Sramota (bruka)

Metronomy

Buduća legenda
Banovan
Poruka
49.444
je srpski naziv za poremećaj pristojnosti (morala) kao društvenog regulatora odnosa u nekoj zajednici.
Poznato je da se i mnoge životinje pridržavaju moralnih odnosa u svojim društvima nezavisno od primalnih potreba.
Moral je filozofska kategorija etike, ali je kroz duhovnost i religiju uneta u društvene odnose i sada je psihološki regulator ponašanja pojedinca u društvenoj sredini. Kao socijalna kategorija podložna je manipulaciji i najčešći je element političke manipulacije. Delovanjem na ovaj regulator i pretvaranjem u negativnu civilizacijsku tekovinu moguće je manipulisati masama svodjenjem života na elemente opstanka, interesa koji se sociološko podredjuju definisanim socijalnim odnosima....
Društveni odnosi u kojima je osnova porodica i socijalna sredina oslanjaju se na moral radi održavanja svesnog odnosa te zajednice, sramota je kaznena jedinica za jedinke koje narušavaju takvu zajednicu.
Dakle, svakoj zajednici gde je porodica osnovna jedinica društva prihvata moral socijalne sredine ili se izlaže kaznenoj odredbi gubitka poštovanja, tačnije sramoti...
U sredinama gde se negora porodica, negira se i moral cele zajednice, pa sramota i gubitak poštovanja, a često i samopoštovanja nema regulatornu ulogu. Takva zajednica se oslanja na prihvatanje vlasti i zakona koje vlast primenjuje radi regulisanja odnosa koji liče na moral, ali su samo represivni način vladanja, bez duhovnog elementa zajednice.
 
Naročito, ako ne živiš u svom selu....čim se mrdne iz sela moral više nije važan, osim kada te podsete da živiš u svetu globalnih informacija, pa se pomiriš sa tim da te više ne zanima mišljenje okoline jer si postao gradjanin sveta gde je moral relativan, pa moraš da živiš u 4 zida bez društva ili sa strancima koji te ne poznaju...
 
Kao sad ljudi žive otudjeni iz raznih razloga, a realno je da svi ti ljudi ne smeju ni da se druže, da ne bi čuli nešto o svom sramnom ponašanju....
Zašto bi takve zanimalo šta misle drugi u njihovoj okolini kada bacaju djubre s 11 tog sprata, kada ih snime u kriminalu, kada kradu decu u porodilištima, kada pljačkaju piljarnice do 15000 za šta se ne odgovara, pa nemaju kriminalni dosije i od toga se drogiraju u svojim rupama od stanova...
 
Moral,pristojnost etc zavisi i od okruzenja u kojem si.ono sto je meni moralno u nekoj drugoj grupi ne mora da bude.ono sto je moralno u 21 veku u 18 je bio nemoralno i nenormalno.
svaka drzava ima svoj izraz za to i sama rec bruka mislim da je turcizam 😁
 
Živimo u vremenu kada je moral postao "nepodoban". Umesto morala i ostalih zaboravljenih vrednosti, danas su važni neiskrenost, odsustvo empatije, nemoral...

Mislim da na nemoral utiče, manjim delom i porodica, kao stub jednog društva. Većim delom je za nemoral vezano samo društvo.

Nikoga ne zanima da li je nešto što radi sramotno, većina gleda samo sebe.

Sramota i nemoral imaju veze i sa psihologijom koja proučava ponašanje pojedinaca, i sa sociologijom koja proučava društvo.

Ne znam šta mora da se desi da bi sramota postala, kao i nemoral negativna pojava.

U manjim mestima i selima, osoba koja ne zna za sramotu, postaje izopštena iz društva. U gradovima je to drugačije.

I sve to nema veze sa tim ko je na vlasti. Zato molim da tema ne preraste u političku diskusiju.
 
I u gradovima je isto, zato se izgrednici kriju u nepoznatoj sredini i ne komuniciraju sa njom....bukvalno kopiraju najgore primere za koje misle da je svetski moral, takoreći civilizacijski...a pošto ne komuniciraju ni sa svojom seoskom sredinom osećaju se baš svetski, bez potrebe da komuniciraju sa zaostalom sredinom gde postoji sram, stid i moral sredine iz koje su potekli, što govori o tome da se ipak stide onoga što su postali kao svetski gradjani....
 
I u gradovima je isto, zato se izgrednici kriju u nepoznatoj sredini i ne komuniciraju sa njom....bukvalno kopiraju najgore primere za koje misle da je svetski moral, takoreći civilizacijski...a pošto ne komuniciraju ni sa svojom seoskom sredinom osećaju se baš svetski, bez potrebe da komuniciraju sa zaostalom sredinom gde postoji sram, stid i moral sredine iz koje su potekli, što govori o tome da se ipak stide onoga što su postali kao svetski gradjani....

Kriju se u naseljima udaljenim od centra grada. Takođe i u prigradskom opštinama, imamo primer sa Lazarevcem u kome je pre dosta godina
( a možda i sada ) bio veliki procenat narkomana, ali i dilera droge. Sećam se da je štampa o tome pisala.

Bold 2: Da li se stide zbog toga šta su postali, ili se stide samo mesta iz kojih su potekli?
 
Pa nisu došli u grad da sede u naseljima. Stid počinje kada neko iz sela,sazna šta je radio da dobije poziciju i kako je ušao u stan koji pristojni ljudi ne mogu da kupe, to važi i za one koji su kući bili prvi, kao i za one koji su bili zadnji u selu.
Prema gradskoj sredini svakako se javlja stid zbog porekla, koji nestaje kada se dovoljno otisnu od okoline da mogu da pljuckaju komšije sa svojih pozicija....pa tada potpuno nestaje stida....
 
Poslednja izmena:
Živimo u vremenu kada je moral postao "nepodoban". Umesto morala i ostalih zaboravljenih vrednosti, danas su važni neiskrenost, odsustvo empatije, nemoral...

Mislim da na nemoral utiče, manjim delom i porodica, kao stub jednog društva. Većim delom je za nemoral vezano samo društvo.

Nikoga ne zanima da li je nešto što radi sramotno, većina gleda samo sebe.

Sramota i nemoral imaju veze i sa psihologijom koja proučava ponašanje pojedinaca, i sa sociologijom koja proučava društvo.

Ne znam šta mora da se desi da bi sramota postala, kao i nemoral negativna pojava.

U manjim mestima i selima, osoba koja ne zna za sramotu, postaje izopštena iz društva. U gradovima je to drugačije.

I sve to nema veze sa tim ko je na vlasti. Zato molim da tema ne preraste u političku diskusiju.
Šta je moral?
 
Naročito, ako ne živiš u svom selu....čim se mrdne iz sela moral više nije važan, osim kada te podsete da živiš u svetu globalnih informacija, pa se pomiriš sa tim da te više ne zanima mišljenje okoline jer si postao gradjanin sveta gde je moral relativan, pa moraš da živiš u 4 zida bez društva ili sa strancima koji te ne poznaju...
Hoće li više neko navesti taj apsolutni i nepromenjivi moral, nepristojnost i razloge za sramotu ?:kafa:
Čekam da vidim da li da počnem da se stidim ili ne.
 
Hoće li više neko navesti taj apsolutni i nepromenjivi moral, nepristojnost i razloge za sramotu ?:kafa:
Čekam da vidim da li da počnem da se stidim ili ne.
Moraš da obratiš pažnju na rečenice, tamo sve piše....nema ništa apsolutno, sve je vezano za sredinu iz koje potičeš, pa svako zna zbog čega bi trebalo da se stidi jer mu je to ugradjeno rodjenjem....
 
Sramota/Bruka dođe neki vid vređanja koje naši bliži koriste protiv nas.
Za početak postave neka svoja očekivanja i ako ih ne ispunimo/ne zadovoljimo brukamo ih, sramotimo familiju i sl.
U osnovi ovo dođe neka mešavina emotivne/psihološke manipulacije i ličnog nezadovoljstva.

Moral dođe neki vid socijalno regulativnog mehanizma - tipa da ljudi šatro budu jednaki jer funkcionišu u istom okviru. Tipa crkva je najčešće vreme nametala moralne norme, kako bi sprečila suprotstavljanja protiv nje tzv. mračni srednji vek, progoni veštica i sl.

Po meni danas, pogotovu kod nas "moral" koji se propagira pravi više štete no koristi jer po meni prilično zaglupljuje dobar deo populacije tj. zaustavlja razvoja nekog kritičkog mišljenja, kao i razvoja ličnosti.
 
Po meni danas, pogotovu kod nas "moral" koji se propagira pravi više štete no koristi jer po meni prilično zaglupljuje dobar deo populacije tj. zaustavlja razvoja nekog kritičkog mišljenja, kao i razvoja ličnosti.
Ovo je poenta, zar ne?

Poštovanje svojih bližnjih, poštovanje svoje šire familije, poštovanje svojih komšija....šta beše poštovanje?
Ako govoriš o katoličkoj crkvi ili nekoj sekti možda imaš pravo za jurenje veštica, medjutim, ovde govorimo o pravoslavnoj crkvi koja ni jednim postupkom ne zadire u privatnost svojih vernika....pa i nevernika u svojim okruzima...
E, sad moral....hrišćanski moral nije moral sredine, nego vernika....a to mu dodje neka mešavina hrišćanskog i gradjanskog morala....o kome vodi računa porodica kroz vaspitavanje dece....ne verujem da je bilo kome potrebno objašnjavati kojim primerima je vaspitavan, dakle niko nije zaštićen od kućnog vaspitanja i nevaspitanja...kao što nije zaštićen ni od medijskog uticaja na svest kojoj je porodica na društvenim mrežama...
Moral je etička kategorija čije osnove potiču pre hrišćanskog morala od starogrčkog stoicizma...koji je izveden iz ljudskosti za razliku od animalizma....
 
Poštovanje svojih bližnjih, poštovanje svoje šire familije, poštovanje svojih komšija....šta beše poštovanje?
Fora kod morala je da je usmeren u jednom pravcu i to je problematičan deo...
Tipa poštuj svoju majku, oca, komšiju bez obzira da li oni poštuju tebe. Takođe upitno je kako/da li osoba kojoj se to govori uopšte ima zdravu percepciju koncepta poštovanja.

Kreće se najpre od samopoštovanja, pa svaki drugi vid poštovanja se dodaje na to.
Jer ono ako ne možeš samog sebe da poštuješ kao osobu koliko je realno da možeš nekog drugog da poštuješ?

Takođe kada se koristi termin "poštovanje" po meni to mora da se zasluži, jer samo po sebi nije kategorija sa kojom se neko rađa?
 
Fora kod morala je da je usmeren u jednom pravcu i to je problematičan deo...
Tipa poštuj svoju majku, oca, komšiju bez obzira da li oni poštuju tebe. Takođe upitno je kako/da li osoba kojoj se to govori uopšte ima zdravu percepciju koncepta poštovanja.

Kreće se najpre od samopoštovanja, pa svaki drugi vid poštovanja se dodaje na to.
Jer ono ako ne možeš samog sebe da poštuješ kao osobu koliko je realno da možeš nekog drugog da poštuješ?

Takođe kada se koristi termin "poštovanje" po meni to mora da se zasluži, jer samo po sebi nije kategorija sa kojom se neko rađa?
Poštovanje treba da se zasluži.....prosto. Majka je zaslužila jer te je rodila, otac jer te vaspitava u duhu koji je i on primio, a ti tek posle toga moraš da zaslužiš, poštujući majku i oca....
Samopoštovanje stiže kada shvatiš da te drugi poštuju, jer ti poštuješ njih...i baš, ako si sposoban da završavaš školu ili da pomažeš roditeljima ili da hraniš svoju porodicu i vasitavaš svoju decu....i da si pristojan i držiš se pozitivnog morala....
 
Poštovanje treba da se zasluži.....prosto. Majka je zaslužila jer te je rodila, otac jer te vaspitava u duhu koji je i on primio, a ti tek posle toga moraš da zaslužiš, poštujući majku i oca....
Kako neko time što me je rodio zaslužuje da ga poštujem?
Šta ako mi je majka bila narkomanka koja se ne seća ko je moj otac/napustila me je ispred crkve ili kod svojih roditelja?
Šta ako mi je matori alkos i nasilnik koji me lema?
Realno je da gotovo svako može da pravi decu na ovaj ili onaj način, ali to ne znači da će uopšte biti dobri roditelji ili pak da zaslužuju to poštovanje što su roditelji?
 
Vidiš, uvek imaš mogućnost da te ne zanima mišljenje drugih i da postižeš samopoštovanje van okvira zajednice postižući uspehe koji zadovoljavaju tvoj ego....ako ti je to dovoljno nije ti potrebno da se stidiš....
 
Kako neko time što me je rodio zaslužuje da ga poštujem?
Šta ako mi je majka bila narkomanka koja se ne seća ko je moj otac/napustila me je ispred crkve ili kod svojih roditelja?
Šta ako mi je matori alkos i nasilnik koji me lema?
Realno je da gotovo svako može da pravi decu na ovaj ili onaj način, ali to ne znači da će uopšte biti dobri roditelji ili pak da zaslužuju to poštovanje što su roditelji?
Neka bude i tako, poštovanje se i troši....medjutim, dodje vreme da ti je važno mišljenje roditelja i da ti je jedina pomoć i podrška sa njihove strane....
Svakako ima nekoga da zaslužuje poštovanje jer te je školovao, hranio ili vaspitavao....
 
Vidiš, uvek imaš mogućnost da te ne zanima mišljenje drugih i da postižeš samopoštovanje van okvira zajednice postižući uspehe koji zadovoljavaju tvoj ego....ako ti je to dovoljno nije ti potrebno da se stidiš....
Zar pod to ne bi spadali i klinci od 18+ godina koji se trajno sele iz Srbije, od svoje porodice koja im priča da ostanu i pomažu familiji i sl. kako bi živeli ekonomski stabilno i gradili sebi budućnost?
Da li onda oni trebaju da se stide zbog toga ili ?
 
Zar pod to ne bi spadali i klinci od 18+ godina koji se trajno sele iz Srbije, od svoje porodice koja im priča da ostanu i pomažu familiji i sl. kako bi živeli ekonomski stabilno i gradili sebi budućnost?
Da li onda oni trebaju da se stide zbog toga ili ?
Ne, svakako sa 18+ može da bira svoj put i nema razloga da se zbog toga stidi, osim, ako se ne stidi što je rodjen tamo gde mu se ne svidja...:)
 
jer te je školovao, hranio ili vaspitavao....
Zar ovo ne dođe nešto kao obavezno kada neko iz bilo kod razloga odluči da ima decu tj. nepotrebno je to poštovanje?

Primer:
A - Roditelji me dobiji, hrane i odškoluju
B - Roditelji me napuste/preminu u nesreći i usvoji me neko sa kim nisam biološki u srodstvu. Odhrane me i odškoluju

Koda bi više trebao da se poštuje A ili B ili je poštovanje isto prema svima koji hrane/odškolavaju?
 

Back
Top