Bole__Ser
Buduća legenda
- Poruka
- 29.483
Srbofobija ili srbomržnja (takođe antisrbizam ili antisrpstvo), predstavlja osećanje neprijateljstva ili mržnje prema Srbima, Srbiji, Republici Srpskoj, srpskoj istoriji, srpskom jeziku, srpskoj kulturi i svemu što je povezano sa Srbima.
Poseban oblik srbofobije ili antisrbizma predstavlja antisrbijanstvo kao osećanje neprijateljstva ili mržnje prema Srbiji ili Republici Srpskoj.
Vrhunac srbofobije bio je sredinom 20. veka kada je u genocidu nad Srbima u Drugom svjetskom ratu od strane nacističke Nemačke i Nezavisne Države Hrvatske stradalo više od milion Srba.
Ideološka osnova savremenog antisrbizma počiva na doktrinarnom antislavizmu koji je dobio konačne oblike u radovima Adolfa Hitlera i drugih teoretičara nemačkog fašizma. Agresivni antislavizam nemačkih fašista imao je izrazito rasistička obeležja i bio je prvenstveno usmeren protiv državotvornih slovenskih naroda, odnosno protiv Poljaka, Čeha, Rusa i Srba.
Različiti su i vrlo složeni razlozi za pojavu antisrpstva. Mržnja određenih naroda prema Srbima je kulminirala u više navrata.
Prvi put je to bilo tokom osmanske vlasti nad srpskim zemljama, krajem 18. i početkom 19. veka u vreme raspada Osmanskog carstva i pokušaja srpskog naroda da se oslobode vekovnog turskog ropstva i terora koji je u to vreme činjen nad stanovništvom.
Drugi put se eskalacija antisrpstva desila nakon aneksije Bosne i Hercegovine i napada Austrougarske na Kraljevinu Srbiju 1914. godine, čime je započeo Prvi svetski rat u kome je ubijeno više od 720.000 Srba.
Treći i najkrvaviji put se dogodilo tokom Drugog svetskog rata, kada je, po zvaničnim podacima, na različite načine stradalo više od milion Srba.
Najnoviji izliv antisrpstva desio se tokom ratova za otcepljenje bivših republike SFR Jugoslavije u periodu od 1991-1996., kao i pokušaja stvaranja nezavisne države na teritoriji Kosova i Metohije uz podršku NATO snaga 1999. godine. Tokom ovih ratnih dejstava vršeni su nebrojeni zločini nad srpskim stanovništvom i vođena intenzivna antisrpska propaganda od strane većine novoformiranih država na tlu bivše Jugoslavije, kao i njihovih saveznika pre svega NATO alijanse. Posebno je zapamćena antisrpska propaganda tokom NATO agresije na SR Jugoslaviju 1999. godine.
Srbija se u nekim istorijskim dokumentima, poput vizantijskih i sl, pisala kao Servija (lat.Servia), a ime Srbi latinizovano Servs (lat. Servs), izvodeći ime srpskog naroda i njegove države od latinske reči servijus (lat. servius) što znači „sluga“. Time se htelo srpskom narodu pripisati ropski karakter, kao naroda nedostojnog da živi u slobodi već predodređenog da nad njim vladaju stranci.
U svojim ekstremnijim oblicima srbofobija se iskazuje kroz akte koji za cilj imaju uklanjanje Srba iz neke zajednice. To može uključivati bojkot pojedinaca, preduzeća i institucija, odnosno otpuštanje i sprečavanje zapošljavanja lica srpske nacionalnosti iz državne uprave, školstva ili medija. U još ekstremnijim slučajevima srbofobija se iskazuje kroz pretnje, sabotaže, fizičke napade, uznemiravanje, prisilno raseljavanje a na kraju eskalira iu sistematsko etničko čišćenje, odnosno genocid.
Postoje nastojanja da se ime „Srbi“ izvede iz nekih reči koje bi omalovažavale ime naroda, a time i sam narod.
Ovaj fenomen srbofobije poznat je svim gradjanima Srbije, pa čak i onim koji nisu etnički Srbi, već pripadaju nekim drugim nacijama. Uzroci, pojave i razlozi za srbofobiju su razni, što možemo na ovoj temi komentarisati. Medjutim na koji način se boriti protiv srbofobije. Da li svojom sponatošću gde vreme leči sve ili projektovanjem takodje mržnje prema drugima? Da li se mržnjom prema drugima može pobetiti srbofobija? Da li bilo ko želi da mrzi druge narode i zašto? Šta je to što bi Srbi trebalo da urade kako bi savladali srbofobiju?