Sramni komentari Vračaraca

Belgradeboy

Elita
VIP
Poruka
22.388
Na Fbu sam video ovo i video neke komentare kojih se grozim. Nema mnogo komentara. Ostali su podrška, ali ima dosta likova sam post.

1000016102.jpg
1000016098.jpg
1000016100.jpg
 
Они којима је животни циљ да "освоје Београд"... И неки други који не могу без коментарисања о оним првима... Грешка је у фанатичности, слепилу.

Београд је одавно усељеничко место. Можда се о усељавању пре 150 година не говори много, или није обрађено у историјским радовима, али га је и те како било.

Ако је Карађорђе 1806. ослободио 2000 хришћана (Срба, Грка, Цинцара...) у Београду... Ако је 1852. овде било "до 20 000 становника"... Није се могло природним прираштајем до овог стања од 1,75 милиона.

Некада су разни долазили и давали све своје Београду, правили од њега боље место. Данас, неки то све нажалост гледају као освајање.
 
Они којима је животни циљ да "освоје Београд"... И неки други који не могу без коментарисања о оним првима... Грешка је у фанатичности, слепилу.

Београд је одавно усељеничко место. Можда се о усељавању пре 150 година не говори много, или није обрађено у историјским радовима, али га је и те како било.

Ако је Карађорђе 1806. ослободио 2000 хришћана (Срба, Грка, Цинцара...) у Београду... Ако је 1852. овде било "до 20 000 становника"... Није се могло природним прираштајем до овог стања од 1,75 милиона.

Некада су разни долазили и давали све своје Београду, правили од њега боље место. Данас, неки то све нажалост гледају као освајање.
Pred pocetak I sv.rata Beograd je imao nesto ispod 100 hiljkada dusa, 1918-te, na zavrsetku I sv.rata Beograd je imao ispod 50 hiljada stanovnika. Znaci pre samo 4 generacije ( nekada se generacija racunala na 22-25 godina, danas je to na 30 i vise godina) Beograd je imao manje stanovnika nego danasnja Bataja ili Borca.

Kolika je verovatnoca da bas vi pripadate toj grupi Begradjana koji imaju 4 generacije u Beogradu? Skoro nikakva, jer bila su velika stradanja stanovnistva i za vreme II sv.rata, veliki % Beogradjana je napustio rodni grad njihovih oceva pre nego sto su dosli komunisti, a jos veci broj uglednih i starih beogradskih porodica su zatrli komunisti 1944-te kao klasne neprijatelje, saradnike okupatora, politicke i ideoloske protivnike. Na sva ta etnicka, klasna i ideoloska ciscenja te ratne zrtve treba dodati i sve porodice koje su se vremenom i samim demografskim klatnom ugasile (porodice bez potomstva), koje su se kasnijih godina iselile (od 1961-ve kada je ukinuta politicka podobnost za dobijanje pasosa, preko svih masovnih seoba (1963-1990, 1991-2000, 2001-2025...) u vidu ekonomskih, ratnih, sankcionisanih ili naucnih izbeglica iz sopstvenog grada.

Posto je gore ubacena fotografija Zemuna, podno Muhara, pocetak Glavne ulice, samo osvrt na ulicu u kojoj sam rodje i odrastao u Zemunu. Ja sam treca generacija u toj kuci u Gornjem gradu, moj deda je podigao tu kucu na tadasnjoj periferiji Zemuna (u blizini sadasnje GSP-ove garaze) 1938-me. Moj otac je odrastao sa starosedeocima u toj ulici, nesto malo novih kuca je u medjuvremenu sazidano po praznim placevima, neki su kupili kuce od ljudi koji su ih izgradili ili nasledili i to je to, otac je pzonavao sve ljude iz ulice i okolnih ul;ica, nije tu bilo preterano dodjosa.

Ja sam takodje znao vecinu stanovnika u okolnim ulicama, svu decu iz kraja, sve do sredine osnovne skole dok nije nikla prva stambena zgrada u kraju, pa onda druga i jos 3-4 nove (sve na ulici Cara Dusana). Danas kad odem u roditeljsku kucu nikoga vise poznatog od starijih (moja generacija i stariji do 20-tak godina) ne vidim, cak ne znam ni ljude koji zive kao prve konmsije u kucama levo i desno od roditeljske kuce, oni su dodjosi u zadnjih 15-20 godina.

Pa tako meni "stari" Chuburci (ili Vracharci) te jos "stariji" Dortjolci i Zemunci poprilicno idu na rasplodni organ. Alo jarani, nisu vasi cukundedovi bili adjutanti kralju Milanu nego su cuvali goveda po Grmeu ili Goliji, nemojte da lazete i sami sebe. Te su i te objave na twitteru ili nistagramu o seobi "beogradjana" za vikend u skladu sa njihovim lazima. Stos je sto su njihovi pretci bili jos vece golje pa u tim svojim zavicajima nisu imali nista na sta mogu da se vrate o takvim vikendima.
 
Eto kao stari Zemunac sve se promenilo, prve komsije pre svega. Jel ih treba (o)terati kao s Vračara? Drug sa Vračara, majka tu rodjena 40ih, on jedinac, nema porodicu i potomke, drugarica isti slučaj. Ljudi oko 50 godina imaju. Već je tu kraj rodjenih Vračaraca. Ne znam im porodično stablo odakle su tu došli pre 2. svetskog rata roditelji i baba i deda.
 
Pred pocetak I sv.rata Beograd je imao nesto ispod 100 hiljkada dusa, 1918-te, na zavrsetku I sv.rata Beograd je imao ispod 50 hiljada stanovnika. Znaci pre samo 4 generacije ( nekada se generacija racunala na 22-25 godina, danas je to na 30 i vise godina) Beograd je imao manje stanovnika nego danasnja Bataja ili Borca.

Kolika je verovatnoca da bas vi pripadate toj grupi Begradjana koji imaju 4 generacije u Beogradu? Skoro nikakva, jer bila su velika stradanja stanovnistva i za vreme II sv.rata, veliki % Beogradjana je napustio rodni grad njihovih oceva pre nego sto su dosli komunisti, a jos veci broj uglednih i starih beogradskih porodica su zatrli komunisti 1944-te kao klasne neprijatelje, saradnike okupatora, politicke i ideoloske protivnike. Na sva ta etnicka, klasna i ideoloska ciscenja te ratne zrtve treba dodati i sve porodice koje su se vremenom i samim demografskim klatnom ugasile (porodice bez potomstva), koje su se kasnijih godina iselile (od 1961-ve kada je ukinuta politicka podobnost za dobijanje pasosa, preko svih masovnih seoba (1963-1990, 1991-2000, 2001-2025...) u vidu ekonomskih, ratnih, sankcionisanih ili naucnih izbeglica iz sopstvenog grada.

Posto je gore ubacena fotografija Zemuna, podno Muhara, pocetak Glavne ulice, samo osvrt na ulicu u kojoj sam rodje i odrastao u Zemunu. Ja sam treca generacija u toj kuci u Gornjem gradu, moj deda je podigao tu kucu na tadasnjoj periferiji Zemuna (u blizini sadasnje GSP-ove garaze) 1938-me. Moj otac je odrastao sa starosedeocima u toj ulici, nesto malo novih kuca je u medjuvremenu sazidano po praznim placevima, neki su kupili kuce od ljudi koji su ih izgradili ili nasledili i to je to, otac je pzonavao sve ljude iz ulice i okolnih ul;ica, nije tu bilo preterano dodjosa.

Ja sam takodje znao vecinu stanovnika u okolnim ulicama, svu decu iz kraja, sve do sredine osnovne skole dok nije nikla prva stambena zgrada u kraju, pa onda druga i jos 3-4 nove (sve na ulici Cara Dusana). Danas kad odem u roditeljsku kucu nikoga vise poznatog od starijih (moja generacija i stariji do 20-tak godina) ne vidim, cak ne znam ni ljude koji zive kao prve konmsije u kucama levo i desno od roditeljske kuce, oni su dodjosi u zadnjih 15-20 godina.

Pa tako meni "stari" Chuburci (ili Vracharci) te jos "stariji" Dortjolci i Zemunci poprilicno idu na rasplodni organ. Alo jarani, nisu vasi cukundedovi bili adjutanti kralju Milanu nego su cuvali goveda po Grmeu ili Goliji, nemojte da lazete i sami sebe. Te su i te objave na twitteru ili nistagramu o seobi "beogradjana" za vikend u skladu sa njihovim lazima. Stos je sto su njihovi pretci bili jos vece golje pa u tim svojim zavicajima nisu imali nista na sta mogu da se vrate o takvim vikendima.
Не познајем никога ко би по свим линијама укључујући чукун колено имао претке рођене само у Београду.
Због разноразних ратова, политике и којечега још, како си и навео.

Али, постоје људи који по некој од линија имају дуг боравак у Београду или Земуну.

Што се мене тиче, пошто сам то све истражио, могу да кажем да сам био изненађен чињеницом да сам по линији презимена најкраће овде, а да по другим линијама имам дужи "стаж".
Имам једног чукундеду који је био терзија, са радњом самом центру Београда (знам адресу) у време док је Милан Обреновић још био кнез.
По некој другој линији, далеки предак је записан у Земуну још пре 1800. године. До пред крај XIX века су сви они били земљоделци.

За линију од терзије знам да постоје настављачи презимена, мада нисам успео да их упознам (свакојаки породични односи, инати и слично). За Земунце није проблем, има их 7 који су сасвим млади или у узрасту за прављење породице.

Није било никаквих судија, генерала, министара, велетрговаца... И за мене то уопште није важно. Ако могу да знам име, презиме, занимање и да упознам потомке / рођаке, то је одлично.
 

Back
Top