Sram

Ima nešto u tome..
Ali nekako opet ne bih nazvala sramotom..
Više ..gađenjem.
Па, гађење је када је неко онако, скот.
А срам је када неко није баш много бистар а покушава да то испадне. Што би ми се гадио, није никоме ништа скривио. Али се повучеш да не продубљујеш то.
Као и лични срам, због погрешног потеза, изјаве... Некада реагујемо нагонски, не можемо увек да се исконтролишемо... А ја сам склона самопреиспитивању. И не буде ми свеједно ако знам да сам погрешила. У реду је извињење, покајање... али срам ипак остане. И то је добро. Као наук да не поновиш.
 
sram nije ništa dobro i ništa ne poomaže stvarno treba se otarasiti tog osećaja na ovaj ili onaj način...ili menjati sebe da se ne dolazi u te situacije koje taj osećaj izazivaju i prihvatiti sebe sa svim manama koje su tu...
 
U kontekstu ljisa sram?
Malo je to teze u tom kontekstu, jer se sramljenje dugo poistovecivalo sa stidljivoscu. A stidljivost nije dobra jer se bavis intimom tu.
Sram u nekim moralnim vrednostima?
Pa kasnije tek, bio sam mlad, me je bilo sramota sto sam bio sa mafijasicom. I nije ono: ljudi grese, vec sam shvatio da tako razmislja. Nema nekakav objektivan moral, vec subjektivan. Ako je dobar prema meni, onda je dobar. A ovaj bivsi olos teski, po nemackoj, boga pitaj, pljacke, trgovina belim robljem, mogu zamisliti, ko zna koliko je ljudi unesrecio iza sebe. I onda me posle bilo sramota. Bilo je lepih momenata sa njom, ali... Ok uci se covek. Od tada mi je pravilo da nemam nista sa takvim zenama.
 

Back
Top