teme Začetnik teme Red
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ima dana kad verujem da mogu da poletim, da pomerim planinu, da promenim svet... da obrišem sve patnje ostavljenih, da utešim svu tužnu decu, da umirim sve uplakane bebe... da učinim svet boljim mestom, da pomognem prijateljima, da nasmejem sve koji mi se približe... da učinim da se svi oko mene osete bitnim, da ulijem hrabrost onima koji se plaše, da poklonim mir onima koji brinu... da budem stena za one koje volim, da budem jastuk za one koji me vole...
Ali nekad izađem iz svog naprslog oklopa i posečem srce na neku bezazlenu šalu, pa se vratim u sebe, sklupčam se i čekam da zacelim.... Tad probam da zaboravim da što više sebe daš, to više sebe možeš da izgubiš.



IMG_20210131_231425_399.jpg
 
Poslednja izmena:
Gde je granica između osetljivosti i patetike? Kako srce zna kad treba da prestane da boli i da zaceli? U koju rupu da pobegnem onih pogrešnih dana, kad sve ide naopako? I kako uopšte da odlučim hoću li potonuti pod teretom svih neprilika koje me snađu ili ću ustati nova, jača, bolja i veća? Odluke, tako teške odluke i pitanja bez odgovora....
 
Danas mi je jedan kamičak pao sa srca, otpao kao da nikad i nije bio tu. I pomislila sam da je to prelepo, sad će sve biti lakše, možda krene i prava lavina kamenja iz srca. A đavo se nasmejao pakosno i rekao u sebi "to ti misliš". I tako je srce ostalo okovano brigama i samosažaljenjem...
 

Back
Top