-Ispričaj mi nešto lijepo. Želim da zaspim sa osmijehom, – kaže mu.
Sa druge strane žice je on. Ona još uvijek ne zna tačno šta joj je on,
niti šta je ona njemu. Izišli su samo jednom i jedino što zna je da uživa
slušati njegov glas.
-Pazi šta želiš. Neke se želje ostvare, – čuje njegov nasmijan glas.
-Ako nešto jako želimo cijeli se svemir uroti da se to ostvari, – ona
se trudi da zvuči uvjerljivo.
-Urota i ostvarenje želja? Zanimljivo. Jesi li sigurna da može tako?
-Ovo nisam rekla ja. Mislim da je Koeljo. Reci to njemu, – izvlači se ona.
-Sanjaću mu ženu za kaznu, – smije se.
-Kaznit ćeš nju, jer kažu da onaj koga sanjamo u tim trenucima baš
zbog toga pati od insomnije, – sad se smije i ona.
-Neka pati, – u glasu mu nema ni trunke okrutnosti.
-Ti si čovjek bez srca, – izaziva ga uprkos tome.
-Moguće. Moje srce je kod tebe.
-OK. Predajem se, – smije se dok joj se toplina razliva bićem.
-Idemo li na spavanje, - pita je.
-Prepuštaš meni odluku?
-Odluka je naziv romana Nikolasa Sparksa, – kaže ozbiljnim tonom.
-Nisam ga čitala.
-Dobar je pisac, ali pretjeruje sa tragičnim motivima.
-Ne sviđa mi se unaprijed, – kaže, – jesmo li stigli do kraja?
-Za nas dvoje ne postoji kraj.
-Onda mogu da zaspim sa osmijehom, – podvlači se pod ćebe i
ušuškava u toplinu kreveta.
-Laku noć, laviću, – tiho joj šapuće
-Laku noć i tebi, – osjeća toplinu njegovih riječi kako je obavijaju.
Dok polako tone u san, mašta o svim trenucima, smijehu i neispričanim
pričama koje ih čekaju. Jedna je već počela.
RiadaT.
Sa druge strane žice je on. Ona još uvijek ne zna tačno šta joj je on,
niti šta je ona njemu. Izišli su samo jednom i jedino što zna je da uživa
slušati njegov glas.
-Pazi šta želiš. Neke se želje ostvare, – čuje njegov nasmijan glas.
-Ako nešto jako želimo cijeli se svemir uroti da se to ostvari, – ona
se trudi da zvuči uvjerljivo.
-Urota i ostvarenje želja? Zanimljivo. Jesi li sigurna da može tako?
-Ovo nisam rekla ja. Mislim da je Koeljo. Reci to njemu, – izvlači se ona.
-Sanjaću mu ženu za kaznu, – smije se.
-Kaznit ćeš nju, jer kažu da onaj koga sanjamo u tim trenucima baš
zbog toga pati od insomnije, – sad se smije i ona.
-Neka pati, – u glasu mu nema ni trunke okrutnosti.
-Ti si čovjek bez srca, – izaziva ga uprkos tome.
-Moguće. Moje srce je kod tebe.
-OK. Predajem se, – smije se dok joj se toplina razliva bićem.
-Idemo li na spavanje, - pita je.
-Prepuštaš meni odluku?
-Odluka je naziv romana Nikolasa Sparksa, – kaže ozbiljnim tonom.
-Nisam ga čitala.
-Dobar je pisac, ali pretjeruje sa tragičnim motivima.
-Ne sviđa mi se unaprijed, – kaže, – jesmo li stigli do kraja?
-Za nas dvoje ne postoji kraj.
-Onda mogu da zaspim sa osmijehom, – podvlači se pod ćebe i
ušuškava u toplinu kreveta.
-Laku noć, laviću, – tiho joj šapuće
-Laku noć i tebi, – osjeća toplinu njegovih riječi kako je obavijaju.
Dok polako tone u san, mašta o svim trenucima, smijehu i neispričanim
pričama koje ih čekaju. Jedna je već počela.
RiadaT.
